Archive

Posts Tagged ‘Gotovina’

Detuđmanizacija dobila svoje

19. November 2013. 1 comment

vukovar-2013-zoki-dodji-na-kafu-01

Priznajte, Kukurikavci. Mislili ste da vam je bolje i sigurnije ugodno drobiti i mlatiti praznu ideološku slamu o zdravstvenom odgoju, homo brakovima, “Lex Perković” i ćirilici, nego da vas netko pita za kontinuranu katastrofu 350.000 nezaposlenih, ignoriranje gospodarstva, bezbrojne promašaje i krajnju opću nesposobnost vaše vlade? Pa, dobro. Što ste htjeli, to ste i dobili – i cijela je država to vidjela. Ostali ste goli i sami, u ono ledeno nebo i mrak, nasred puste ulice, okruženi samo šačicom svojih najbližih ulizica i nekolicinom profesionalaca po službujućoj dužnosti, koji su redom vidno umirali od želje da budu bilo gdje drugdje, samo što dalje od vas. Mirisao je pelin, pusto polje, al’ vama nisu procvale ruže, ni med… a odista, moglo je bolje 🙂

Bez zajebancije, Vukovar vas je odbacio. Narod vam je jednostavno okrenuo leđa, i otišao.

Nakon posljednje dvije godine, ma što, nakon posljednjih 13 godina, zar ste stvarno vjerovali da se to neće dogoditi, prije ili kasnije? Zar ste stvarno mislili da ljudi, obični ljudi, normalni ljudi, svi redom žive u tom vašem izmaštanom “detuđmaniziranom” virtualnom svijetu posrbljenog Jutarnjeg lista, “desnog” Večernjeg lista, staljinističkog Radmanovog HRT-a, homo T-portala, jugoslavenskog Indexa i pročetničkih, protuhrvatskih Srpskih Novosti..? Da se i dalje možete praviti da se nakon 16. studenog 2012. i povijesnog međunarodnog oslobađanja generala, Tuđmana i hrvatske države od tereta velikosrpskih i jugoslavenskih laži, baš ništa nije promijenilo?

Da će vam itko više povjerovati da su zadnjih 13 godina “detuđmanizacije”, općeg porobljavanja, uništavanja, rasprodaje i zaduživanja Hrvatske, bile u “hrvatskom interesu”? Da u ovoj napaćenoj zemlji više nitko ništa ne zna, neće i ne može, i da se sve zaboravilo?

Eno kuhane noge, zaplakao neutješno: “Po čemu je Tomislav Josić veći Hrvat od mene?” Pa po tome, gospodine predsjedniče, što on ne krivotvori povijest, ne amnestira Srbiju od odgovornosti za rat i ne govori da je uzrok rata nekakav “konglomerat pogrešnih politika”. Jer nije – nego srpska ratna agresija, u cilju stvaranja Velike Srbije. To znaju svi, u Hrvatskoj i u svijetu, svi koji žele znati. Što se vama dogodilo, gospodine predsjedniče, da to ne znate? Gdje ste bili i što ste radili, gospodine predsjedniče, da to ne znate? Pod čijim ste utjecajem, da vam to nije jasno?

Iskreno, jedino vas mi je pomalo i žao. Vi ste ipak naš predsjednik. Od sve te Kukuriku bulumente, vi ste jedini povremeno, rijetko, ali ipak, imali ponešto srca, trunku pameti i mrvicu razumijevanja, pa sad jel’ to bio samo trenutni osobni interes, dobar politički refleks ili pravi, stvaran hrvatski osjećaj, svejedno, ali bilo ga je, barem u tragovima. Položili ste vijenac predsjedniku Tuđmanu, otišli i na Medvednicu. Za razliku od haaškog pokajnika Mesića, niste pristali na sramotnu prvostupanjsku presudu. Istina, zabludjeli ste u Srb na bal vampira i grdno se opekli – taknuli ste u Mesićeve silne “detuđmanizatorske” mafijaške apanaže i povlastice, i potom se zakaljužali s etnobiznismenom & njegovima. Kad je nam je konačno osvanula haaška sloboda, vratili ste veleizdajnički uklonjene hrvatske generale natrag na Pantovčak, barem na kratko. Zagovarali ste dijalog s Vukovarcima, ponovo u miru pobijenim i razorenim nametanjem srpske ćirilice, slabašno, ali jeste. Ali ste jučer, na Dan sjećanja u Vukovaru, teško, kardinalno i terminalno pogriješili.

Ostali ste s njima.

A trebali ste samo jednostavno uzeti lampion s ceste, i ušetati u narodnu kolonu. Kao Hrvat, kao hrvatski predsjednik, kao običan čovjek i građanin – ući među svoj narod, u svojemu gradu, u svojoj zemlji, i skupa s njim odati počast i poštovanje poginulima, zbog kojih svi mi sada sigurno sjedimo u toplim domovima i imamo sreću slobodno živjeti.

Na vašemu mjestu, ništa me ne bi spriječilo.

Kao što nije ni Borkovića, ni Dedakovića i Merčepa makar u invalidskim kolicima, kao što nije ni Gotovinu, Markača, Čermaka, Krstičevića… nikakav stožer, nikakav protokol ni osiguranje, ni ministri, nikakva vlada, nitko i ništa na ovome svijetu ne bi me spriječilo da budem tamo, da odem zapaliti svijeću, da budem kap u živoj rijeci tih desetina tisuća, te stotine tisuća ljudi. Dio svoga naroda, svoga bića, svoje Hrvatske.

Ali vi ste ostali s njima.

Ostali ste s Milanovićem, predsjednikom tamo neke vlade, koji ponavlja Miloševićevu velikosrpsku tezu da smo imali “građanski rat”, i time otvoreno brani i oslobađa Srbiju od odgovornosti za ratnu agresiju. Ostali ste s Pusićkom, ministricom nečega u nekoj vladi, koja besramno optužuje vlastitu zemlju za “agresiju na Bosnu i Hercegovinu”, i koja ne želi razgovarati s Vukovarkama silovanim u ratu, nego ih poziva u prve redove na homo paradu, a braco joj je javni, besramni, nesankcionirani intimus “krajinskog” četnika Save Štrbca. Ostali ste s Baukom, ministrom nečega, koji ploče s jezikom i pismom srpske manjine, kao nigdje na svijetu, postavlja protiv volje većinskog hrvatskog naroda, i to poskrivečki, tajno, pod okriljem mraka. Ostali ste s Ostojićem, tipom koji je na vlasti 2001. protuzakonito osnovao privatni tim za lov na generala Gotovinu, i koji je danas u stanju poslati Srbina policajca da zbog plastične ploče s ćirilicom pijanom branitelju razbije glavu. Ostali ste s Jovanovićem, ministrom nečega, koji je potrošio dvije godine na primitivnu pljuvačinu i birtaške svađe s mamićima i Katoličkom crkvom, na analfabetsko, staljinističko, neustavno nametanje “rodno” ideološkog zdravstvenog odgoja djeci, te na podaničko, slugansko slanje hrvatskih udžbenika u Srbiju na odobrenje. Vjerovali ili ne.

Ostali ste s tom cijelom Kukuriku vladom i koalicijom, koja tri dana pred ulazak Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije navrat-nanos mijenja zakone zbog zaštite jednog osumnjičenog bivšeg udbaša, i sukobljava i svađa hrvatsku državu s cijelim civiliziranom svijetom, riskirajući neviđenu sramotu, sankcije i desetine milijuna eura neophodne, nasušne pomoći. Ostali ste s cijelom tom “detuđmanizatorskom” družinom, čiji je najveći “uspjeh”, čini se, kontinuirano najavljivanje povlačenja tužbe za genocid protiv Srbije…

A to, nažalost, i vi sami uporno činite.

Iako nas je Haag konačno oslobodio odgovornosti za izmišljeni “zajednički zločinački poduhvat”, iako smo postali punopravna članica najmoćnijeg svjetskog vojnog NATO saveza, pa naposlijetku i samog središta svjetske civilizacije Europske unije – iako nas kao državu, kao stabilni, poznati i priznati međunarodni subjekt, više nitko, nikako i ničim ne može ucjenjivati.

Unatoč svemu tome, ni vi predsjedniče, ni ta navodno hrvatska vlada, baš ničim i nikako ne koristite taj novostvoreni, objektivno nikad povoljniji međunarodni položaj države Hrvatske, nego upravo suprotno – ponašate se kao da je 2000. godina, pobogu. Ma još gore, kao da je 1989. godina, kao da smo još uvijek dio komunističke Jugoslavije i nekakva jebena srpska kolonija, gubernija, protektorat, što li, u kojemu se baš ništa ne zna, ništa ne može i ne smije, ako se prije toga ne pita etnobiznismena Pupovca & četničkog vojvodu Nikolića za mišljenje, dozvolu i odobrenje.

I pogledajte, kolika je upravo nevjerojatna količina izmišljotina, besmislica i gluposti u kratkom vremenu po medijima izrečena i napisana nakon vašeg Kukuriku debakla u Vukovaru. “Dvije kolone”? “Podjele”? Tko god je jučer bio u Vukovaru, tko god je imao oči i gledao, vidio je da nije bilo nikakve “dvije kolone”, niti ikakvih “podjela”… osim one na narod i vlast – vlast koja se od vlastitog naroda svjetlosnim godinama udaljila, odvojila i otuđila.

Da se konačno malo spustite na zemlju i razmislite?

Kao i u slučaju onih 700.000 potpisa za referendum o braku, ni ovih 100.000 ljudi jučer u Vukovaru nitko nije natjerao da odu u Stožerovu kolonu, a vama okrenu leđa. Nitko im nije zavrtao ruke dok su potpisivali, nitko ih nije puškom tjerao da hodaju sa Stožerom, Gotovinom i Markačem, a ne s vama. Reći ću vam još jednom, po ne znam koji put – pobogu, pa posve je nevjerojatno i nemoguće da su svi ti ljudi “izmanipulirani”, “zavedeni”, “članovi HDZ-a” itd, bla, bla, kako vas sada tješe vaši medijski psi čuvari. Da taj jebeni HDZ ima toliko članova i simpatizera, da je u stanju tako pametno i uspješno “manipulirati”, hej, nikada ne bi izgubio vlast. Dakle, to jednostavno moraju biti i vaši glasači, pa čak i vaši stranački članovi, koje ste svojom idiotskom politikom u ove dvije izgubljene i protraćene godine sami od sebe odbili i otjerali.

Tako stvari stoje. A vi samo nastavite tražiti krivce u svima drugima, samo ne u sebi i svojim postupcima. Nastavite se uljuljkivati u ulizička “novinarska” izviješća, poltronske “analize” komentatora i maštovite interpretacije anketa. Sori, ništa vam više ne vrijedi.

Svemu tome je, moja gospodo drugovi “detuđmanizatori”, došao kraj.

Pakirajte kufere, potrošite svoje zadnje kune iz hrvatskog državnog proračuna i potražite novi posao i nove adrese. Ovaj nesretni narod više maltretirati nećete. Nikad više na vukovarski Dan sjećanja neće vaši “novinari” šprajcevi u središnjem dnevniku državne televizije puštati montirane srpske kontraobavještajne izmišljotine o “prodaji Vukovara”, i nikada, kažem nikada, se više neće dogoditi da hrvatski narod svojoj vlasti okreće leđa – jer mu baš ništa drugo ne preostaje – a da ista ta njegova vlast zapravo jedva čeka da iz Vukovara pobjegne, glavom bez obzira.

Da, upravo tako. Mislite da vas nismo skužili?

Niste htjeli hodati u koloni sa svojim narodom, s običnim ljudima, nego ste umišljeno digli nosove što se iznenada više ne šepurite na čelu, nego ste ostali na začelju. Potom ste uvrijeđeno podvili repove, vratili se natrag i zavukli se u sigurna skloništa & debele fotelje svojih čardaka ni na nebu ni na zemlji, na Markovu trgu i Pantovčaku, i onda preko svojih podrepaških režimskih medija – bukvalno svih redom – krenuli bijesno frktati, “objašnjavati” i izmišljati da ste, eto, bili “spriječeni”.

Koga vi lažete, “detuđmanizatori”?

Nitko vas nije “spriječio”. Nitko vas nije ni mogao spriječiti, sve da je i htio, ni vas ni vaš “službeni protokol”, da ste stvarno namjeravali odati počast vukovarskoj žrtvi i jednostavno ući u kolonu, hodati poput Gotovine, Markača, Čermaka i drugih, s vukovarskim pukom i hrvatskim narodom. Ali niste, jer niste mogli podnijeti da budete na začelju, ili u koloni, ali samo kao obični građani – bez svoje šuplje, umišljene, licemjerne “elitističke” političarske i “državničke” pompe, predstave i cirkusa. S tim je gotovo.

I s vama je gotovo. Prošla haaška baka s kolačima.

[Rasprava]

Advertisements

Žalbe neće uspjeti

4. August 2011. Leave a comment

“Presuda”: dio prvi, dio drugi. Žalbe: Gotovinina, Markačeva.

O sramotnoj raboti tzv. Haaškog suda u slučaju hrvatskih generala i bolesnom ludilu tzv. haaške presude gotovo sve je već rečeno. Šezdesetak granata na četiri grada koje nikog nisu ubile, proizvoljno određene kao “nelegalne” od strane “sudaca” Alphonse Orieja & co. pomoću nepostojećeg “pravila 200m” o kojem se u procesu uopće nije raspravljalo, četrdesetak utvrđenih žrtva ratnih zločina od kojih su dobar dio nesporno bili vojnici tzv. “krajine” i nekoliko staljinistički zlonamjerno i pristrano protumačenih izjava iz “Brijunskog transkripta”, sve su na čemu se temelji nezapamćeno drakonska osuda i kazne.

Žalbe tu neće promijeniti baš ništa.

Da se odista radi o sudu i sucima, a ne podmićenim sluganima i marionetama britanske filosrpske politike, takva presuda nikad uopće ne bi ni bila donesena. Jesu li stotine i stotine hrvatskih gradova i sela na bojišnicama danima i mjesecima granatirane stotinama i tisućama granata, neusporedivo duže, gore i strašnije negoli Knin, Gračac i Obrovac? Jesu. Je li bukvalno u svakom drugom hrvatskom gradu i selu žrtava granatiranja i četničkih masakra i klanja bilo više negoli je Srba ukupno stradalih u “Oluji”? Jest.

A je li hrvatsko stanovništvo masovno izbjeglo? Vidi, vidi – nije.

Nego je ostalo i branilo svoje domove, svoje obitelji, svoj narod i svoju zemlju, kako god je moglo i dok god je moglo. Osijek, Vukovar, Vinkovci, Slavonski Brod, Sisak, Karlovac, Gospić, Zadar, Šibenik, Dubrovnik… da pobrojim samo najveće gradove – svugdje nam je bilo neusporedivo teže, gore i strašnije negoli njima u “Oluji”. Ali ipak smo ostali, i branili svoje.

A Srbi? Pobjegoše. Zbog par granata, reče nam Haaški “sud”.

Bogami, teške neke kukavice, ti Srbi. Trtaroši. Guzičari. A i grozno neobaviješteni i neupućeni. Tako, recimo, pojma nisu imali da su istjerani iz “krajine”, dok im to Carla del Ponte, Graham Blewitt, Savo Štrbac, HHO i Stipe Mesić nisu objasnili: “Jebote, pa to nas deportisalo, bre. A mi od 1995. bili uvereni da smo se sami razbežali, ono, k’o zečevi…”

Nema tu baš ničeg drugog, moja štovana i ostala gospodo, samo britanska, srpska i jugoslavenska sotonska politička patologija. Zato će prvostupanjska haaška “presuda”, unatoč žalbama, unatoč činjenicama, argumentima i elementarnom zdravom razumu, biti potvrđena.

Neće i ne može biti drugačije. Kojem idiotu to još nije jasno? Haaški proces je bio samo krinka, maska, paravan bre, kulisa za novu balkansku političku farsu – u kojoj nema mjesta za hrvatske ljude koji misle svojom glavom i imaju hrabrosti zastupati interese svoga naroda i države.

Zamislite, pobogu, što bi se dogodilo da Gotovinu oslobode!?

Koja bi to politička “Oluja” bila, koji politički zemljotres i uragan? Po povratku, ako bi to htio, general bi mogao birati što želi – premijer vlade, predsjednik države… nema tih izbora koje ne bi mogao dobiti.

Kakav Josipović, Milanović, Kosorica, Pusićka? Kakav Šeks, Bebić, Hebrang? Gotovina bi ih sve pomeo kao male bezvezne patuljke, kao sitne miševe, iz rupa izašle. Hrvatski politički kompas bi se dijametralno preokrenuo. Sve “velike” stranke bi se morale preustrojiti, neke bi se raspale, neke čak nestale. Stipe Mesić i njegova licemjerna srboljubna družina izvana financiranih “boraca za ljudska prava” bi završili osramoćeni, ismijani, pa i pred sudovima, nedvojbeno. Veleizdajnička rasprodaja hrvatskih banaka, tvornica i medija strancima nakon 2000. godine bila bi revidirana… i još mnogo, mnogo toga.

To Haag ne može i ne smije dopustiti.

Previše je u igri, previše je uloženo novca, sredstava, vremena. Previše je neljudi uzelo mito, ostvarilo korist i položaj, progutalo svoje ja i svilo kralješnicu, prodalo svoja uvjerenja i obraz za statuse i povlastice… zato će naši generali Ante Gotovina i Mladen Markač, hrvatski novovjeki Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, ostati u haaškoj apsani.

Mnogo godina. Otprilike, dok ne budu stari i više nikom od ovdašnje ljigave sitnozube stoke ne budu predstavljali značajniju opasnost. To je plan, kao što je svojedobno bio i “Plan Z4”, ali nažalost, više nema živog Franje Tuđmana da ga spriječi.

Zato danas, prvi puta u 16 godina, neću čestitati Dan pobjede. Sve dok su naši najbolji ljudi u kriptočetničkom zatvoru, izdani, prodani, slavlje je sama gorčina.

Ali ću vas podsjetiti – mi smo još uvijek ovdje. Mi, koji smo potukli četnike i srušili Veliku Srbiju 1995. godine, u danima pobjede, ponosa i slave. Nikamo nismo otišli. “Navik on živi, ki zgine pošteno”, rečeno je. Zato šutimo, stišćemo zube, trpimo i čekamo.

Čekamo zapovijed.

Dodatak (07. 09. 2011):

Ispostavlja se da problem nije bio samo Mesić, nego i cijela tadašnja Sanaderova vlada. Bukvalno i doslovno, prodali su Gotovinu za zatvaranje “Poglavlja 23” u pregovorima s Europskom unijom – bezobzirno su manipulirali činjenicama da se umile i dodvore Brammertzu, bez obzira na posljedice za generale. Komentar? Samo ona Matoševa: “Vidje Hrvatska svakoga čuda, al’ ne nađe štrika za toliko Juda.”

[Rasprava]