Archive

Posts Tagged ‘lex Perković’

Milanoviću, odlazi! Gubi se, štetočino!

16. September 2013. Leave a comment

Gubi se, štetočino!Dogodilo se. EU sankcije su pred hrvatskim vratima. Nakon mukotrpnog, beskrajnog procesa pridruživanja pod olovnim utegom haaškog suđenja vlastitom postojanju, najmlađa članica europske konfederacije, jedva jučer pristupila, bit će kažnjena, a zbog čega? Zbog nevjerojatnog, jedva opisivo iracionalnog, sumanutog, luđačkog inzistiranja na zaštiti jednog bivšeg udbaša, egzekutora jugoslavenskog komunističkog političkog gestapoa, osumnjičenog za teško ubojstvo u Njemačkoj prije gotovo 30 godina.

A tko to čini? Upravo oni kojima su preko 10 godina sva usta bila prepuna Europe, europskih integracija i civiliziranog poštivanja onog što je potpisano. Licemjerje? Preslaba riječ, mila majko, bolja je – shizofrenija. Bolest 😦

Kao vjerujem i većina, upravo sam odgledao suicidalni, potpuno poremećeni nastup ministra pravosuđa Orsata Miljenića u središnjem Dnevniku HTV-a. Pobogu… što reći? Pripala mi je muka. Ti su ljudi očito izgubili svaki dodir sa stvarnošću, žive u nekom svom svijetu. Evo, možda ovo:

“Mi ne možemo da budemo blokirani. Možda za hiljadu godina embargo može da ima neki efekat. Ali, za nekoliko godina? To je ništa!”, Slobodan Milošević, 26. prosinca 1996, RTV Srbije.

Dakle, Milanoviću, Miljeniću, ini vladajući milanovići i miljenići, čestitam. Dobrodošli u biserno društvo Slobodana Miloševića, Vojislava Šešelja i ostalih “ješćemo travu” balkanskih patoloških egzemplara, primitivaca, redikula i političkih samoubojica. Znate što, jebe se meni živo što vi politički giljotinirate i terminirate sami sebe, svoju vlast i svoju političku opciju – ali nikako i nipošto nemate pravo to činiti cijelom narodu i državi. Nemate pravo činiti štetu Hrvatskoj.

Mislim da svi znaju da ne volim SDP. No sada iskreno javno molim i pozivam sve relevantne članove te stranke u kojima ima razuma, savjesti i domoljublja: uklonite ga! Maknite Milanovića s položaja, izbacite ga iz stranke. Ovo nema nikakve sveze s bilo kakvim i bilo čijim političkim uvjerenjem, ovo je čisto ludilo, pobogu, prokockao nam je međunarodnu državnu vjerodostojnost i napravio račun od 80.000.000,00 eura. Pokažite mu vrata, dajte mu šut-kartu dok nam svima skupa nije učinio neku još goru i još veću štetu.

Milanoviću, odlazi! Gubi se, štetočino! 😦

[Rasprava]

Dodatak: Kim il Anović namjerava prevariti Europu (25. 09. 2013.)

Moja štovana i ostala gospodo, uzdravlje – živite u balkanskoj inačici Sjeverne Koreje, gdje se informacije ne samo kontroliraju, nego i izravno proizvode i oblikuju prema volji i u korist vladajućeg režima. Čudite se?

“Hrvatski mediji” cijeli dan uglas tvrde da je Milanovićeva vlada “postigla kompromis” s Europskim povjerenstvom oko štetočinskog “Lex Perković”, da je “problem riješen”, da “sankcija neće biti” i slično. Pri tome bez imalo oklijevanja, očito namjerno i sračunato iskrivljuju ili čak posve zanemaruju što je gđa. Reding na toj konferenciji stvarno rekla: da Europsko povjerenstvo očekuje brzo i beuzuvjetno usklađivanje “Lex Perković” s Europskim uhidbenim nalogom kako je to bilo ugovoreno u postupku hrvatskog pridruživanja, da će pratiti izmjene “Lex Perković” i uvjeriti se je li on odista valjano usklađen, kako je izvorno bio prije Milanovićevog muljanja, te da će Europsko povjerenstvo tek tada odlučiti što će učiniti, odnosno, hoće li prekinuti postupak uvođenja sankcija Hrvatskoj, ili neće.

Tako stoje stvari. A što se servira vama? Evo npr. “desni” Večernjak:

“…Slučaj takozvanog Lex Perković riješen je još prošle srijede u izravnom dogovoru između predsjednika Europske komisije Josea Manuela Barrosa i hrvatskog premijera Zorana Milanovića. Njih dvojica su došli do kompromisnog rješenja po kojem je Milanović ustuknuo utoliko što je vremensko ograničenje primjene Europskog uhidbenog naloga pomaknuo sa 15. srpnja na 1. siječnja 2014. godine. Zauzvrat je, kaže visoki izvor iz Vlade, dobio izričitu podršku oko provedbe Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama i uvođenju ćiriličnih ploča u Vukovaru…”

“Lijevi” Jutarnji, naravno, ide još i dalje s fantaziranjem i konfabulacijama:

“Reding naglasila važnost ćirilice u Vukovaru i promjene hrvatskog Ustava”

Naravno, gđa. Reding nije rekla baš ništa takvoga, radi se o već redovitoj, standardnoj agitprop kombinaciji interpretacije i besramne izmišljotine. No, još je važnije ono što slijedi:

“Vlada će već sutra utvrditi zakonske izmjene kojima će se omogućiti puna primjena europskog uhidbenog naloga (EUN) od 1. siječnja 2014., no u Banskim dvorima ističu kako je za izručenje optuženih za teška ubojstva, pa i Josipa Perkovića, moguće samo ako se Ustavom ukine zastara za tu vrstu kaznenih djela. Naime, u Zakonu o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s članicama EU ostaje odredba po kojoj sud mora odbiti zahtjev za izručenjem za kaznena djela za koje je u Hrvatskoj nastupila zastara. Visoki izvor u Vladi tvrdi da je taj članak potpuno u skladu s europskom pravnom stečevinom i da nije bio predmet spora s Europskom komisijom…”

Dakle, naš voljeni vožd Kim il Anović, od milja zvan i Zoran Marija Antoaneta, misli promijeniti “Lex Perković” tako da ga – ne promijeni.

I valjda se nada da Europsko povjerenstvo to neće primijetiti. Stavio bih smajlić, ali imam najmanje 80.000.000 razloga da mi ne bude smiješno, a bogami, ako se ovo stvarno dogodi, neće biti ni vama.

Molim, druge više nema. Taj je čovjek očito potpuno politički retardiran, skrenuo, iracionalan, pomahnitao. Jučer je u Saboru provalio onu odmah legendarnu, da “građane ne smiju zaslijepiti samo ekonomska pitanja” – ili u prijevodu, ako nemate perspektive ni budućnosti, ako nemate posla ni kruha, a vi lijepo jedite Zokijeve kolače: zdravstveni odgoj, ćirilicu u Vukovaru i “Lex Perković”. ‘Ko jebe ekonomiju, živjela ideologija! Na isti sumanuti, deluzivni način, danas izmišlja “podršku” svojim budalaštinama i orkestrirano medijski uvjerava narod da je “riješio problem”, iako je do rješenja, nažalost, još daleko.

Što će se dogoditi ako/kada Europsko povjerenstvo uoči prijevaru i ipak nam uvede sankcije? Voljeni vožd je uvjeren da opet nema problema. Kao i danas, kao i uvijek, njegovi “hrvatski mediji” izmislit će neku svoju inačicu stvarnosti, recimo udariti u “domoljubne” žice tipa teški nacionalisti prema Europi, ali teški ulizice Srbima, i narodu opet “objasniti” da su za sve krivi Tuđman, crkva i europski klerofašisti.

Dokle ide, ide. Poslije mene propast, zar ne, Zoki?

[Rasprava]

Svemirski beskonačan jugoslavensko-srpski nasrtaj na Hrvatsku… wikipediju

16. September 2013. Leave a comment

Na temu Milanovićeve i Kukuriku svemirske beskonačnosti nedavno sam napisao jedan dnevnik, ujedno predviđajući da će takvog materijala biti još. Naravno, nije trebalo dugo čekati.

Nikom ne treba objašnjavati da je Hrvatska već više godina u vrlo lošoj gospodarskoj situaciji, ili da odbacimo eufemizme, u ekonomskom rasulu, stagnaciji, pa i regresiji. Gotovo dvije godine Milanovićeve vladavine takvo stanje nisu nimalo popravile. Upravo nasuprot, pogoršale su ga do krajnjih granica izdržljivosti, što je zapravo bilo posve očekivano – ni Milanović ni Kukuriku gotovo se uopće nisu zanimali posrnulim gospodarstvom ni stotinama tisuća nezaposlenih, nego su vrijeme protraćili baveći se poglavito ideološkim temama: Bleiburg, zdravstveni odgoj, homo brakovi, Lex Perković, ćirilica u Vukovaru…

Moja štovana i ostala gospodo, uz ponešto neizbježne patetike, ovdje jednostavno moram prethodno podsjetiti na nekoliko relevantnih elementarnih činjenica.

Godine Gospodnje 2013. Republika Hrvatska ostvarila je i zaokružila sve svoje temeljne narodne i državne ciljeve. Nakon osamostaljenja i međunarodnog priznanja 1992, nakon pet godina nametnutog krvavog rata, nakon blistave ratne pobjede nad srpskim napadačem i vojnog oslobađanja okupiranog teritorija 1995 – unatoč preranoj smrti najsposobnijeg i najučinkovitijeg političara u kompletnoj hrvatskoj povijesti dr. Franje Tuđmana, unatoč silnim opstrukcijama domaćih petokolonaša i njihovih inozemnih patrona i financijera, unatoč bezbrojnim preprekama, podmetanjima i protivljenjima – u međuvremenu smo ipak uspjeli postati članica najjačeg svjetskog vojnog saveza NATO, uspjeli smo se obraniti i od mirnodopske političko-pravne srpske agresije instrumentaliziranjem Haaškoga suda, te smo naposlijetku postali i ravnopravnom članicom samog središta zapadne civilizacije, europske konfederacije suverenih država, Europske unije.

U dvije riječi, uspjeli smo. Pobijedili smo. Ostvarili smo najvažnije hrvatske nacionalne i državne zadaće, i sve što nam je preostalo učiniti, jest – postići gospodarski napredak. Pokrenuti i oporaviti hrvatsko gospodarstvo, podignuti narodni životni standard, omogućiti ljudima da žive bolje i sretnije. Bukvalno nam ništa drugo više nije važno, nego upravo, jedino i samo to.

A što su radili Milanović i Kukuriku svemirski beskonačnici?

Čime su se bavili? Još jednom, evo čime: ustašama i partizanima, homo paradama, “rodnom teorijom”, homo brakovima, munjevitom zakonskom zaštitom bivših udbaša, poskrivečkim postavljanjem ćirilićnih tabli… i tako još malo pa dvije godine svemirskih beskonačnosti, preko dvadeset mjeseci. Vratite se sad natrag u izborno vrijeme, u studeni i prosinac 2011. godine, i recite, jeste li tako nešto očekivali?

Pobogu, možete li uopće u to povjerovati? Više od dvadeset mjeseci spaljenih u bezvezni, besmisleni, svemirski beskonačni ideološki dim, a narod nek’ puši. E bogami, predugo je to razodoblje da bi bilo slučajno. To više nije koincidencija, to više nije “bavljenje”, to je intencija, to je proizvodnja. Javno, jasno i glasno – ne bavi se Milanović svemirskim beskonačnostima, ne. On ih namjerno proizvodi.

Jebe se njemu za >300.000 nezaposlenih, pad BDP-a, rezanje plaća i mirovina, otpuštanje radnika, bla-bla, hu d fak kerz, njemu je politika “što gore, to bolje” osnovno sredstvo, cilj i uopće razlog vladanja. On drugo ne zna, ne može i ne želi. Zašto bi? Daleko je lakše proizvoditi beskrajni niz šupljih medijskih skandala i zavaravati narod emocijama nabijenim ideološkim budalaštinama, negoli nešto ozbiljno raditi, ostvariti i postići.

Evo nam i najnovijeg takvog Kukriku “proizvoda”:

“‘NDH NIJE BILA TOTALITARNA, A ŽRTVE U JASENOVCU POBILI SU PARTIZANI’ Desničari preuzeli uređivanje hrvatske Wikipedije”

Izgleda da je ovu svemirsku beskonačnost zapravo započeo jedan lokalni deklarirani obožavatelj “Načertanija”, velikosrpskog nacionalnog programa, inače poznat pod nadimkom “Fausto”, ali čije “antifašističko” oduševljenje srpskim ekspanzionističkim pretenzijama admini HR Wikipedije nisu baš najbolje primili:

“Razotkrivanje sramotne hr wikipedije”

Na istu temu isti tip je pokrenuo i Failbook stranicu, na kojoj su slični načertanijski entuzijasti gotovo identično kao i u slučajevima posjeta Judith Reisman, te napadaja na osobe koje su prikupljale potpise za referendum “U ime obitelji”, pozivali na progon i fizičke napadaje na admine HR Wikipedije, a sve je prštalo i pršti od uobičajeno budalaste, svemirski beskonačno protuhrvatske, srpske i “jugoslavenske” mržnje. Da Wikipedija uopće nije nikakav službeni niti pozdani izvor informacija, vjerujem da zna i maleno Internet dijete, a nakon odgovora HR administratora na debilnu medijsku hajku:

“…svaki suradnik Wikipedije odgovoran za svoje doprinose, ne postoji odgovornost administratora engleske wikipedije za tekst na engleskoj wikipediji, odnosno analogno hrvatskih admina za nešto što piše na hrvatskoj wikipediji…”

…saznali smo da ničiji Wiki admini ne odgovaraju za sadržaj članaka. Kako hrvatska Wikipedija postoji već preko 10 godina, postalo je jasno da je cijela stvar zapravo samo još jedan privatni sukob frustriranih “antifašističkih” obožavatelja “Načertanija” sa stvarnošću.

Međutim, kakva bi to bila svemirska beskonačnost, a da se u nju Kukurikavci ne upletu i službeno? Pa je domaći ministar za zdravstveni odgoj, “rodnu teoriju” i sretno smješkanje na utakmicama dok pun stadion četnika divlja i luduje, Željko Jovanović, potrčao poučiti hrvatsku djecu:

“Jovanović: Djeco, ne baratajte hrvatskom Wikipedijom jer su sadržaji falsificirani”

I kad pročitamo: “…Vlada zasad nema adekvatan odgovor na to, jer administratori hrvatske Wikipedije brišu naknadne upise od strane Vladinih web mastera kao dupli upis…”, neminovno nam slijedi pitanje: postoji li igdje u svijetu slučaj da se nečija vlada upliće u rad lokalne Wikipedije? Naravno, osim Kine, Sjeverne Koreje, Kube i sličnih svemirski beskonačnih rajeva na zemlji? 🙂

Dakle, naš ministar Jovanović, inače jedan iz svega cirka oko peterostruko premašene srpske ustavno-zakonske manjinske etničke kvote u Kukuriku vladi, kaže hrvatskoj djeci da ne koriste HR Wikipediju, jer mu se, eto, ne sviđa što tamo ne piše baš sve kako bi on htio. A osobito ne što se navodi i da mu je onaj ustaški klerofašistički Račanov Ustavni sud ukinuo neke svemirski beskonačne odluke, i tako to.

No, dobro. Čiju dakle Wikipediju, po čika Jovi, trebaju koristiti hrvatska djeca? Englesku, njemačku, francusku? Ako znaju jezik. A ako ne znaju? Pa српсkу, naravno, jer tamo sve lepo piše, bre, i to nadasve objektivno, nefalsifikovano, nepristrasno i po volji ljubitelja “Načertanija”. Jel’ tako, ministre? Ili možda “srpsko-hrvatsku” Wikipediju, gdje “Jugoslaveni” slave osobnog favorita premijera Milanovića, “najvećeg sina svih naših naroda i narodnosti”, ushićeno pišu o “Načertaniju” i veličaju “srpsko-hrvatski” jezik, nasuprot tamo nekim nacionalističkim, klerofašističkim i ustaškim hrvatskim izmišljotinama..? 🙂

Podjebavanje bezbrojnih Kukuriku svemirskih beskonačnosti na stranu, Jovanovićevo sitno kokošarsko petljanje u nečiji privatni ideološki sukob dovelo je do zanimanja i samog šefa Wikipedije, Jimmyja Walesa. Evo kako to prenosi svega cirka oko 600.000.000,00 kn poreza državi dužan EPH-ov Jutarnji Srbobran:

“OSNIVAČ WIKIPEDIJE GOVORI ZA NEDJELJNI: ‘Srbi i Hrvati ne smiju imati odvojene Wikipedije'”

Naravno, jasno je da je članak interpretacija svemirskih beskonačnika koji su osobno uključeni u spor, te da su Walesovi izvori informacija prvenstveno srpski i “jugoslavenski” – njima svima jednako savršeno odgovara “ideja” da se “sve ex-yu Wikipedije spoje u jednu”. Zvuči vam poznato? 🙂

Međutim, težinu problemu daje nesretna činjenica da je Jovanović aktivni ministar u vladi jedne članice Europske unije, a bilo kome imalo normalnom u svijetu teško je povjerovati da bi se takav išao javno miješati u nekakve efemerne budalaštine… i još pri tome svoje etničko podrijetlo bez imalo srama stavljati ispred interesa naroda i države u čijoj je vrhovnoj vlasti. Za nauk budućim generacijama, koga stavljati u vlast, a koga ne.

Bilo kako bilo, ovdje smo ipak došli do nečeg. Naime, prema podacima koje je iznio jedan od suradnika, ta grozna “ustaška” hrvatska Wikipedija je razmjerno najčitanija i najposjećenija:

“Jedan od razloga, napada na našu wikipediju je i njena korištenost. Iako srpska wikipedija ima više članaka, dok smo slovensku nedavno prešli po broju članaka, naša se wikipedija najviše koristi od svih južnoslavenskih. Na ovome linku: http://stats.wikimedia.org/EN/Sitemap.htm pod Usage, Views per hour možete vidjeti da u jednom satu, naša wikipedija ima 27,973 klikova u odnosu na 6 milijuna govornika hrvatskoga jezika (to je neka njihova brojka). Srpsku, koja ima 12 milijuna govornika u jednom satu posjeti 23,963, slovensku (2 milijuna govornika) 14,525, “srpsko-hrvatsku” (“23 milijuna” govornika) 10,060 i bosansku (3 milijuna govornika) 7,525. Ove manje wikipedije nisu toliko ni bitne, ali ovu statistiku (nove brojke izlaze svaka dva-tri mjeseca) pratim od početka ove godine i uvijek smo ispred srpske wikipedije, iako Srbija ima više stanovnika, iako je Srba više od Hrvata. Ovo nije nikakav nacionalizam ili nešto drugo, da se razumijemo nego jednostavno, očitavanje statistike. Po mom mišljenju, najbolja online enciklopedijska izdanja na našem jeziku/cima su ona od LZMK, osobito Opća i nacionalna enciklopedija čiji komplet imam kod kuće, potom Enciklopedija.LZMK.hr koja sadrži više izdanja. Činjenica je da wikipedija najbolje kotira kod google pretrage, stoga je višestruko posjećenija. Sve pohvale za demanti! —Mostarac (razgovor) 22:20, 11. rujna 2013. (CEST)

‘Opa. Zamislite vi sad taj svemirski beskrajni milanovićevsko-jovanovićevski užas, kada su skužili da “ustašku” Wikipediju čita i koristi najviše ljudi “na ovim prostorima”, u “regionu”, iako ona ideološka “antifašistička” bulažnjenja ne zarezuje ni pol’ posto, a pri tome jasno i glasno, ponosno i bez imalo ustezanja, daje do znanja da nije nikakva “jugoslavenska”, “srpsko-hrvatska” niti bilo kakva Kukuriku kontrolirana bedasta izmišljotina, nego baš – hrvatska. Pročitajte npr. članak “Detuđmanizacija”, jebote, k’o da sam ga ja pisao. O, svemirske li Kukuriku jeze… 🙂

Ali ujedno i savršenog materijala za još svemirskih beskonačnosti, za mazanje očiju gladnog naroda, da se ima o čemu pričati kad nas za koji dan Europa pritisne sankcijama zbog Lex Perković. Što će Kukuriku tada? Pa jednostavno, pobogu, za kog’ im vraga služe “novinari” u Jutarnjem, Novom listu itd – ako ne pronađu još štogod ustaša u konzervi sardina, reći će npr. da je Europska unija leglo desnih povijesnih revizionista, crnokošuljaša i klerofašista, koje smetaju napredni hrv… pardon, jugoslavenski Kukuriku ljevičari, antifašisti i poštenjačine.

Zapravo, “Srpske Novosti” su s tim već počele, još prije tjedan dana 🙂

(Objavljeno 15. rujna 2013.)

[Rasprava]

Kako reče Albert Einstein…

16. September 2013. Leave a comment

“Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i ljudska glupost… ali za svemir nisam siguran.”

Najnoviji dokaz te pomalo komične teze i izreke, usudim se reći apsolutan i neoboriv, jučer nam je pružila Milanovićeva družina s Markovog trga. Grčevito se zubima i noktima boreći za ostanak na tronu neprikosnoveno najgore, najnesposobnije i najbedastije vlade u kratkoj povijesti neovisne hrvatske države – vlade prema kojoj su čak i Račanova, Sanaderova i Kosoričina kadrovska rješenja bila mila majka i redom sinji genijalci, stručnjaci, lumeni i poštenjačine – Kukurikavci misle da su se dosjetili jadu kako onemogućiti i spriječiti onih 750.000 krvožednih klerofašista, crnokošuljaša i Thompsonovaca, sjećate se, što su potpisali referendumski prijedlog inicijative “U ime obitelji”.

Evo kako glasi ta najsvježija svemirska beskonačnost:

Vladina kontra: Referendumom protiv referenduma o braku?

“…Obraćanje Ustavnom sudu sa zahtjevom za ocjenu ustavnosti predloženog referendumskog pitanja jedna je od mogućnosti. Za nju su se zalagali neki članovi Kukuriku koalicije, ali zbog ranijih negativnih iskustava s Ustavnim sudom koji je donio nekoliko odluka protiv Vlade, u Banskim dvorima nisu previše skloni toj opciji. Zato se zadnjih dana pojavila ideja o referendumu koji bi Sabor raspisao kako bi se birači izjasnili smatraju li da bi se referendumima smjelo zadirati u temeljna ljudska prava i slobode navedene u takozvanoj glavi tri Ustava. Na tragu je to mišljenja da i brak spada u to pravo, koji bi se ograničavalo jednoj skupini građana ako bi se u Ustav stavilo odredbu koju zahtijevaju »U ime obitelji«. – Sabor može raspisati takav referendum i kad bi on uspio referendum o braku više ne bi bio moguć…”

Okej, rado bih bio sklon povjerovati da Milanović zapravo nije tako svemirski beskonačan. Da je ovo samo još jedan dešperatni, očajni probni medijski balončić nekog bezveznjaka iz drugog ešalona vladinih podrepaša, serviran javnosti putem Novog lista, lokalnog stranačkog biltenčića SDP-a. Naime, tko god mu je autor, mogao je i morao barem prvo, prije negoli je otvorio usta & upregnuo novinarska potrčkala, provjeriti što to piše u “takozvanoj glavi tri Ustava”, a potom se obavijestiti o svjetskoj i europskoj pravnoj praksi u svezi glede malog mede, pitanja braka. Pa bi vidio da brak nije “temeljno ljudsko pravo” i da ga svjetske države, pa i članice Europske unije, posve slobodno, samostalno i često vrlo različito uređuju. Tako bi uštedio i sebi i Kukurikavcima još jednu svemirski beskonačnu javnu blamažu – jer ni ovakav infantilni “referendum protiv referenduma”, unatoč vjerojatnom uspjehu, opet baš ničim ne bi doveo u sumnju, kamoli spriječio, onaj koji traže “U ime obitelji”.

Dakle, drage volje bih povjerovao da ovo nije Milanovićev, nego nečiji tuđi svemirski nonsens. Ali… ali.

Prisjećajući se na kakve monumentalno tragikomične bedastoće je gospodin drug premijer protraćio i prokockao već gotovo dvije godine svoje vladavine, nasuprot vrištećem imperativu bavljanja posrnulim gospodarstvom i konstantnim utegom od preko 300.000 nezaposlenih – dvije godine koje su pojeli ideološki skakavci, dvije godine svemirskih beskonačnosti tipa ukidanja sponzorstva obilježavanja bleiburške tragedije, nasilnog uvođenja homo-propagandnog zdravstvenog odgoja, besmislenog medijskog ratovanja s crkvom, nanošenja nemjerljive štete hrvatskoj državi i narodu navrat-nanos zakonskom zaštitom jednog osumnjičenog bivšeg udbaša nasuprot prihvaćenoj pravnoj stečevini Europske unije, te bešćutnog pljuvanja po vukovarskoj ratnoj žrtvi postavljanjem ćiriličnih natpisa pod okriljem mraka, uz otvoreno likovanje besramno četničke Srbije – bogami… teško da je tome tako.

Nije tu u pitanju nikakav drugorazredni ulizica. Ovo je baš upravo Milanovićeva, milanovićevska svemirska beskonačnost, ničija i nikakva druga. Nakon “Tita prije Tuđmana”, “slučajne države”, “građanskog rata” i sličnih, ovo je samo najnoviji beskonačni svemirski biser u nizu. Stay tuned, more to come.

(Objavljeno 11. rujna 2013.)

[Rasprava]