Fekalno naslijeđe mržnje vlastitog naroda

U nekoliko posljednjih godina, u tom našem preko svake mjere kontaminiranom hrvatskom medijskom prostoru, pojavio se cijeli niz istupa, tekstova i izjava domaćih javnih osoba i raznih visokih dužnosnika, koji u očima kakvog slučajnog izvanjskog promatrača mogu izazvati samo krajnju zbunjenost i nevjericu. Naime, ne samo da te izjave prelaze granice prihvatljivih političkih razmatranja i analiza, recimo nedostatakom elementarne pristojnosti i dobrog kućnog odgoja, nego neke čak izravno zakoračuju i u područje prekršajnog i kaznenog prava, odnosno kažnjivog ponašanja.

Ali dok su izjave splitskog gradonačelnika Željka Keruma u emisiji “Nedjeljom u dva”, otprilike, da “srpska i jugoslavenska opcija imaju najveći utjecaj na medije i banke”, prouzrokovala pravu lavinu osuda (“Splitskom gradonačelniku prijeti tri godine zatvora: Kerum pod istragom jer mrzi Srbe?”, “Hoće li Bajić uhvatiti Keruma za gučak?”, “Policija i DORH istražuju Keruma zbog izjava o Srbima?”, “Srbi i NDH Kerumland”, “Kerum nije samo budala: zašto vlast šuti na njegovo širenje mržnje?”, “Predsjednik Josipović osuđuje Kerumov govor mržnje”), izjave predsjednika vlade Zorana Milanovića u Saboru, otprilike, da “ne možete voljeti Hrvatsku ako u njoj niste rođeni”, namjesto dubioza, zgražanja i kritika, kod ovih istih komentatora što su napali Keruma, prouzrokovale su samo posvemašnju šutnju i muk. No, kod nekih se pojavila rektalno-speleološka potreba da Milanovića – brane.

Naime, tzv. HHO je ustvrdio da između Kerumovih i Milanovićevih eskapada nema naročite razlike, na što je moj omiljeni Šešeljev advokat Inoslav Bešker u Jutarnjem listu napisao:

“…ne može biti govora o šovinizmu između pripadnika istoga etničkog korpusa unutar iste političke nacije…”

Ili drugim riječima, ako se po nacionalnosti izjašnjavate Hrvatom, smijete biti šovinist prema vlastitom narodu, i ništa vam se ne treba dogoditi. Ako ste i sami Hrvat, možete slobodno mrziti, diskriminirati, biti netrpeljiv, vrijeđati i pljuvati Hrvate i hrvatski narod, i to je sasvim u redu.

Vjerovali ili ne 🙂

Naravno, ne treba osobito dokazivati ni argumentirati ordinarnu besmislenost ovakve tvrdnje. U Republici Hrvatskoj ni ustavne ni zakonske odredbe, bilo Kaznenog zakona, bilo Zakona o suzbijanju diskriminacije, ne propisuju niti prave ikakvu razliku između počinitelja kaznenih i prekršajnih djela iz mržnje prema njihovoj nacionalnosti, odnosno etnicitetu.

Mržnja je mržnja, djelo je djelo, pa tko god ga počinio. Hrvat neće i ne može biti ekskulpiran i oslobođen odgovornosti za kaznena i prekršajna djela iz mržnje, ako ih počini prema drugim Hrvatima ili hrvatskom narodu. Pobogu, pa uopće tvrditi tako nešto je nevjerojatan, upravo infantilan diletantizam. Inače bi, recimo, Vojka Šešelj mogao jednostavno “otkriti” da nije Srbin, nego Hrvat, i sve bi mu bilo oprošteno, zar ne? 🙂

No, nažalost, da je takvo analfabetsko, ali krajnje patološko i ekstremističko “načelo” zapravo već odavno široko prihvaćeno u tom nekom beškerovskom ideološkom i kolegijalnom medijskom i političkom okružju, savršeno dokazuju još nekoliko novijih primjera. Prvi je citat iz knjige Miljenka Jergovića “Otac”, objavljene u Beogradu 2010. godine:

“…Ustaštvo je konstitutivni, istina krajnje negativni i sotonski, element našeg nacionalnog identiteta, kojeg ne možemo prekrižiti, ni poništiti, jer onaj tko to poništi, taj više nije Hrvat…”

Pozor, sad ste vjerojatno pomislili da Jergović ovdje tvrdi kako je ustaštvo osnovni element hrvatskog nacionalnog identiteta, zar ne? E, netočno – još gore. On, naime, tvrdi da je ustaštvo osnivajući element hrvatstva. Shvaćate razliku? Po Jergoviću, prije Pavelića i ustaša, Hrvata zapravo nije ni bilo. Hrvati su narod kojeg su stvorili ustaše. I zato, tko od Hrvata odbija ustaštvo, taj nije Hrvat, a samo ustaša je Hrvat, jer bez ustaštva, hrvatstva ni nema.

Ovoliku žarku ljubav prema vlastitom narodu odista treba svijećom po danu tražiti, zar ne? Kladim se da se je u haaškom pritvoru, čitajući knjigu “Otac”, Beškerov klijent Vojka Šešelj rasplakao od silnog ganuća.

Drugi primjer je upravo Beškerov vlastiti citat, iz jednog starog teksta u Jutarnjem listu:

“…’Etničko čišćenje’ je višekratna praksa u Hrvatskoj…”

Komentar tome sramotnom članku sam napisao još prošle godine i nemam ništa za dodati.

Treći primjer je citat Sanje Modrić iz teksta u Novom listu, objavljenog nakon ovogodišnje proslave Dana pobjede u Čavoglavama:

“…I stvarno, tko jednom svojim očima vidi to u Čavoglavama, toga se do kraja života sigurno neće dati razuvjeriti da su Hrvati krvoločno ljudoždersko pleme koje jede tuđu dojenčad pečenu ispod peke…”

Da među desecima tisuća ljudi u Čavoglavama ima svakakvih, kao i na svakoj masovnoj priredbi bilo gdje u svijetu, notorno je, ali ovako nešto napisati nakon što je policija, uz najjaču kontrolu ikada, privela svega šačicu ljudi s ustaškim oznakama, i nakon što su Modrićkin Novi list i ini domaći “lovci na ustaše” nakon silne potrage i pretrage uspjeli uslikati svega jednog balavca s istetoviranim “U” na prsima, e, to može samo još jedan teški patološki slučaj smrtnog zaljubljenika u vlasititi narod.

Što će tek biti za Valentinovo..? 🙂

Vratimo se tren na početak, u kratku digresiju. Mislite li da se Milanović onoliko naljutio na Stiera zato što nije rođen u Hrvatskoj? Jest, vraga.

Stier ga je zapravo pitao da pojasni izjavu iz Rijeke, sa sastanka s europskim socijalistima, otprilike, da su “autonomije u Jugoslaviji dovele do kaosa, jer je svatko vukao na svoju stranu, i zato je došlo do rata”. Dakle, ne velikosrpska agresija kao uzrok rata, nego nešto čak još i gore od mutnih “konglomerata pogrešnih politika” kuhane noge – izravno pristajanje na unitarističke, memorandumske i miloševićevske teze o “prelabavoj” Jugoslaviji. Paf.

Zato je Milanović skliznuo u sirovi, plitki šovinizam. A da ne misli prestati s nebulozama, pokazuje i nedavni slučaj u Njemačkoj, kad je rekao kako je “hrvatska nacija nevjerojatan paradoks, jer su među nama kulturne i druge razlike prilično velike”. Zar na svijetu nema ni jednog drugog takvog naroda ni države? Umalo, bogati, kao da se savjetovao s Beškerom i Jergovićem, prije negoli je otvorio usta… 🙂

Rezimirajmo.

Bešker kaže da su Hrvati narod “etničkih čistača” Srba, ili kako bi to slađe cijuknuo njegov haaški klijent Vojka, genocidan narod. Jergović kaže da su Hrvati isključivo ustaše, i ne mogu biti ništa drugo, jer inače nisu Hrvati. Modrićka dodaje šlaga na tortu tvrdnjom da su Hrvati krvoločno ljudoždersko pleme koje jede tuđu djecu, a na kraju, cherry on top, Bešker i sebi i svima takvima ispisuje spasonosnu opću oprosnicu – da ih ipak nitko ne može optužiti za šovinizam i mržnju prema Hrvatima, jer su, eto, Hrvati i sami.

Pa zato mrziti smiju. Jel’ tako? Tako je, drugovi 🙂

A u takvome visokom i poznatom društvu, poslušno pasući za citiranim primjerima silnih ljubitelja, obožavatelja i promicatelja svoga hrvatskog naroda, zar je za čuditi se što jedan sitni NN iz lalinog sokaka, žutokljuni dotepenac u predgrađe metropole, inače povremeno sposoban i za prave lirske literarne izlete, u svome posljednjem dnevniku na Politici napiše:

“…Ne govore vam, naravno jer su kurve baš poput vas, lažno moralni, sebični, zatucani, bez trunke osjećaja za jednakost, ravnopravnost, ljubav, bez trunke u sebi svega onoga što je Krist propovjedao, a s kojim ti narode prokleti Hrvatski nemaš ama baš nikakve veze. Od go*ana se pita ne pravi, pa tako ni od Hrvata država, ma koliko kuharica dobru namjeru imala i u svoje ruke se uzdala… U tuđinu braćo i sestre, tko može nek’ se spasi, jer ne dao Bog većeg zla od Hrvata kada je sam sebi gazda.”

Vjerovali ili ne, taj je dnevnik dobio hrpu pozitivnih ocjena posjetitelja i skočio na naslovnicu, a vlasnik Politike nije ni trepnuo okom.

Što? Došlo vam je zlo? Dosad vas je sram tolike citirane mržnje, primitivizma i budalaština? Što ćemo – takvi smo kakvi jesmo, iz svoje narodne kože ne možemo. Taj nihilistički, negativistički, samouništavajući i krajnje mazohistički način razmišljanja i medijskoga izričaja prvi je promovirao list Feral Tribune, zbog toga prozvan Fekalom, čiji su se novinari po propasti razasuli po hrvatskim mainstream medijima i s još nekoliko korifeja poseljačenja, kako vidimo, apsolutno utjecali na katastrofalno srozavanje razine domaće javne komunikacije.

Zapravo, u uvjetima opće krize i regresije, to i nije tako čudno. Zašto bi, recimo, jedan Bora Dežulović bio veći mudonja od Davora Butkovića ili Denisa Kuljiša? Zašto bi, recimo, Vedrana Rudan bila luđa koka od Sanje Modrić? Mogu i Butković i Kuljiš i Modrićka bez problema nesputano ekstrapolirati, divlje hipertrofirati, bezbrižno lupetati, šiziti, pljuvati, pa i psovati kao kočijaši ako treba. Što veća bedastoća i ekstrem, to veća čitanost, a više kuna na računu… 🙂

Za kraj, mali eksperiment.

Zamislite, posve prosto, da su neki Srbi javno napisali da je “četništvo konstitutivni element srpskog nacionalnog identiteta”, i da onaj tko odbija biti četnik nije i ne može biti Srbin. Zamislite da su javno rekli da je “etničko čišćenje srpska praksa”, te da su Srbi krvoločno ljudoždersko pleme koje jede tuđu djecu. Da prokleti srpski narod nema nikakve sveze s Kristom, da se od go*ana pita ne pravi, pa tako ni od Srba država, i da je najveće zlo kad je Srbin sam sebi gazda.

Jeste? Recite, kako bi se ti Srbi proveli u Srbiji? Kako bi se proveli u Hrvatskoj? Ili u bilo kojoj drugoj imalo civiliziranoj državi na svijetu? 🙂

Dok tako zahtjevno kontemplirate, evo još malo: zamislite, kako bi se proveli naši domaći hrvatski etnički Srbi, ili Židovi, ili Mađari, Albanci, Nijemci… da takve stvari o Hrvatima napišu i objave, u Hrvatskoj, ili drugdje? Što bi im se dogodilo?

Eto. Ako već prije nije bilo, vjerujem da je barem sada savršeno jasno vidljivo koliku je besmislicu Kerum izvalio kod Stankovića – ma kakvi Srbi neprijatelji, pobogu. S ovakvim Hrvatima, neprijatelji nam uopće ne trebaju 🙂

[Rasprava]