Archive

Archive for the ‘Komentari’ Category

Pupovac će istrijebiti Srbe iz Hrvatske

19. August 2015. Leave a comment

pupi-slobo-odraz-u-zrcaluVelikosrbi nikako ne mogu skužiti da batina ima dva kraja, da će ono što rade drugima prije ili kasnije osjetiti na vlastitoj koži i da se zlo uvijek vrati u lice. Tako su Pupovčeve Srpske Novosti (bivši Feral Tribune), obilato financirane hrvatskim proračunskim novcem, inače poznate po kontinuiranom nizu antihrvatskih provokacija, u dane velike obljetnice Oluje popljuvale hrvatsku himnu:

Nikola Bajto 07. kolovoza 2015. Lijepa naša haubico

O čemu se radi? Prvo, o velikosrpskoj zavisti i strahu od njemačkih (pejorativno “švapskih”) topničkih oruđa Panzerhaubitze 2000, vjerojatno najjačeg bojnog sredstva prikazanog na zagrebačkoj paradi povodom Dana pobjede. Drugo – kao izravna posljedica prvog i činjenice da je inače fizički veća i ljudstvom daleko brojnija Srbija zapravo vojno, gospodarski i na druge načine slabija, impotentnija i inferiornija – o izravnom izrugivanju hrvatske himne, a time hrvatskog naroda i države.

Pogledajte čl. 349. Kaznenog zakona i čl. 15. do čl. 22. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske. Uopće ne morate biti pravnik. Kao i u slučaju “Oba su pala”, i malo dijete vidi da to nije nikakva “satira” ni “sloboda govora”, nego obična kriptočetnička pljuvačka, usmjerena na izazivanje i vrijeđanje etničke hrvatske većine. I to, koje li žalobne ironije, teksta uglazbljenog po Srbinu, hrvatskom pravoslavcu Josipu Runjaninu.

Pupovčevi feralni huškači usput provlače i svoju beskrajnu frustraciju međunarodnim pravosudnim porazom i propašću fantazmagorije “zajedničkog zločinačkog poduhvata protjerivanja Srba”, pa zbog toga ovo “neselektivna” (“neselektivno granatiranje”), mrski sudac Meron i Haaški sud, koji im je Veliku Srbiju dotukao u miru. Naravno, tko gubi ima se pravo ljutiti, ali…

Netko to mora već jednom otvoreno reći: Pupovac i Srpske Novosti hrvatske Srbe guraju na poraženu velikosrpsku, miloševićevsku, zločinačku “krajinsku” stranu.

Crno na bijelo. Namjesto da promoviraju Srbe koji vole i poštuju svoju hrvatsku domovinu, namjesto da na političke i javne položaje stavljaju ljude koji su u Domovinskom ratu sudjelovali u obrani napadnute Hrvatske, oni ističu gotovo isključivo bivše “krajinske” funkcionere, licemjerno kao nitko i nigdje na svijetu traže da se komemoriraju “krajinski” ratni gubitci i otvoreno zastupaju neprijateljsku politiku i ciljeve susjedne države Srbije.

Države koju danas vode dva obrijana Vojkina četnika, Toma Grobar i potrčko za pivu Aca Vučić. Države koja u svakoj prilici nedvosmisleno pokazuje da se u odnosu na 1991. godinu nije promijenila niti za jedan jedini jebeni milimetar.

Moja štovana i ostala gospodo i drugovi, to je nemoguće. To je čisto ludilo. To je poremećena, sumanuta, samoubilačka “politika” koja u Hrvatskoj nema apsolutno nikakve šanse – nula bodova, nimalo prilike za uspjeh. Osobito nakon oslobađajuće haaške presude hrvatskim generalima 2012. godine i utvrdbi ovogodišnje presude ICJ za genocid. Tu nema nikakvih argumenata, to je potpuna iracionalnost, udaranje glavom u zid, put u propast, suicid.

Namjesto da svoju budućnost traži u Zagrebu, Pupovac se javno okrenuo zločinačkoj “krajini” i Beogradu. Da parafraziram konvertita i veleizdajnika Mesića: ore tu, ali Boga moli da kiša padne u Srbiji. I naravno, sve što će na taj način postići jest isto ono što je “postigao” Milošević – da tih 4% hrvatskih Srba postane 0,4%, ili čak i gore. Da ih nestane. Najvjerojatnije ne zato što će ti ljudi nekamo otići, nego jer se jednostavno više neće izjašnjavati Srbima.

Od srama.

Je li mi žao? Jest, naravno. Ne Pupovca, Feralovaca & družine, nipošto, oni su svoj kredit davno potrošili, žao mi je običnih malih ljudi s ulice. Srbi koji su tijekom Domovinskog rata i četničke agresije ostali s nama u Hrvatskoj su isti kao i mi, nikom ništa nisu krivi, dijele s nama jednako dobro i zlo i ne zaslužuju ovo što im se događa, da opet postanu ulog u bolesnim velikosrpskim igrama. Evo, načinite mali pokus. Upitajte bilo kojeg hrvatskog Srbina što bi više htio: radno mjesto i normalan život u mirnoj, dosadnjikavoj hrvatskoj državi, ili vječno Pupovčevo huškanje, licemjerno vrištanje i izmišljotine tipa “fašizacije društva”, “Kontra-Oluje” ili ćirilice u Vukovaru. Probajte. Vidjet ćete što će vam odgovoriti.

Sad još jednom pogledajte Pupovca, što govori i kako se ponaša:

OPET BURNO U DNEVNIKU NOVE TV ‘Gospodine Pupovac, vratimo se u 2015.’

Usporedba vukovarske situacije s Jasenovcem je do zla boga nategnuta, zlonamjerna, beskrajno licemjerna i posve besmislena, osobito jer u drugim lokalnim sredinama sa srpskom i ostalim etničkim većinama dvojezičnost notorno nesmetano funkcionira. Međutim, Pupovac je očito uvjeren da gluposti i histerično pretjerivanje nekom dobro zvuče. On jednostavno mora u svoje huškačke verbalne dijareje ubaciti Jasenovac, jedan od navećih srpskih mitova, jer sebe i hrvatske Srbe koje “predstavlja” želi prikazati kao “ugrožene”, kao žrtve “fašizma” u Hrvatskoj… gle’ čuda, posve jednako kao što je to činio Milošević.

I tako već desetljećima – posljednjih ni manje ni više nego 20 godina “ugroženi” Pupovac nastupa s položaja vlasti u “fašističkoj” hrvatskoj državi, ili iz neposredne blizine vlasti.

“Ugroženi” Pupovac ne samo da za sve to vrijeme uporno nesmetano živi u “fašističkoj” hrvatskoj državi, nego je još od 1995. hrvatski saborski zastupnik, čak predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku, čak umalo izabran kao jedan od hrvatskih predstavnika u Europski parlament. “Fašistička” hrvatska država “ugroženom” Pupovcu godinama obilato financira razne njegove udruge, kao i privatne novine Srpske Novosti koje po istoj toj državi redovito svaki tjedan pljuju i defeciraju. “Fašistička” hrvatska država ima ustavni zakon o pravima manjina bukvalno i doslovno kao niti jedna druga država u svijetu, “fašistička” hrvatska država ima vladu u kojoj je “ugroženih” etničkih Srba nekoliko puta više negoli brojem u stanovništvu, “fašistička” hrvatska država desetljećima hrani & oblači cijeli niz javnih osoba, političara, sportaša, umjetnika i “umjetnika”, sve redom isto tako “ugroženih” etničkih Srba, eno jednog na Brijunima, eno jedan je baš jučer preminuo i cijela “fašistička” hrvatska država za njim “fašistički” žali i oplakuje ga.

A “ugroženi” Pupovac… o Jasenovcu. Tko o čemu, ku**a o poštenju.

Dakle, molim lijepo, zapamtite što sam rekao. Ovakvom “politikom”, Milorad Pupovac i njegove Srpske Novosti istrijebit će Srbe iz Hrvatske. Dugoročno, potpuno, terminalno. Od hrvatskih Srba neće ostati nitko, ništa, ni spomen. Samo možda, kao kuriozitet, pokoje prezime i puste pravoslavne bogomolje.

[Rasprava]

Slobodane pošalji salate… ili bar ćirilicu (20. kolovoza 2015.)

babic-troprstic-01Portal Index.hr kojim upravlja Mesićev potrčko i pravomoćno osuđeni kriminalac M. B. (1978.) danas je nastavio s huškačkim histeriziranjem nad novim vukovarskim gradskim satutom. Na isti način kao Milošević prije 25 godina u ratnoj agresiji na Hrvatsku, uglas kao jučer Pupovac na Novoj TV i njegov srbijanski gazda Vučić, sada i Index fantazira o “zabranjivanju ćirilice”, a izmišljotinu odmah povezuje s ustašama i NDH:

Piše: R.I. Vratimo se u 2015. godinu
“‘NA PODRUČJU Nezavisne Države Hrvatske zabranjuje se upotreba ćirilice’, stajalo je u Zakonskoj odredbi o zabrani ćirilice koja je donesena u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Odredba je donesena 25. travnja 1941. godine, dva tjedna nakon uspostave NDH…”

Pogledajte prigodan snimak zaslona. (Usput, možete se prisjetiti Indexovog pljuvanja po hrvatskoj zastavi zbog katastrofalnog poraza na referendumu o braku.)

Naravno, radi se o čistoj četničkoj propagandi poput one “Glasila krajišnika u egzilu” Krajinaforce.com, s tom razlikom što je Index, navodno, u hrvatskom vlasništvu, a saborski zastupnik Pupovac i osuđeni kriminalac M. B. (1978), navodno, lojalni hrvatski građani. A sad, malo za sve takve najgorčeg mogućeg lijeka: stvarnosti.

U Vukovaru nikada ni na jednoj gradskoj instituciji, ulici ili trgu, nije bilo ćiriličnih ploča, da bi ih gradska vlast mogla “zabraniti” ili “ukinuti”. Ćirilica nije zabranjena nigdje u Hrvatskoj, pa ni u Vukovaru. Pripadnici srpske manjine i svih drugih manjina u Hrvatskoj imaju, imali su i imat će pravo slobodno koristiti svoj jezik i svoje pismo, kako u Vukovaru, tako i u svim drugim hrvatskim gradovima i mjestima. U 25 godina povijesti moderne neovisne hrvatske države, to nikada nitko nije dovodio u pitanje, niti će.

Začudo, u jednom drugome “neovisnom” mediju netko je barem za tren prestao halucinirati, dosjetio se pročitati vukovarsku gradsku odluku i potom nevoljko, ali neminovno, zaključio nešto posve drugačije od Pupovca, Vučića i M. B. (1978):

U VUKOVARU ĆE ĆIRILICE BITI I VIŠE NEGO PRIJE
“…iščitaju li se pažljivo u ponedjeljak donesene odluke, lako se može zaključiti da su HDZ, HKS i HDSSB ipak uveli, točnije povećali razinu dvojezičnosti, odnosno upotrebu ćirilice u Vukovaru…”

Članak je, zar ste sumnjali, u trenu nestao s naslovnice, ali svejedno. Dakle, nasuprot četničkih laži, stvarnost: ne samo da ćirilica nije “zabranjena” ni “ukinuta”, nego vukovarski Srbi sada imaju više individualnih manjinskih prava na korištenje toga pisma i svoga jezika, negoli prije.

O ostalom, zaključujte sami.

Saborski zastupnik Pupovac sve to zna, jer je pročitao odluku vukovarskog gradskog vijeća prije negoli je razjapio usta. Premijer Srbije Vučić sve to zna, jer je predsjednik vlade jedne države, a takvi moraju znati barem čitati, makar i tamo daleko, daleko od mora. Čak i osuđeni kriminalac M. B. (1978.) to zna, iako je samo srednjoškolac finomehaničar i osrednji lopov dugoprstić. Znao je, jako je dobro sve znao i velikosrpski četnički krvolok Milošević… ali ga, naravno, nije zanimalo. Niti spriječilo da započne rat, poubija 20.000, rani 100.000 i protjera 500.000 Hrvata i inih ne-Srba, te načini 35.000.000.000,00 dollara ratne štete samo u Hrvatskoj, a kako? Propagandom. Lažući, izmišljajući, optužujući i huškajući ljude na potpuno isti način.

Slučajnosti nema. Srbiji smo zube poizbijali 1995, ali ću oprezno parafrazirati dobronamjeran savjet: samokrjes pri ruci, barut na suhom.

[Rasprava]

Devetnaest milijuna razloga (21. kolovoza 2015.)

Prema javno dostupnim podacima hrvatske državne riznice, Pupovac je samo u posljednje dvije godine iz hrvatskog državnog proračuna dobio ukupno 19.206.768,00 kn (slovima: devetnaest milijuna dvjesto šest tisuća sedamsto šezdeset osam kuna, stanje na 21. kolovoza), ili okvirno, preko dva i pol milijuna eura. Šteta što se podaci ne mogu ovako brzo pronaći za prehodne godine, osobito za razdoblje od 2004. do 2008. dok je Pupovac po proračunu haračio skupa sa Sanaderom, ali nije nimalo teško pretpostaviti kako je to izgledalo.

Slijedi osnovno pitanje. Što je Hrvatska dobila zauzvrat, za tih svojih krvavo zarađenih 19 milijuna, na Pupovca potrošenih kuna?

Primjerice, evo: besmisleno, bezvezno osporavanje drugostupanjske haaške presude hrvatskim generalima. Sramotno pljuvanje po hrvatskoj himni. Ničim utemeljene, odavno prepoznate, ofucane, bijedne velikosrpske optužbe za fašizam. A to je samo vrh ledenog brijega. Idite na Srpske Novosti i čitajte, nasumice, bilo što, svejedno, nema razlike. Doslovno, to je posve drugi svijet – paralelni svemir isključive, neupitne, nedvosmislene protuhrvatske propagande.

Još nešto vrlo važno. Što su hrvatski Srbi dobili za taj silni novac? Pupovčev SNV bi trebala biti njihova udruga, Srpske Novosti bi trebale biti njihove novine. Udruženje i list koji njeguju identitet, povijest i kulturu hrvatskih Srba – Tesla, Runjanin, Pribičević, Bijelić, Dedić… – organizacija i glasilo koji služe za obnovu odnosa s Hrvatima, koji djeluju u pravcu uspostave narušenog povjerenja i razumijevanja, koji rade na popravku stanja prouzrokovanog ratom.

Nažalost, nije tako. Od toga novca, hrvatski Srbi nisu dobili ništa, nisu imali, nemaju i neće imati nikakve koristi. Samo štetu, jer kako vidimo, ni Pupovac, ni SNV, ni Srpske Novosti, uopće ne rade ono zbog čega postoje i za što ih hrvatska država financira.

Još gore, danas više nego ikada prije, njihovo djelovanje se ukazuje kao upravo suprotno proklamiranim razlozima postojanja. Čitali ste, zar ne? Pobogu, ti ljudi kao da uopće ne žive u Hrvatskoj, nego u nekoj paralelnoj stvarnosti u kojoj je Jasenovac bio jučer, Jugoslavija izgubljeni raj, Oluja ultimativni zločin, a krvoločni klerofašisti ustaše Hrvati neprestano kolju, progone i teroriziraju miroljubive progresivce i antifašiste Srbe.

Ništa od toga, kao ni otvoreno žaljenje i bijes zbog oslobađanja hrvatskih generala i propasti kvislinške “krajine”, nema apsolutno nikakve sveze s identitetom, dobrobiti i interesima hrvatskih Srba. Na taj način, poboljšanja međuetničkih odnosa ne može i neće biti. Nikada. Bolji odnosi ne grade se kontinuiranim svjesnim, zlonamjernim provokacijama i vrijeđanjem, izravno upravljenim na izazivanje i održavanje sukoba s Hrvatima, očito identičnim i planski usklađenim s politikom i ciljevima susjedne države Srbije.

Neki rekoše “etnobiznis”, ali ja ću uporabiti ružniju, točniju rječ: huškanje.

Hrvatska država i društvo to ne mogu dopustiti. Hrvatska država postoji već 25 godina, pobijedila je u krvavom ratu za neovisnost, pobijedila je i u olovnim pravno-političkim “ratovima” pred najvišim međunarodnim sudištima ICTY i ICJ, postala je punopravna, ravnopravna pripadnica NATO saveza, Europske unije i svih drugih bitnih sastavnica zapadne svjetske civilizacije. Hrvatska država ostvarila je sve svoje velike strateške ciljeve… osim jednog: gospodarskog prosperiteta. Kojim se nažalost i dalje ozbiljno ne bavimo. Zašto? Pa, između ostalog, jer saborski zastupnik Pupovac, njegov SNV i Srpske Novosti, pod izravnim malignim utjecajem i uz protekciju susjedne Srbije, nikako ne žele prihvatiti da je hrvatska država stvarnost, i da je ovo 2015, a ne 1941. ili 1991. godina.

To nije moguće tolerirati.

Mi moramo naprijed. Hrvatska nema ni vremena ni sredstava baviti se imaginarnim utezima povijesti i beskrajnom tuđom mitomanijom i frustracijama. Pupovac, SNV i Srpske Novosti zaglavili su u slijepim ulicama promašaja prošlih vremena, sami su sebe ukopali u prošlost, pa ih tamo treba i ostaviti. Proračunski novac može se daleko bolje potrošiti. Naravno, ovo je slobodna zemlja, pisati i govoriti može tko god hoće i što god hoće, pa čak i protiv države u kojoj živi… ali ne na državni račun.

Ne na hrvatski račun.

[Rasprava]

Detuđmanizacija otišla u 3pm

6. August 2015. Leave a comment

sto-je-zoki-radio-4-godine-cb(Objavljeno 28. 06. 2015.)

Znaju svi, i njihove mačke, da je sve to samo predizborna kampanja. Znaju svi da je Milanoviću i Kukurikavcima dogorjelo do nokata i da ih više ni drug Tito, ni đeneral Draža, ni silni “neovisni mediji”, ni kukasti križevi, ni sve “ankete” Ipsos Plusa, Promocija Pulsa, Laži Šlusa i Crobudalometra, ma ni sam Bogo dragi, ne mogu sačuvati od skorog izbornog debakla i konačnog poraza. Neki od najpoznatijih detuđmanizatorskih štakora već su javno napustili tonući brod (D. G, G. M, D. K. …), pa je došlo vrijeme da se spašava što se spasiti dade. Zato su se Kukuriku dosjetili Josipovićevog lignjavog načina i počeli pecati one, ah, malo sporije:

“Milanović: Franjo Tuđman u Zagrebu još uvijek nema dostojan trg”

Je li? Stvarno?! A što ćemo s detuđmanizacijom? Što ćemo sa “zajedničkim zločinačkim poduhvatom”, Zoki? :-)

“Pančić: Milanović je tvrdio da Tuđman ne smije dobiti trg jer je zločinac”

Zar nije “zločinac” Tuđman, zajedno s kompletnim hrvatskim državnim i vojnim vrhom, sa svim nama “znanim i neznanim”, u Oluji “protjerao” tvoje birače, Zoki? Ili si to naglo zaboravio, Zoki? Izdala te memorija pamćenja? Ili te silni “zločini” nad tvojim biračima više ne smetaju? I što ćemo s “antifašizmom”? Što ćemo s “rehabilitacijom ustaštva”? Zar na pitanje “Tito ili Tuđman?” odgovor više nije “Tito”? ‘Ej Zoki, Zorule..? :-)

Budući Kukuriku rezultat od oko 10% na saborskim izborima ne sviđa se ni seki Pusić, inače poznatoj kao “šefica stranke <1%”, pa je i ona morala okrenuti ćurak:

“Pusić: Oluja nije slavljenje stradanja Srba nego Miloševićevog poraza”

Ma, nemoj me zajebavat’?! Ali što na to kaže braco Pusić? Što ćemo s “Tuđman i Milošević su jednako krivi”? Što ćemo s “dogovorenim ratom”? I što ćemo s “agresijom na Bosnu”..? :-)

“MILANOVIĆ BRANI DIGNITET HRVATSKE ‘Hrvatska nije bila zločinac u BiH! Nećemo dopustiti političke optužnice'”

Jebote :-)

Ponavljam, svima je jasno da su sve ovo samo predizborne šarene laže. Ulagivanje naivnima, žvake za bedake, dude varalice, licemjerno ljubljenje gu**ce biračkom tijelu s kratkim pamćenjem. Zoki, Vesnica & Kukuriku zapravo misle i rade sasvim drugačije, ali su sada, pred izbore, jednostavno natjerani, prisiljeni jesti ono što su defecirali 15 godina, pa i duže:

“Tuđman postaje sve veći i u očima svojih protivnika”

“Nova zračna luka u Zagrebu mogla bi nositi ime Franje Tuđmana”

Ma što aerodrom, cijeli Zagreb će preimenovati u Tuđmanovo, ako treba. Recite, zar nije živa milina gledati ih kako se koprcaju? :-)

I što je najbolje od svega – bezuspješno. Osuđeno na propast. Nema im pomoći, neće uspjeti. Ni “blaži” i “umjereniji” lignja Josipović nije uspio, čak ni uza svu pomoć i pranje mozga propagandne medijske mašinerije, pa ni Kukuriku ovim tragikomičnim skakanjem u vlastita usta i salto mortale potezima neće privući nikog. Nego će natjerati čak i svoje hard core birače, maligne jugoslavenske orjunaše poput Ivančića ili Čulića, da ih prezru, okrenu im leđa i ostanu kod kuće. Ili glasuju za nekog drugog.

Gospodo drugovi Kukurikavci, rid maj lips – ne vrijedi. Pišite kući propalo. Što god napravili, što god rekli, kako god se postavili, izgubit ćete. To je neminovno. Došao vam je kraj. Detuđmanizacija je mrtva. Truli, crvljivi, raspadnuti zombi koji samo po inerciji mandata i saborske većine tetura uokolo već 2 i pol godine, ne želeći priznati da su mu udovi polomljeni, mozak iscurio, a iznutrice se vuku po zemlji. Što agonija bude duža, konačni pad će biti teži i strašniji.

Vama. Mi ćemo se ludo zabavljati :-)

Bitka protiv leša (Objavljeno 05. 07. 2015.)

Jugosloven, bre

Znam da su moj skromni lik & djelo omiljeni i obljubljeni na Pollitici, pa i šire, ali molim lijepo, sad su u pitanje došla zajebantsko-autorska prava. Tako sam u prošlom dnevniku, koji se bavi licemjernom predizbornom provalom domoljublja Kukuriku čelnika, između ostalog rekao:

“Ma što aerodrom, cijeli Zagreb će preimenovati u Tuđmanovo, ako treba.”
(Ned, 28/06/2015 – 13:12)

Kad gle’ čuda, Viktor Ivančić – jedan od najpoznatijih detuđmanizatora iz pokojnog Fekal Trabunje-a, kasnije naravno Српске Новости, suosnivač tvrtke Feral projekt d.o.o. za pranje mozga, zlouporabu položaja i ovlasti i preuzimanje vlasti, zajedno s “tri razreda građevinske” Dežulovićem, ministricom izvanjskih poslova sekom Pusić i Zokijevim glavnim savjetnikom “diga que soy Jugoslavo” Goldsteinom – ni tjedan dana kasnije, čupajući kosu i škrgućući zubima od muke, tu spiku prodaje kao svoju:

“U svakom slučaju, tenzije rastu, letvica se svakom minutom podiže naviše, i nije isključeno da do kraja sezone letećih Zagoraca i sam Zagreb bude preimenovan u Tuđmanovo.”
(04. srpnja 2015.)

Mislim, ono, okej, što sad. Velikih ideja nema mnogo… ali nije lijepo za tuđe dobijati plaću, pa još iz hrvatskog državnog proračuna. Zar ne, Viktore, dušo? Pao ti je mrakić na okice, znam. Ne boriš se za leš, nego kradeš, boriš se protiv leša, pa ti se u glavi miješa. Mogao si mi barem štogod kapnuti na PayPal :-)

Da si se ujutro umio i malo bolje razmislio, shvatio bi da Kukuriku kukulele nemaju izbora. Vaš “Tuđmanov zajednički zločinački poduhvat protjerivanja Srba”, čitaj srpski propagandno-politički pokušaj da se od Tuđmana načini novi Pavelić, od Oluje novi Jasenovac, a od neovisne Hrvatske nova NDH, neslavno je propao još 2012, oslobađajućom haaškom presudom hrvatskim generalima. Presuda ICJ u veljači tekuće godine apsolutno je zacementirala srpsku odgovornost za Domovinski rat, agresiju na Hrvatsku, masovne ratne zločine i golemu ratnu štetu, i povijesno gledano, to je gotova, svršena stvar. The end, das ende, la fin, конец, kraj.

Popušili ste :-)

Natrag u Jugoslaviju se više ne može. Ne zato što Kukuriku to ne bi htjeli, nego zato što ih Srbi, bolno svjesni svog povijesnog poraza, jednostavno mrze do dna duše. Za Srbiju su svi Hrvati ustaše, tu nikakve dvojbe više nema, ako je ikada i bilo. Ustaše su čak i Kukuriku, hrvatski posrbice “Jugoslaveni”, od Šuvara preko Mesića do Josipovića, koje novovjeki bezubi impotentni mini-miloševići vulini, vučići & dačići relativno često nesmotreno javno prokazuju, pa i vrijeđaju (npr. afera “hrestomatija”, ili posljednji slučaj u Jadovnu), a privatno im se izruguju i preziru ih.

I ti si u tom istom loncu, Ivančiću. Tvoj etnobiznismen Pupovac i Srpsko narodno vijeće, navodno predstavnici hrvatskih Srba, ponašaju se kao podružnica ambasade Srbije u Hrvatskoj, djelujući posve sinkronizirano sa srbijanskim političarima, javno zastupajući identične teze i stavove protiv vlastite države. Reci što god hoćeš, Ivančiću, ali s tim se na izborima u Hrvatskoj pobijediti ne može.

Nema teorije. Ni da si ti sam glavom i bradom direktor HRT-a :-)

Zato, ostaje samo Tuđman. Kukuriku propaganda se zahuktava, anketari pumpaju rezultate, ali stvarno stanje je katastrofalno. Ako žele sačuvati svoje masne jugoslavenske produžetke leđa od totalne propasti i nestanka, htjeli ili ne, prisiljeni su čuvati i hrvatsku povijest, hrvatsku državu i hrvatske interese – a to znači voditi Tuđmanovu politiku. Ili je barem poštovati. Pa makar i ovako licemjerno, prijetvorno, ljigavo i lignjavo, samo pred izbore.

Neka! To im je najgora kazna, da se moraju javno zaklinjati u svog najgoreg neprijatelja, u “mračnog diktatora”, “crnog ustašu” Tuđmana. Svi do jednog – od HDZ-a, koji se Tuđmana za vrijeme Sanadera prešutno odrekao, a sad ga vodi bivši Mesićev operativac, najgrlatiji konvertit i tuđmanovac Karamarko, preko HNS-ove Pusićke koja je na silu progutala svoje sramne optužbe o “agresiji na Bosnu”, pa do SDP-ovog Zoke Milanovića kojemu drug Tito, ah, naglo više nije prioritet. O kakvoj promjeni se radi, i s kakvim posljedicama, ipak nazireš i ti, Ivančiću:

“…koja god struja njegovih zaraćenih adoranata dobije izbore, pobjednik će biti Tuđman!”

Vidiš da ti radi kliker, samo ako se potrudiš. Čak da Kukuriku dobiju izbore – a neće, jer s detuđmanizacijom je gotovo – nikad se više neće moći osloboditi Tuđmana i onog što o njemu sada govore. Nikad. Nikako. Petnaest godina nakon smrti, nasuprot svim izgledima, polako ali sigurno, Tuđman je počeo zauzimati položaj koji mu u hrvatskoj povijesti po pravu i zaslugama pripada.

A ti lijepo hodi na onu livadu i s psima obavljaj nuždu do mile volje, snuždeno moje. Jer ništa drugo više ne možeš :-)

Bespravno postupanje policije na Trgu Sv. Marka

1. June 2015. Leave a comment

nemoj-po-glavi-druze-plaviOpet slijedi par pojašnjenja i informacija kakve se po malicioznom detuđmanizatorskom običaju u posljednjih 15 godina, kada su u pitanju značajniji događaji, u najvećim “hrvatskim medijima” jednostavno prešućuju i skrivaju.

Tko je uopće dopustio prosvjede na Trgu Sv. Marka u Zagrebu? Zoran Milanović i Kukuriku koalicija.

Radi se o fizički relativno malenom prostoru na kojemu se u neposrednoj blizini nalaze sve vrhovne i najvažnije institucije hrvatske države – Sabor, Vlada i Ustavni sud – a među njima i crkva Sv. Marka, jedna od najpoznatijih hrvatskih povijesnih građevina. I posve neupućena osoba može uvidjeti da je u pitanju teški sigurnosni problem, te da nema, ponavljam nema racionalnog razloga da se na takvom mjestu, u takvoj situaciji, kada postoji realna mogućnost neusporedivo većeg zla i štete negoli je zabrana prosvjeda na jednome gradskom trgu, dopusti okupljanje većeg broja ljudi.

Međutim, kako to biva u detuđmaniziranoj Hrvatskoj, budalaštine prevladaju, pa se budalama prije ili kasnije vrate u lice, ali što je najgore, ne samo njima, nego i cijelome narodu i državi.

Sjećate li se sramotnih nasilnih “Facebook prosvjeda” 2011. godine? Na njih su ljude javno huškali i oduševljeno im pljeskali upravo isti ovi ljigavi licemjeri koji se danas “zgražaju nad nasiljem”, lamentiraju nad “kršenjem zakona” i cvile o “pokušaju državnog udara” – SDP, Kukuriku koalicija, Jutarnji list, portal Index i slični. Nakon tih prosvjeda, nakon demonstracije uličarskog primitivizma Kukuriku hitlerjugenda, pod strahovitim političkim pritiskom, u ozračju izvanrednog stanja i izvjesne promjene vlasti, Ustavni sud je ukinuo zakonsku zabranu prosvjeda na Trgu Sv. Marka. Potom, nakon što im je vlast pala u krilo, Zoran Milanović i Kukuriku koalicija su legalizirali prosvjedne skupove u tome prostoru.

Tko pod drugim jamu kopa…

Molim, pročitajte vi tu idiotariju od “zakona”. Deset metara od Sabora i Vlade, dvadeset od Ustavnog suda, najviše 1500 ljudi, i to samo od 08:00 ujutro do 22:00 navečer? Tko će to mjeriti? Tko će brojiti? Opasnost prijeti samo preko noći? Djeluje kao šala, vic, zajebancija, ali je stvarno.

U detuđmanizaciji je sve moguće, na to smo se već navikli – vratite se u 2011, u olovno ozračje Damoklovog mača buduće drugostupanjske haaške presude, sjetite se silnog likovanja detuđmanizatora nakon prvostupanjske presude, sjetite se besramnog širenja srpske propagande, sjetite se bolesne mržnje prema vlastitom narodu, sjetite se njihovog željnog i sigurnog iščekivanja “konačne presude Tuđmanovoj Hrvatskoj”. Na Trgu Sv. Marka u Zagrebu 29. i 30. svibnja 2015. ste vidjeli kako bi to izgledalo da je Haag na kraju odlučio drugačije.

Nemajte nikakve sumnje. To su isti ovi Kukuriku, isti Jutarnji list, isti SDP, isti Zoran Milanović koji danas pored kontinuiranih gotovo 300.000 nezaposlenih troši milijune na strane PR stručnjake i propagandu iako još nije objavio ni datum izbora, i koji vas s televizije i iz novina svakodnevno uvjerava kako je “najbolji premijer najbolje vlade”, pa mu morate dati drugi mandat.

Drugi mandat tipu koji se nije u stanju prošetati par minuta do najtežih ratnih vojnih invalida koji prosvjeduju već mjesecima? Zbog kojih uopće ima fotelju da u njoj sjedi, vladu da je sramoti i državu da je uništava?

Prošetao se nije, ali je zato naredio policijski napad na mirne prosvjednike i crkvu.

Za policijsko nasilje na Trgu Sv. Marka u prošli petak i subotu nije bilo nikakvog razloga. Policija nije imala povod za primjenu sile. Neprijavljivanje prosvjeda i vremensko ograničenje nisu opravdanje za fizičku intervenciju.

Sad se vaš oprani mozak buni, jer tako ne piše u Jutarnjem. Tako ne kažu na HTV-u. Zar ne?

Umijte se i pokušajte osvijestiti. Jesu li branitelji okupljeni na Trgu Sv. Marka bili nasilni? Nisu. Jesu li kome zapriječili prolaz? Nisu. Jesu li barem vikali na nekog, hukali, zviždali? Nisu čak ni to. Jesu li uopće činili ikakvu štetu ikome?

Nisu. Osim beskrajnom šupljem egu i sujeti Zorana Milanovića.

Postupanje policije uvijek mora biti razmjerno ugrozi i šteti koja prijeti. Ne samo da to propisuju Zakon o policijskim poslovima i ovlastima i Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika, nego je to jasno i malom djetetu koje kreće u policijsku školu. U takvoj situaciji, kada ugroze nema, kada nikom ne prijeti nikakva šteta, policija je prosvjednike trebala samo nadzirati, te ih prekršajno prijaviti zbog neprijavljivanja skupa i zadržavanja nakon 22:00 sata.

I to je sve. Ništa se ne bi dogodilo.

Međutim, Zoran Milanović nije mogao podnijeti što mu se budalaština koju je prouzrokovao još 2011. godine vraća u lice. Stoga je naredio da nekih 500 teško oklopljenih interventnih policajaca šačicu mirnih prosvjednika, predvođenu oduzetim braniteljima, ratnim veteranima u invalidskim kolicima, fizički ukloni s trga.

I kao da već to samo po sebi nije dovoljno velika ludost, nakon što su se prosvjednici sklonili u crkvu Sv. Marka, dakle nakon što su napustili javni gradski trg i ušli u privatni prostor jedne vjerske zajednice, isti taj Milanović naredio je policiji da silom upadne u crkvu.

Rekao bih da je tako nešto nezabilježeno u modernoj političkoj povijesti Europe.

Milanovićeva policija je u crkvu Sv. Marka pokušala provaliti tri puta, u tri navrata. Na stranu široko spominjano kršenje odredaba ugovora s Vatikanom, ja sada pitam nešto drugo: što se time htjelo postići? Što je policija htjela ostvariti upadom u crkvu? Što je bio cilj te sile? Jesu li se u crkvi skrivali kakvi kriminalci, razbojnici, ubojice, teroristi? Ako nisu, a notorno nisu, pa što je onda bio razlog? Kakva je to ugroza iz crkve prijetila, da opravda tako nešto?

Nikakva. Nikome.

Opravdanja nije bilo. Opravdanja nema. To je bio potpuno neracionalan, neprofesionalan, nezakonit, neustavan, upravo bezuman postupak – pravi Zoran Anders Behring Milanović u punome sjaju: “Ili mi, ili oni!”

Naravno, sumanuto ludilo na tome nije stalo. Nakon što su se policiji usprotivili svećenici, crkva je bila ograđena metalnim policijskim zaprjekama i blokirana cijelu noć, pa i tijekom sutrašnjeg dana. Fizički zatvoren je bio cijeli trg, čak i nakon 08:00 sati ujutro, kada formalna zakonska zabrana prestaje. Ne samo da se policija na to nije ni osvrnula, nego je čak ljudima odsječenima u crkvi zabranila dostavu vode, hrane i lijekova. Najtežim ratnim invalidima u kolicima, krhkoga zdravlja, ovisnim o stalnoj tuđoj pomoći i njezi? Pobogu, čak ni ministra Matića nisu pustili proći s dvije vrećice, “dok se ne donese odluka”.

Možete li vi to povjerovati?

Zamislite, kolika je to količina neljudskosti. Kakav je poremećeni luđak donosio te “odluke”? Što su ti ljudi u crkvi učinili da to zasluže? Ne dati im ni vode ni lijekova, tako se ne postupa ni s najgorim neprijateljima i zločincima. Mislite li i dalje da je usporedba Milanovića s onim norveškim sociopatom neopravdana?

Ali ako je već on takav kakav jest, pa tko je to u vrhu policije poslušao i proveo takve sumanute naredbe? Da se napada crkva? Da se prosvjednicima ne daje ni vode? Koji je to bio policajac zapovjednik, koji “profesionalac”? E, taj može biti savršeno siguran da će zbog toga odgovarati. Prije ili kasnije.

Kad govorimo o policajacima koji su neposredno sudjelovali u svoj toj javnoj Kukuriku sramoti i ruglu, zamalo tragediji, sad vam je vjerujem kristalno jasno zašto Milanović “preko veze” zapošljava SDP-ovce u policiji. Zašto trguje utjecajem, zlorabi položaje i ovlasti, zašto namješta javne natječaje i u policiju dovodi razne sabadoše, milobare, babiće…

Želi vratiti stanje kao prije 1990. Tko bi ga inače slušao?

[Rasprava]

Crtica o posrbicama, Turudiću i zakonima protiv budala

27. March 2015. Leave a comment

bradata-sloboda-govoraPreviše je posla, nemam vremena pisati… ali moram biti pošten i prema sebi, pa priznati da nije samo to razlog. U velikoj mjeri me jednostavno napustila volja. Ne vidim smisao gubiti vrijeme na beskrajna objašnjavanja i uvjeravanja, krištenje onih koji puštaju vjerove, bacanje biserja pred svinje. Čak mi više nije ni naročito zabavno ismijavati ih, jer su obični politički mazohisti – iako su valjda tisuću puta javno ispali budale, ponašaju se kao da se ništa nije dogodilo. Tući krepane konje? Nije zanimljivo.

Nakon sloma petokolonaškog projekta detuđmanizacije, domaći posrbice mogli su jednostavno prestati, ili se barem malo smiriti i utišati. Drugi obraz je okrenut, ruka im je pružena. Ono, ‘ajde, što je bilo, bilo je, okrenimo se budućnosti, idemo dalje. Sva su hrvatska povijesno bitna pitanja riješena, državu imamo, pobijedili smo u Domovinskom ratu i obranili se pred cijelim svijetom, čak i za haaškim zelenim stolom. Preostalo nam je oporaviti gospodarstvo, podignuti narodu životni standard, vratiti se tisućgodišnjoj uljudbi i starim mitteleuropskim vrijednostima…

Ali, ništa od toga.

Pa pogledajte – otkad više nema “zajedničkog zločinačkog poduhvata” i Haaga, posrbice su se opet povratile u debela desetljeća jugoslavenske regresije, u II. svjetski rat, na ljubičicu bijelu maršala Tita koji “nije bio diktator”, na partizane i ustaše, na “antifašizam”, “ustaške guje” i slične žvake za bedake. Doduše, kako stvari sada stoje, Milanovićeva vlada i Kukuriku kamarila po količini čiste bezočne krađe, banditizma i lopovštine od Sanaderovih pajdaša se više jedva ili uopće nikako ne razlikuju, pa im ništa drugo ni ne preostaje, nego zabavljati narod igrama, kad su mu kruh oteli.

U svakom slučaju, moja štovana i ostala gospodo, s posrbicama rasprave više nema. Postala je bespredmetna. Rasprava pretpostavlja baratanje argumentima, a posrbice nikakvih argumenata više nemaju. Notorno su donesene već dvije presude najviših međunarodnih pravosudnih tijela, Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnog suda pravde (ICJ), koje urbi et orbi utvrđuju, dokazuju i pokazuju što se i kako dogodilo u hrvatskom Domovinskom ratu.

Na najvišoj svjetskoj međunarodnoj pravnoj razni utvrđeno je, dokazano i presuđeno da su Srbi i posrbice bili u krivu.

Utvrđeno je da je hrvatski Domovinski rat bio obrambeni i osloboditeljski, da su zločini počinjeni od hrvatske strane bili kolateralni i minorni, daleko manji negoli se u “normalnom” ratnom sukobu može očekivati, a da su Srbija i posrbljena JNA odgovorne za rat, masovna ubojstva i zvjerstva, etničko čišćenje stotina tisuća ne-Srba, silna razaranja civilnih objekata i ratnu štetu.

To nije šala. To je gotova, završena priča – tu više nema natrag.

Međutim, domaći posrbice i dalje tupe svoje. Poput poraženih Hitlerovih nacista i njihovih simpatizera koji negiraju židovski Holokaust, oni i dalje slijepo, zatupljeno, autistično, kao budalaste papige, ponavljaju svoje bradate mantre o “zajedničkom zločinačkom poduhvatu”, “etničkom čišćenju”, “ugroženosti Srba” u Hrvatskoj i slično. To više nisu politička ili kakva druga stajališta, to nije “sloboda govora” ni “pravo na različito mišljenje” – to je neprihvaćanje stvarnosti, odbijanje realiteta, patologija, fanatizam, bezumlje, ludost.

Dakle, molim: onaj tko negira pravedni, obrambeni i osloboditeljski karakter Domovinskog rata, ne može se više smatrati normalnim, lojalnim građaninom koji poštuje hrvatski pravni poredak. Crno na bijelo.

A sad, čitajte:

“…Ja, recimo, kao što ste primijetili, pišem domovinski rat malim slovom jednostavno zato što su u tom ratu domovinu dobili samo Hrvati, a Srbi iz Hrvatske je izgubili…”

Izdvajam samo ovu rečenicu, ali cijeli članak je takav. Neće vas začuditi da je autor Čulić bivši Feralovac, danas naravno u Srpskim Novostima, a slično kao i niz drugih, istovjetno otvoreno protuhrvatskih medija, udruga i organizacija, H-alter je portal koji financira hrvatska država. Zapravo se radi većinom o istim ljudima, istoj detuđmanizatorskoj bagri koja je poslije Tuđmanove smrti privatizirala Hrvatsku, do dna duše mrzeći “ustašku državu”, ali beskrajno ljubeći “ustaške kune”, i koja govori i zastupa ono što Milanović, Pusićka & co. misle, ali naravno, ne usude se javno reći, jer za njih više nitko nikad ne bi glasovao na izborima.

Istaknuta Čulićeva rečenica je čista velikosrpska laž.

Besramna pročetnička izmišljotina, bezočna reciklaža Miloševićeve ratne propagande. Etnički hrvatski Srbi, naime, nikada nisu izgubili domovinu. Hrvatska nikamo nije ni otišla, ni nestala, nego su hrvatski Srbi – oni obični normalni ljudi, koji se nisu stavili na zločinačku stranu Miloševićevog agresorskog ratnog stroja – konačno dobili svoju domovinu, posve jednako kao i etnički Hrvati, Mađari, Slovaci, Talijani i svi drugi hrvatski građani.

Jedina domovina koju su Čulić i posrbice izgubili bila je Miloševićeva četnička Jugoslavija, odnosno Martićeva kvislinška “Republika Srpska Krajina”. Na čijoj su strani oduvijek bili, samo to sada konačno javno priznaju.

Odlično, rekao bih.

Valja napomenuti da je između naših domaćih posrbica čulića i “krajinskih” četnika Milana Martića samo jedna bitna razlika: čulići nisu imali hrabrosti uzeti pušku. Nisu se usudili, nisu imali dovoljno muda boriti se za Jugoslaviju tj. Veliku Srbiju i “srpsku krajinu” otvoreno i izravno, s oružjem u rukama, nego su ostali u Hrvatskoj, pritajili se, iskoristili dobrobiti i toleranciju demokratskog društva. Navukli su spasonosne krinke “slobode govora” i “prava na različito mišljenje”, i čekali svoj trenutak.

Na hrvatsku sreću, unatoč 15 godina detuđmanizacije, taj trenutak nikada nije došao, niti će doći. Haag je rekao svoje, ICJ je rekao svoje, povijest je neumoljivo otišla naprijed, ali posrbice su ostali u Jugoslaviji s Miloševićem i u “krajini” s Martićem. Čulić, Ivančić, Dežulović, Đikić, braco Pusić, Teršelić, Tomić, Mandić… s obzirom da ih Kukuriku protežiraju, financiraju i štite, a iza sebe još uvijek imaju ofucanu, primitivnu britansku balkansku politiku iz prošloga stoljeća, nastavili su javno i bez imalo srama zastupati politička i ina stajališta i interese države Srbije – države ratnog agresora, države kojom i dan danas vladaju rehabilitirani četnici “antifašisti”, države koja svoju odgovornost za rat i stotine tisuća mrtvih i ranjenih nikada i ničim nije priznala niti prihvatila.

Hrvatska više nema nikakvog razloga to dopuštati.

S petokolonašima se ne razgovara, njih se sankcionira. U ovom Čulićevom slučaju, radi se o savršenom primjeru zašto valja stisnuti zube, poslušati suca Turudića i kriminalizirati negiranje obrambenog i osloboditeljskog karaktera Domovinskog rata. Drugog načina nema. Cijeli niz europskih i raznih država u svijetu ima slične zakone, kojima se neko društvo, umorno od besplodnog dokazivanja da je nebo plavo, a trava zelena, institucionalno brani i štiti od štetočina. Italija, Francuska, Njemačka, Belgija, Poljska, Izrael…

Osobno, iskreno, nisam tome sklon. Moderna licemjerna politička korektnost mi se gadi, hate crimes su obična kvaziorwellovska izmišljotina, i kad bi bilo po mome, ništa od takvih stvari ne bi bilo kriminalizirano. Ni nacistička swastika, ni ustaško “U”, ni komunistička crvena petokraka, ni srp i čekić, bukvalno ništa… sve dok se, uopćeno rečeno, radi o riječima, a ne o djelima. “Zakone protiv budala” ne podnosim, ali sam sada ipak prisiljen priznati da se radi o imperativu – da je ovo krvavo balkansko blato i da nakon bezumnog nastavljanja protuhrvatskog djelovanja posrbica, jednostavno nemamo izbora.

Na kraju, onima kojih se tiče, samo bih sugerirao razmisliti. Upitati se, treba li Lex Turudić odista kodificirati u području kaznenih djela, ili ga je možda bolje zadržati (bez podcjenjivanja) na nižoj i manje važnoj razini prekršajnog prava? Ako je moguće, da ne bude kazneno djelo, nego “samo” prekršaj.

Naime, tako na posrbice Čulića & co. ne bi dragocjeno vrijeme i sredstva trošili “ozbiljni” sudovi, nego bi im prekršajne prijave i kazne pisali policajci na ulici. Nešto kao propalicama i pijancima što spavaju po parkovima i u kanalima.

[Rasprava]

Srpske Novosti, Jutarnji list, četnici, kante & kreteni

8. February 2015. Leave a comment

kante-i-kreteni-01Ljeto Gospodnje 2015, pokušajte zamisliti da ste detuđmanizator. Bogami, nije vam lako. Unatoč silnom uloženom vremenu, novcu i trudu, neojasenovački projekt haaškog “zajedničkog zločinačkog poduhvata” katastrofalno je propao. Gotovina, Markač, Tuđman i Hrvatska oslobođeni su svake krivnje, nema više ni govora o jugosferama, rekomima, rektumima i regionima, petnaest godina života bacili ste u vjetar, beskorisni ste, impotentni, život vam je bio besmislen. Izgubili ste sve izbore od 2011, popušili ste čak i referendum protiv mrskih “ustaških klerofašista”, a od poraza na skorim izborima za Sabor više vas ne mogu spasiti ni Josip Broz i Čiča Draža zajedno. Još gore, presuda ICJ-a zauvijek je zacementirala srpsku odgovornost za Domovinski rat, strahovite ratne zločine i ratnu štetu, te pokopala sve srpske mitove i tlapnje o Oluji, Tuđmanu i modernoj hrvatskoj državi. Koma. Što ćete sad?

Što uopće možete? Detuđmanizacija je mrtva, a vi ste samo zaostala hrpa njezinih raspadnutih zombija koji uludo bauljaju i tumaraju naokolo. Jasno vam je što slijedi. Uskoro više neće biti masnih šuškavih kuna iz hrvatskog državnog proračuna, jer će sve vaše “udruge”, “inicijative”, “centri” i “mediji” dobiti nogu u dupe s državne sise, a nekažnjeno srbovati moći ćete samo još iz otadžbine. Kako je tamo daleko zadnja bijeda, jad i žalibože, a prečane vole k’o kerovi šugave mačke, budućnost vam je nedvojbeno turobna. Preostaje vam samo šiziti, cviliti i ludovati, te otvoreno javno lagati – pljuvati i mrziti Hrvatsku i Hrvate, dok još možete.

Tako Pupovčeve Srpske Novosti, bivši Feral Tribune, besramno izmišljaju i krivotvore nedavnu presudu ICJ o hrvatskim i srpskim tužbama za genocid:

Nemanja Stjepanović Srbija i Hrvatska su dvostruko poražene
“…hrvatske snage tokom i nakon akcije Oluja također počinile zločine kako bi protjerale srpsko stanovništvo…
…najmanji intelektualni napor uz elementarno poznavanje događaja u Oluji dovoljan je da se shvati presudna uloga državnog vrha Hrvatske u etničkom čišćenju Krajine u leto 1995. godine…
…Međunarodni sud pravde je ocenio da su vojne i policijske snage obe države počinile zločine u okviru kampanje etničkog čišćenja…”

I još:

Tamara Opačić 03. veljače 2015. Odbačene tužbe Hrvatske i Srbije
“…Smaknuća Srba bez suđenja za vrijeme i nakon operacije Oluja su utvrđena i Hrvatska je priznala da je bilo takvih ubijanja. Sud nalazi da su ta djela počinili pripadnici hrvatskih vojnih snaga protiv srpskih civila i vojnika koji su se predali te da ona mogu spadati pod genocid, kao i maltretiranja Srba za vrijeme i nakon Oluje – kazao je Tomka te naveo kako dokazi o maltretiranju Srba te pljačka i uništenje njihove imovine nisu za cilj imali fizičko uništenje srpskog stanovništva, već njegovo iseljenje…”

Naravno, kao i uvijek, cijela priča sinkronizirana je sa srpskom vladom, za koju je izjavu nakon presude ICJ-a dao Šešeljev četnički vojvoda, osumnjičeni antinski ubojica, Toma Grobar:

NIKOLIĆ O PRESUDI: Pali stereotipi o ratu u SFRJ, potvrđeni masovni zločini nad Srbima “…iako protivtužba Srbije nije usvojena, sud je utvrdio da su vlasti Hrvatske bile svesne da će vojna akcija Oluja dovesti do proterivanja civila…”

Na sličan način, u istoj koordiniranoj damage control akciji pokušaja stvaranja dojma da su Hrvatska i Srbija pred ICJ jednako prošle i odgovorne za rat, piše i domaći Jutarnji list, općepoznat i kao Jutarnji Srbobran. Prvo Ante Tomić, od milja zvan “Kanta”, zbog svog iznimnog doprinosa rasterećenju javnih kloaka, zbori ovako:

KOMENTAR ANTE TOMIĆA Nacionalizam ima vampirsku prirodu, ovisan je o krvi i nikad mu nije dosta
“…’U Oluji je počinjen genocid’, reče mi nedavno jedan prijatelj, inače povjesničar.
‘Gle, nije’, odgovorio sam mu nešto i iživciran megalomanskim posezanjem za genocidom. ‘U Oluji se dogodilo etničko čišćenje.’
Nije to, naravno, nešto na što sam kao Hrvat specijalno ponosan, ali za ljubav istine mora se kazati kako je u opsežnoj akciji zauzimanja Knina, Drniša, Benkovca, Gračaca i stotina krajških i ličkih sela bilo razmjerno malo žrtava. Hrvatski vojni i politički vrh razumno se odlučio za protjerivanje umjesto istrebljivanja neprijatelja…”

Potom slijedi Jurica Pavičić, znan i kao “Kreten”, zbog svoje notorne uljudbe, pristojnosti i dobrog kućnog odgoja:

PIŠE JURICA PAVIČIĆ Zašto se liberalna polovica Hrvatske tako smrtno boji one nacionalističke?
“…umjesto da se postavi pitanje zašto je i zbog koga ovo siromašno društvo platilo 28 milijuna da bi doznalo ono što ionako zna: da je Srbija napala Hrvatsku, da je htjela pripojiti njen teritorij, da su Srbi ubili mnoge Hrvate i Hrvati protjerali mnoge Srbe…”

Krasno, a? :-)

Nigdje u presudi ICJ ne stoji, niti se iz ičeg što ona navodi može zaključiti ono što tvrde Pupovčeve Srpske Novosti, Jutarnji list, Tomić i Pavičić, suglasno sa srpskom vladom i Tomom Grobarom, a što sam gore izdvojio i citirao. Nigdje ICJ ne utvrđuje nikakvo hrvatsko “protjerivanje srpskog stanovništva”, niti “presudnu uloga državnog vrha Hrvatske u etničkom čišćenju Krajine u leto 1995. godine”, niti da bi hrvatske “vojne i policijske snage počinile zločine u okviru kampanje etničkog čišćenja”. Čista je izmišljotina da je ICJ utvrdio da bi “vlasti Hrvatske bile svesne da će vojna akcija Oluja dovesti do proterivanja civila” ili da “dokazi o maltretiranju Srba te pljačka i uništenje njihove imovine nisu za cilj imali fizičko uništenje srpskog stanovništva, već njegovo iseljenje”. Na isti način kao ICTY u drugostupanjskoj presudi Gotovini, ICJ te dokaze razmatra samo u smislu planiranja vojnih akcija i minimiziranja ljudskih žrtava, ničeg drugog.

Ujedno, kad ICJ govori o hrvatskim zločinima, radi se o onima koje Hrvatska priznaje, koje s hrvatske strane nitko nije ni sporio, ni prije ni sada – zločinima koji su zabilježeni i glede najvećeg dijela kojih su hrvatska policijska i pravosudna tijela provela kaznene i ine postupke. To je utvrdila još prvostupanjska presuda Gotovini (konkretno 44 žrtve, od toga oko četvrtina vojnici). Međutim, Pupovčevi i “novinari” Jutarnjeg lista, kao i njihovi prekodrinski srpski gazde, s toga odmah skaču na izmišljanje “etničkog čišćenja”, “protjerivanja” i “padanje stereotipa” što je, po dobrom starom srpskom običaju, tragikomično. Kad se radi o laganju, moram reći da je pokojni Dobrica Ćosić bio u pravu:

“…Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno… laž je srpski državni interes…“

Podsjećam, drugostupanjska haaška presuda Gotovini i Markaču ne samo da ih je oslobodila krivnje za sve što im se stavljalo na teret, nego je utvrdila i da nikakav “zajednički zločinački poduhvat” Tuđmanovog hrvatskog državnog i vojnog vrha nije postojao. Upravo zbog toga su dvojica haaških sudaca koji su bili protiv oslobađanja pisali ona zapjenjena izdvojena mišljenja, i upravo to je izazvalo najviše srpske političke, komentatorske i ine histerije od 2012. godine naovamo.

U Domovinskom ratu niti jedan jedini Srbin nije protjeran iz Hrvatske. Tko je tvrdio da se u Oluji dogodilo etničko čišćenje i protjerivanje srpskog stanovništva? Srbija, Milošević, Savo Štrbac, Veritas, Šešelj, četnici, razni hrvatski petokolonaši, orjunaši, “Jugoslaveni”, HHO, Documenta i haaško tužiteljstvo Carle del Ponte, svi tek negdje od 2003. Jesu li to ikad, ičim, igdje i ikako uspjeli dokazati? Nisu. Upravo nasuprot, oba međunarodna kaznena suda ICTY i ICJ nisu im dali za pravo.

Za Srbiju je jasno, ali zašto navodno hrvatski mediji i novinari, Pupovčeve Srpske Novosti, Jutarnji list, Ante Tomić “Kanta” i Jurica Pavičić “Kreten”, ipak tvrde da je Hrvatska počinila etničko čišćenje i protjerivanje Srba?

Pa, jednostavno – zato što zastupaju srpsku politiku i ciljeve države Srbije.

Zato što su isti kao i svi ovi gore nabrojeni miloševićevci, četnici, “Jugoslaveni” i ina detuđmanizatorska bagra. Zato što su bili i ostali na neprijateljskoj srpskoj ratnoj strani, zato što iz dna duše mrze državu Hrvatsku i Hrvate, zato što su u 15 godina detuđmanizacije pisali, govorili, radili i pokušavali sve što su mogli da se ta zločinačka protuhrvatska rabota ostvari, i sada jednostavno ne mogu podnijeti da su izgubili, propali, popušili. Da je stvarnost drugačija, a da su oni ispali zadnje budale.

E, sad. Možemo li mi to trpjeti? Možemo li tolerirati kante i kretene u vlastitom dvorištu?

(Dramatična stanka.)

Možemo, naravno.

Okej, znam da je to samo moje mišljenje, a svatko od vas imat će vlastiti odgovor na to pitanje, ali dajte, ni kante ni kreteni (još) ne drže oružje i ne pucaju, zar ne? To su zadnji trzaji poraženih, razoružanih, bezubih, impotentnih zombija, frustriranih bradonja koje smo obrijali još 1995. i ispratili ih na traktorima. Sramotne provokacije? Točno, ali to su ipak samo riječi – bezvezna, bespomoćna pljuvačka i izazivanje, a mi nismo luđaci da upadamo u Charlie Hebdo zamke. Hrvatska je slobodna, demokratska zemlja u kojoj pravo govoriti imaju čak i mala ljigava stvorenja što žive pod blatnjavim balkanskim kamenjem… molim, ne zaboravite, nikad ne zaboravite: dvadeset tisuća hrvatskih ljudi dalo je svoje živote 1991 – 1995. da bismo mi danas mogli o tome slobodno brbljati i tipkati za računalima, na toplom i sigurnom.

Slažem se, nije moguće očekivati da reakcije neće biti, ali ako mene pitate, ona mora ostati u okvirima apsolutnog uskraćivanja bilo kakvog financiranja, boycotta, razotkrivanja u raspravama, zalijevanja kantama i izrugivanja. Nešto kao kad se nađete u blizini nekog tko puno priča, a jako dugo nije održavao osobnu higijenu, pa ste prisiljeni začepiti nos i okrenuti glavu na drugu stranu. Ako vas taj nastavi gnjaviti, objasnite mu da je sapun u trgovini vrlo jeftin.

Neće proći mnogo vremena, a detuđmanizatori će postati predmet masovne javne sprdnje. Što dalje, bit će im sve teže.

[Rasprava]

Hrestomatija veleizdaje

26. October 2014. Leave a comment

hrestomatija-veleizdaje

Priznajte, jeste li mislili da će Josipović demantirati Cvetićanina? Prevarili ste se.

Ja, nažalost, nisam. Terminalnu ocjenu Josipovića dao sam prošle godine, nakon što je narod Kukurikavcima okrenuo leđa u vukovarskoj koloni sjećanja. Zašto “nažalost”, pitate? Zar se je vama lako suočiti s činjenicom da je ovo već drugi predsjednik hrvatske države, od svega tri dosadašnja, čiji je svaki politički i ljudski kredibilitet praktično raznesen, uništen, mrtav, pokopan? Meni nije.

Da je prethodni predsjednik Mesić osobno i neposredno odgovoran za sramotnu, veleizdajničku detuđmanizaciju i preko desetljeća hrvatske haaške kalvarije, da je prekršio Ustav i zakone i hrvatske državne i vojne tajne učinio dostupnima stranim osobama, tijelima i organizacijama, uopće ne treba dokazivation se je time javno hvalio, a o njegovim špijunskim i drugim nedjelima postoje i brojni video zapisi. Prije ili kasnije, kada njegova postudbaška mafijaška mreža izgubi moć i utjecaj, policija će mu zakucati na vrata.

Ali, što s Josipovićem?

Počelo je s famoznih 250.000,00 (slovima: dvije stotine pesedet tisuća) EUR na štednom računu jednog običnog sveučilišnog profesora i plink-plonk kompozitora. O tome su svi mnogo pisali, ali s obzirom da nas već 15 i više godina “neovisni mediji” uvjeravaju da su SDP-ovci redom sami sveci i poštenjačine, u prostome puku prošlo je bez nekih problema. Na isti način, informacije o raznim Josipovićevim aferama i čudnim svezama i kontaktima sa Srbima tijekom Domovinskog rata pripisane su “hadezeovskom paraobavještajnom podzemlju”. Nakon što je izabran, uslijedile su procjene da su i on i Bandić u predizbornim kampanjama potrošili daleko više novca negoli su prijavili. Bandi(ti)ć je danas zbog toga (između ostalog) iza rešetaka, dok je kuhana noga debelo u novoj predizbornoj kampanji. Nakon 5 godina šuplje “nove pravednosti”, krenuo je prodavati priču o nekakvim “novim temeljima”.

“Konglomerat pogrešnih politika” namjesto srpske ratne agresije, praktična amnestija Velike Srbije i Miloševića, možda se mogao pripisati čistoj esdepeovskoj jugo-gluposti i naivnosti. Realno, nova hipoteka povijesne krivnje nam je svima visjela nad glavama, a slabo tko je imao hrabrosti plivati protiv haaške struje. Manji dio hrvatskih “Jugoslavena” su iskreni idealisti, ali većina njih izgleda ni dan danas ne shvaćaju, ili jednostavno odbijaju priznati, da im se Srbi zapravo rugaju i smatraju ih samo “korisnim idiotima”. Sjećate se kako je Tadić izvrijeđao, ismijao i popljuvao Josipovića 2011? Odbio je poziv na Dan državnosti, ali je došao na propagandno izmišljeno srpsko stratište “Šaranovu jamu”. Sretno se s Josipovićem triput cmakao izjednačavajući sustavni velikosrpski genocid u Vukovaru sa žalostnim ekscesom u Paulinom Dvoru. U lice je Josipovću slagao da će vratiti opljačkanu dokumentaciju iz vukovarske bolnice, i na kraju mu uvalio nekakav “umjetnički časopis” autora koji je Hrvate nazivao križancima papige i majmuna.

Eh… mda.

Pa onda ona bedasta tragikomedija o ustaškoj guji u Izraelu. Ustaška guja u državi kojom vlada projugoslavenska Kukuriku vlada, prepuna etničkih Srba? Ustaška opasnost u državi kojom vlada predsjednik koji na sva usta hvali “lijepe partizanske kape, poruke ljubavi i mira”, na proslavi četničkog pokolja u Srbu!? Predsjednik okružen savjetnicima tipa Budmira Lončara, osobno odgovornog za embargo UN na uvoz oružja 1991. koji je goloruku Hrvatsku praktično izručio Miloševiću; Saše Perkovića, Mesićevog čovjeka, sina jugoslavenskog udbaškog moćnika Josipa Perkovića, kojemu se sudi za jedno od niza Titovih terorističkih ubojstava hrvatskih emigranata u Njemačkoj; Dejana Jovića, “znanstvenika” koji već godinama javno žali za Jugoslavijom, četnicima tepa da su bili antifašisti, lobira da Hrvatska za primanje u Europsku uniju mora čekati Srbiju, dovodi u sumnju genocid u Srebrenici…. pobogu, mila majko, pa tko je tu vladu i tog predsjednika izabrao na vlast?

Valjda iste te ustaške guje, tko bi drugi.

Uslijedio je “slučaj Jović”. Josipovićev “znanstvenik” se malo previše zaigrao sa svojim “tezama” u posve krivo vrijeme, pred izbore, pa je završio propagandnim “smjenjivanjem” na mjestu predavača Diplomatske akademije Ministarstva izvanjskih poslova. Jadan…

Zapravo, kad malo bolje razmislite, od svih tih tipova, likova i kreatura na hrvatskoj političkoj i javnoj sceni u posljednjih 15 godina detuđmanizacije, Jović je među poštenijima i iskrenijima. On je barem javno, jasno i glasno, otvoreno i neskriveno govorio i pisao ono što zastupa – ukratko, da je Jugoslavija bila i ostala pravo rješenje, dok je neovisna hrvatska država bezveze. Čovjek jednostavno govori ono što Kukurikavci i detuđmanizatori misle, ali se ne usude reći, jer nitko za njih ne bi glasovao na izborima.

Da nema predsjedničkih izbora, Jović bi se i dalje nesmetano bavio svojim “znanstvenim analizama” na Pantovčaku. Haaškog Damoklovog mača nad Hrvatskom više nema, a trogodišnja Kukuriku vladavina pokazala se katastrofom, uvjerljivo najgorom ikad, pa Josipoviću nasušno trebaju glasovi svih naivaca. Ono, k’o pustinji kiša, ozeblom sunce, a slamčica utopljeniku.

Ako mene pitate, Cvetićaningate ga je dotukao.

Da pokušamo pobrojiti na jednome mjestu. Bivši srpski veleposlanik u Hrvatskoj Radivoj Cvetićanin u svojoj knjizi “Zagreb Indoors” (Službeni glasnik, Beograd 2012) napisao je:

“…U dva sata razgovora nismo, međutim, uspeli da dopremo jedan do drugoga. Doneo mi je svoju uobičajeno debelu hrestomatiju suđenja i presuda za ratne zločine. Devedeset i pet odsto Srbi. Potvrđuje da je izašao iz hrvatske komisije koja vodi tužbu protiv Srbije. Nije od toga pravio pompu. Kazao sam da mi prirodno cenimo taj gest…” (str. 241)

Zbog pokušaja iznošenja Josipovićevog prljavog rublja u javnost, kolumnist Šola otjeran je iz Večernjaka, a lignja se pravio lud i gledao na drugu stranu, dok god je mogao. Ali onda su detuđmanizirani haaški hadezeovci konačno smogli mrvicu hrabrosti i cijuknuli o tome u Saboru.

Pa se vraćamo na početak. Mnogo je ljudi mislilo da će Josipović na neki način opovrgnuti Cvetićanina, recimo, barem kao što je Mesić na optužbe finskog državnog odvjetništva za primanje milijuna eura mita u aferi “Patria” zavapio da ga “ustaše progone jer je antifašist”. Rata više nema, ali Srbija se prema Hrvatskoj i dalje konstantno ponaša kao politički krajnje neprijateljska zemlja, pa bi kakav naivac možda mogao povjerovati da Srbi kuhanu nogu iz nekog razloga žele diskreditirati.

No, Josipović baš ništa nije demantirao. Nego je pokušao ironizirati, kako kaže Večernjakov novinar, “oštro i argumentirano”:

“…Predsjednik je ironizirao te optužbe, jer se Mlakar pozvao na citat iz memoara veleposlanika Cvetićanina, u kojem je rekao da mu je Josipović dao uobičajeno debele hrestomatije suđenja i presuda za ratne zločine, pa je Josipović rekao što to znači hrestomatija, a to je zbirka književnih ili znanstvenih djela, te priznao da je u tri navrata veleposlaniku predao te hrestomatije, kao što je to učinio i mnogim drugim veleposlanicima i znanstvenicima. A riječ je, kako je rekao Josipović, o tri njegove knjige koje je dao bivšem srpskom veleposlaniku pod naslovom ‘Odgovornost za ratni zločin’, zatim ‘Stalni i međunarodni kazneni sud’, te ‘Odgovornost za ratni zločin’ u engleskom izdanju. Predsjednik je ironično zaključio kako su to ti tajni dokumenti koji se bez problema mogu naručiti u bilo kojoj knjižari…”

Evo kako je istu stvar prenio T-portal:

“…Vidjeli ste kako afera sa mračnih portala preselila u sabornicu. Za dokaz kako ja dilam tajne dokumente vezane za ratne zločine su naveli iz memoare bivšeg veleposlanika Srbije u RH. Rekao je kako sam mu dao uobičajeno debelu hrestomatiju, što znači 300 stranica, time je insinuirao da je toga bilo više. I jest bilo više, ja sam dao tri hrestomatije. Ne samo srpskom, nego mnogim drugim veleposlanicima, znanstvenicima, čak su i sa haškog suda to tražili. Tu hrestomatiju možete naručiti u knjižarama’, kazao je Josipović i novinarima na Veleučilištu Vern pokazao sva tri sveska…”

Da vidimo sad tu “argumentaciju”, može?

Popis Josipovićevih knjiga nije teško pronaći, a bez problema vjerujem da ih je moguće kupiti u knjižarama. Kada je tako, zašto ih je Josipović nosio Cvetićaninu? Restoran Vinodol je u centru Zagreba, tu ima cijeli niz knjižara. Zašto se Cvetićanin jednostavno nije prošetao i nabavio ih sam? Bole ga noge? I zbog čega “prirodno ceni” Josipovićevo napuštanje hrvatskog pravničkog tima? Zbog sira?

Josipović zapravo očajnički pokušava izbjeći odgovor na osnovno, najteže i najvažnije pitanje, a kako mu ga izgleda još nitko nije javno postavio, moram ja: zašto se s Cvetićaninom uopće sastajao privatno?

Ponovimo. Josipović je bio član hrvatskog pravničkog tima za tužbu protiv Srbije za genocid. Radi se o iznimno ozbiljnom i važnom međunarodnopravnom postupku u svim zamislivim aspektima, kako pravno, tako i povijesno, pa i iz čisto materijalne perspektive ratne odštete. Srbija je odgovorna za četiri rata na području bivše SFR Jugoslavije. Srbija je Hrvatskoj izravno odgovorna za oko 20.000 mrtvih, golemom većinom ubijenih u svega 4 posljednja mjeseca 1991, od toga više od polovice civili, djeca, žene i starci, iz čega je nedvojbeno da se radilo o genocidu. Srbija je Hrvatskoj neposredno odgovorna za oko 100.000 ranjenih i oko 500.000 ratnih prognanika, a prema prvim poslijeratnim procjenama, samo obična materijalna ratna šteta iznosila je tadašnjih oko 35.000.000.000,00 (slovima: trideset pet milijardi) dolara.

Zašto bi član hrvatskog pravničkog tima u jednom takvom procesu visokom srpskom dužnosniku, predstavniku suprotne, neprijateljske strane u sporu, uopće nosio bilo što? Zašto bi se s njim uopće sastajao bez znanja hrvatske države? Zamislite da ste u sudskom sporu sa susjedom i unajmite odvjetnika da vas zastupa. Spor započne, rasprava čak i završi, a vi onda saznate da se vaš odvjetnik bez vašega znanja i odobrenja sastajao s protivnikom. Kako biste reagirali?

Što biste učinili?

Vrlo je dobro poznato da se Josipović javno zalagao za nedonošenje Zakona o ništetnosti pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije, kojim su spriječena poslijeratna srpska pravna presizanja prema hrvatskim braniteljima, pa je čak prijetio i da će taj zakon dati na ocjenu Ustavnome sudu. Vrlo je dobro poznato da se Josipović javno zalagao za povlačenje hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije, jednako kao i razni drugi domaći političari i javne osobe, recimo Mesić, ministrica Pusić, odvjetnik Nobilo… a upravo sve to je i bila i ostala politika i interes države Srbije.

Srbije koja je na sve zamislive načine nastojala i nastoji minimizirati i amortizirati ratni poraz i propast Velike Srbije u Oluji 1995, pokušavajući putem snažnog britanskog utjecaja u Haagu i vrbovanjem domaćih izdajnika Hrvatskoj nametnuti novu jasenovačku stigmu “zajedničkog zločinačkog poduhvata”. Srbije koja je na isti način, beskrajnim odugovlačenjem, izmišljanjem novih uvjeta i lobiranjem, pokušala postići da Hrvatska u Europsku uniju ne uđe samostalno, nego da mora čekati Srbiju, jer bi tada otpala svaka mogućnost da se Srbiji nameću bilo kakvi uvjeti, a osobito da se poteže pitanje ratne odštete. Srbije, koja je na hrvatsku tužbu za genocid odgovorila paničnim, farsičnim, tragikomičnim nonsensom od protutužbe, a u samome procesu pred međunarodim sudom čak se i pozivala na Josipovićeve izjave i stavove.

Treba li vam još crtati? :-)

Znam, nije uopće smiješno. Nego je za plakati.

Kako to da Josipovića nitko nije kontrolirao nakon što je otišao iz ekipe za tužbu? Kamo ide, s kim se sastaje, što radi? I kako je moguće da se sve to saznaje tek sad, iako su ti sastanci s Cvetićaninom bili još 2007, a knjiga mu je izašla još 2012? Jeste li barem sada postali svjesni, je li vam barem malo doprlo do mozga, što su nam u tih zadnjih 15 godina učinili detuđmanizatori, i u kakvom kurcu od nazovi-države mi zapravo živimo? Bez ikakve obrane svojih državnih i narodnih interesa, bez svojih tajnih službi, bez svoga identiteta, bez svoga ja?

Naravno, Cvetićanin nije htio ništa reći. Ispada da je srpski bedak slučajno provalio krticu, pa su mu u SDB-u sigurno udarili teške packe i naredili da začepi. Pa dobro, Srbima nije za zamjeriti, oni samo rade što i svi drugi u svijetu – ono što njihovoj državi Srbiji donosi korist.

A mi? Kome smo mi dali vlast?

Možda vam je promaklo, ali čak i nakon drugostupanjske haaške presude, Josipović se i dalje jednako druži, slika, smješka i besramno tulumari s Teršelićkom, Pusićem, Puhovskim i ostalom domaćom bulumentom haaških posrbica. Dokle? Mesić, Čačić, Milanović, Mandić, Goldstein, Zovak, Dežulović, Lucić, Jergović, Tomić, Frljić, jebivjetrović, petokolonašić, “agresija na Bosnu”, “zajednički zločinački poduhvat”, “Tito prije Tuđmana”, “konglomerat pogrešnih politika”, “silovane Vukovarke u homo paradu”, “građanski rat”, “krajinaši nemaju PTSP”… zanima me samo, dokle ćete se lagati, detuđmanizatori?

Koliko će vam još trebati da prvo sami sebi, a onda i urbi et orbi, priznate tko ste i što ste, koji su vam motivi i ciljevi, koje su vam želje i pozdravi? Kuda vam pogled bježi, kamo vam duša teži, što vam na srčekima leži? Da nemirno spavate u krevetu vlastitom, da se strancima ćutite u kući rođenoj, da ste već 25 godina u teškoj banani, jer ste od početka bili, i ostali… na njihovoj, srpskoj strani?

Samo niste imali dovoljno hrabrosti.

Da parafraziram legendu Ljubu Ćesića – budite već jednom ljudi, pa priznajte da ste pederi. Pokažite karte, recite što stvarno mislite i za što se stvarno zalažete. ‘Ajde! Izađite na čistac, izbori idu, pa da vidimo kako ćete se provesti.

[Rasprava]

Moratorij na zdrav razum

18. September 2014. Leave a comment

Darth Wlader & Pedja SdpwalkerPrepoznajmo uzroke problema. Valja shvatiti, priznati i javno, jasno i glasno reći: 15 godina detuđmanizacije Hrvatskoj su donijele samo propast, pogoršanje, nazadovanje ili u najboljem slučaju stagnaciju, na svim područjima društvenog, političkog i gospodarskog života.

Počinjući od 2000. godine, pa nadalje, neovisno o konkretnoj opciji na vlasti, radilo se i radi o strahovitom nizu pogrješnih, naopakih i promašenih odluka, sve jedna gora, bezumnija i štetnija od druge, koje su nas dovele u žalosno stanje u kakvome smo danas. Točna i kvalitetna dijagnoza bolesti osnovni je preduvjet izbora odgovarajućeg lijeka i primjene terapije za ozdravljenje, pa zato podsjećam samo na neke od bitnijih odrednica politike detuđmanizacije.

Evo ih: odricanje od hrvatskog državnog i narodnog suvereniteta i samostalnog odlučivanja, u korist poslušništva, ulizivanja i snishodljivosti stranim centrima političke moći, prvenstveno tužiteljstvu Haaškoga suda, potom Londonu, Bruxellesu i Beogradu; odricanje od gospodarskog suvereniteta rasprodajom svih glavnih i najjačih gospodarski subjekata, tvornica i tvrtki strancima; odricanje od financijskog suvereniteta rasprodajom svih banaka strancima; odricanje od informacijskog suvereniteta rasprodajom svih utjecajnijih medija strancima, te povratkom projugoslavenskog i tzv. anacionalnog kadra na javnu državnu televiziju; enormno povećavanje državnog zaduživanja. Što dalje to više, a dug potom hrani, producira i potencira samog sebe. Od oko 9,5 milijardi dollara 1999. godine, od čega je polovica bila naslijeđena od SFRJ, a ostatak posljedica 5 godina srpske agresije i razaranja u Domovinskom ratu, do danas 2014. godine, hrvatski inozemni dug povećan je za pet, šest, ili čak i više puta. Istovremeno, nevjerojatno ali istinito, nakon svog tog silnog izvana posuđenog i potrošenog novca u 15 godina detuđmanizacije, hrvatsko gospodarstvo nije ojačalo, a broj nezaposlenih ostao je – približno jednak.

Što vam to govori?

Pa, prvo i osnovno, da je “privatizacijska pljačka u devedesetima” zapravo čisti propagandni mit i izmišljotina detuđmanizatora, te da su prava pljačka i uništavanje Hrvatske započeli tek nakon Tuđmanove smrti. Drugo, jasno kao dan, da je detuđmanizacija ovu zemlju unazadila, oštetila, rasprodala, zadužila, koštala i još uvijek košta moguće čak više i gore, negoli srpska agresija i rat.

To su dvije osnovne činjenice, gospodo, koje moraju biti okosnica i temelj svake buduće hrvatske državne politike koja želi uspjeti i krenuti naprijed.

U razdoblju detuđmanizacije, Sanaderov i Kosoričin HDZ sa satelitima vladao je 8 godina, a trećejanuarski Račanov i Milanovićev Kukuriku SDP sa satelitima 7 godina. Predsjednikom države 10 godina bio je glavni detuđmanizator Mesić, a potom 5 godina nešto uljuđenija i mrvicu manje maligna, ali posve beskorisna varijanta Josipović. Dakle, može se reći da je krivnja i odgovornost za neuspjehe i promašaje detuđmanizacije po prilici podjednako raspoređena između “desnih” i “lijevih”.

Posljedično i očekivano, kao popudbina takve generalno pogrješne i naopake politike, pojavilo se i pogoršanje stanja osnovnih ljudskih prava i sloboda, osobito slobode govora i slobode političkog organiziranja, uz paralelno bujanje svih oblika staljinizma i inih totalitaritarnih tendencija, naravno obvezno pod krinkama “borbe za ljudska prava”, “antifašizma”, “progresivnosti” i tzv. političke korektnosti. Isto je kulminiralo tijekom trogodišnje vladavine Kukuriku režima u otvorenim pokušajima redukcije, suspenzije ili čak ukidanja i same demokracije.

Posve zanemarujući posrnulo gospodarstvo, Kukuriku su prvo krenuli uvoditi “rodnu” ideologiju u dječje školske klupe, a zatim pokušali na sve načine spriječiti narodnu reakciju putem građanskog referenduma o braku, u čemu su doživjeli težak poraz. Potom su na detuđmaniziranom Ustavnom sudu uz slabašno i krajnje proizvoljno obrazloženje uspjeli spriječiti referendum o hipertrofiranim kolektivnim manjinskim pravima, poglavito srpskoj uporabi ćirilice, ali nakon što su se uspješne građanske narodne inicijative ipak nastavile, konkretno sindikalna o outsourcingu i udruge “U ime obitelji” o ugradbi prednosnog (preferencijalnog) glasovanja u Ustav, dojučerašnji navodni smrtni neprijatelji SDP i HDZ najednom su se našli – na istoj strani.

Ali o tome ne moram ja, jer je recentnu perverznu protudemokratsko-erotičnu eskapadu i vrući grupnjak gospode drugova Smerdela, Šeksa & Grbina već sjajno opisao možda najbolji noviji neovisni hrvatski komentator, Marcel Holjevac:

Kad se male ruke u Saboru slože, sve se može. Pa i ukinuti članak 1. Ustava. Naročito je dirljiva scena u kojoj sensei Vlado Šeks, u ulozi Darth Vladera, kaže svom mlađahnom učeniku Peđi: “Luke, ja sam tvoj otac.” Imperij uzvraća udarac narodu: svi su složni da referendum treba spriječiti.

I lijevo i desno krilo partije, SKJ-SDP i SKH-HDZ, izjasnili su se za moratorij na referendume u Hrvatskoj i time suspendirali Ustav, što je zapravo oblik državnog udara. To dokazuje da je Željka Markić najbolje što se dogodilo na hrvatskoj političkoj sceni u posljednjih nekoliko godina. Bez ikakvog zaleđa u postojećim strukturama i stranim ambasadama, postala je neprijatelj broj jedan boljševicima svih boja i svih stranačkih pripadnosti. Razotkrila je da su nevladine udruge zapravo režimski pripuzi, ogolila agendu GONG-a. Ono što joj nikad neće oprostiti je da je narodu vratila vjeru u demokraciju i u sebe samog, pokazala mu da je moguće boriti se protiv sustava, i to posve legalno i legitimno, kroz institucije. Udarila je establishment tamo gdje ih najviše boli, prvo u same ideološke temelje, a potom je penetrirala u srce birokracije, u politički duopol koji se sastoji od dva krila nekadašnje kompartije, ono kroatocentrično poznato kao HDZ, i ono jugocentrično koje se odaziva na SDP…

…Nakon ove scene, ostaje nam samo još da zamislimo Vladu i Peđu zajedno na idućem prideu u Osijeku, Vladu u crnoj koži i Peđu u roza haljinici i halterima, kako se, svaki s bocom u ruci i Ghetto blasterom na Peđinom ramenu iz kojeg se čuje Thompson, nježno drže za rukice. Nakon te dirljive ljubavne scene, u Dnevniku RTL-a se pojavljuje joker “zovi prijatelja” Dragan Zelić (GONG), i tumači tulavom narodu kako će referendum “nakaradno promijeniti izborna pravila”, odnosno omogućiti narodu da bira koga želi, a ne koga partija postavi na vrh liste…

Možete vidjeti i slikopisni zapisak diela tog poviestnog partizanskog homo outanja, kao i kratki transkript dosad nepoznat javnosti:

Bratstvo i jedinstvo rvacke Tamne Strane Sile

Peđa Sdpwalker: “Ju kild maj fadr Titou, end maj madr Džugoslavyju!
Darth Wlader Sova: “Nou, Peđa hani, aj em tvoj istospolni gay otac.”
Peđa Sdpwalker: “Daaa!”
Potom jedan drugom salutiraju, pesnicom pri slijepoočnici: “Za diktaturu! Spremni!”

Naravno, čista je Smerdelova izmišljotina da između predstavničke demokracije putem izabranih zastupnika i neposrednog odlučivanja referendumom mora postojati “ravnoteža”. Ne mora. I ne može. Radi se o redikuloznoj, protudemokratskoj, boljševičkoj ideji da suveren – narod – mora biti “u ravnoteži” s vlastitim predstavnicima koje je izabrao. ‘Aloo… :-)

To je otprilike kao da automobili odjednom zatraže od vozača da im prepuste odlučivanje hoće li ih voziti, ili neće. Još gore, u našemu slučaju, naši saborski “automobili” ne služe gotovo ničemu, nego se sami vozikaju kako god hoće, bez ikakvog utjecaja “vozača”, naroda čiju krv i znoj neumorno troše kao pogonsko gorivo. I zato sada imamo “lijevi” SDP i “desni” HDZ ruku pod ruku, u zajedničkom ratu protiv slobodnog iskazivanja volje puka koji se neposlušno otima kontroli partijsko-stranačke dojučerašnje “avangarde radničke klase”, njihove dječice, izdanaka i izraslina… čudno?

Pa, baš i ne.

Samo primjerice, sjetite se da su si detuđmanizirani predsjednik države Mesić i detuđmanizirani predsjednik Sabora Šeks, inače u javnosti smrtni “protivnici”, međusobno podijelili silna ordenja & kolajne za “doprinos boljitku i razvitku” detuđmanizirane rvacke države, ‘ej, i to dok su u Haagu pokojniku Tuđmanu, Domovinskom ratu i generalima sapunali dasku “zajedničkog zločinačkog poduhvata”. Sjetite se kako je Šeks obilazio i nagovarao svoje Slavonce da glasuju protiv predsjedničke kandidatkinje vlastite stranke Jace Paštete, a za “mrskog” Mesića. Sjetite se da je Kosoričin i Šeksov detuđmanizirani HDZ prvi u hrvatski pravni sustav uveo pojam “rodnog identiteta”, a da ga uopće nije definirao, i to baš u Zakonu o suzbijanju diskriminacije, te da je Pupovčevoj srpskoj manjini kao nagradu za 5 godina agresije i kvislinške okupacije trećine teritorija, umalo udijelio dvostruko pravo glasa… bokte maz’o. Sjetite se.

O takvom “HDZ-u” već sam pisao, pa ću ovdje biti slobodan citirati samoga sebe:

…Draži su vam i miliji dojučerašnji četnici i raznorazne korumpirane jugoslavenske gnjide, nego čestiti i dokazani ljudi koji su za ovu državu mogli stotinu puta poginuti, ali koje, eto, niste mogli, ne možete i nikad nećete ni moći kontrolirati. Jer ih ne možete kupiti. Jer nemate ništa čime bi ih mogli ucijeniti. Jer nikad nisu htjeli i ne žele u to vaše ljigavo lopovsko, projugoslavensko, koristoljubivo moje-dupe-iznad-svega kolo…

Vidite? Tužno, ali istina.

Poput velikosrpskog i jugoslavenskog Damoklovog mača, haaška optužnica je preko cijelog jednog desetljeća visjela nad mladom neovisnom hrvatskom državom i njezinom kratkom poviješću, i iz sjene upravljala svim našim životima. Nažalost, čak ni danas, kada je ta opasnost i ugroza minula, u svojemu bezbrižnom životu na raskošnim saborskim oblačićima, detuđmanizirani Šeks & HDZ očito baš ništa ne razumiju.

Rid maj lips: nakon Tuđmanove smrti, prihvaćanjem politike detuđmanizacije, o lopovluku da ni ne govorimo, HDZ se teško kompromitirao. Iako je prosječnom hrvatskom domoljubnom biraču naravno i dalje prihvatljiviji negoli sramotno i odvratno projugoslavenski i filosrpski SDP, ljudi su se žestoko opekli i jednostavno više ne vjeruju da će se pukim HDZ-ovim povratkom na vlast odista nešto promijeniti na bolje. A osobito kada se doda činjenica da je sadašnji šef HDZ-a Karamarko notorni bivši dugogodišnji potrčko glavnog detuđmanizatora Mesića, o čemu još nije izustio ni jednu jedinu riječ.

I sad, gle’ ti bedaka – namjesto da zajaše na val silnog narodnog nezadovoljstva nesposobnim lopovskim jugo-pljugo SDP-om i pokuša ga okrenuti u svoju korist, šeksoidni HDZ se javno cmače, paktira i kolaborira sa SDP-ovcima, i jednostavno ljude silom tjera zaključiti da su odista svi jednaki. Da se radi samo o nešto hrvatskijem krilu bivšeg Saveza komunista Hrvatske, iste šumske bande boljševika, parazita i protudemokrata koja je prvo 45 godina ognjem i mačem, a potom još 25 godina ispod žita, u prividu demokracije, vladala i još uvijek vlada nesretnom hrvatskom zemljom.

Molim? Oprostite, ali nisam ja kriv što je Šeks na saborskom odboru, namjesto da dementnog Smerdela pošalje u mirovinu, izjavio ono što jest, i što su ga kamere uhvatile baš u trenutku intimnog sladostrašća s Peđom. Ovaj tekst nije uperen protiv HDZ-a, nego protiv detuđmanizatora – uključujući i onaj dio HDZ-a koji se u prošlih 15 godina odrekao svog naroda, svoje države i samoga sebe. Koji je to dio?

Kao i uvijek: prepoznajete ih po djelima njihovim.

Hrvatskom narodu više nisu dovoljna šuplja licemjerna sanaderovska obećanja tipa splitske rive, nakon kojih se sve “promijeni” tako da ostane isto, hrvatski generali budu locirani, identificirani, uhićeni i transferirani, a zločinački haaški pokajnici i bivši “krajinski” četnici dobiju ordenje i još više novaca iz državnog proračuna. To si, gospodine druže Šeks, lijepo možete zataknuti… za šešir.

Jer, ako kome još uvijek nije jasno, sada valja odgovoriti zašto su detuđmanizatori sve to činili i čine. Vrlo je važno motivaciju neprijatelja pravilno razumjeti.

Odgovor: jer su djelovali, nastojali i apsolutno računali da će u Haagu Tuđman biti proglašen novim Pavelićem, a moderna neovisna Hrvatska novom fašističkom NDH.

Jednostavno, zar ne? Crno na bijelo – Oluja i “zajednički zločinački poduhvat protjerivanja Srba” trebali su detuđmanizatorima poslužiti kao novi Jasenovac. Na sličan način, zanemariva šačica srpskih civilnih žrtava u oslobodilačkoj hrvatskoj vojnoj akciji golemih razmjera propagandno je napuhana nekih 15 puta, organizirani odlazak civila bez ikakvog kontakta s vojskom postao je “progon”, a potom su beskrajnim orwellovskim medijskim pranjem mozga te dvije izmišljotine promovirane u neizbježnu temu svih razmatranja i aspekata Domovinskog rata, kao i prešutnu osnovu kompletne hrvatske državne politike.

To vam je to.

Detuđmanizatori su sve činili i sve poteze vukli kao da je Hrvatska ne samo kriva za “zajednički zločinački poduhvat”, nego već i osuđena. Ne samo da su to očekivali, nego su u tome izravno sudjelovali i sve od sebe dali da se to i ostvari.

Iz toga razloga, Mesić je protutustavno i protuzakonito haaškom tužiteljstvu, a preko njih Srbiji i Miloševiću, dostavio stotine tajnih dokumenata iz državnog predsjedničkog arhiva; iz toga razloga 2001. je sklopljen nevjerojatni Anex G Ugovora o pitanjima sukcesije, kao izravni pokušaj da se za zelenim stolom poništi krvavo izborena hrvatska neovisnost; iz toga razloga, od hrvatskih narodnih interesa važniji su postali interesi “regiona” i “jugosfere”; iz toga razloga pridruživanje Europskoj uniji predstavljeno je kao nešto zbog čega se bespogovorno mora pristajati na ama baš sve, a da se istovremeno ne dobije ništa i ne ostvari ništa; zato i samo zato je provedena opća rasprodaja hrvatskog gospodarstva, banaka i medija strancima, zato je Sanader poslušno koalirao s dojučerašnjim “krajinskim” četnicima i zbog toga ono Mesićevo silno lobiranje da u EU ne uđemo samostalno, nego da skupa s Godotom čekamo Srbiju; zbog toga razloga su neprijateljske propagandne organizacije poput HHO, GOLJP-a i Documente imale, a i dan danas imaju, toliku medijsku pozornost i važnost; zbog toga je Josipović pričao o “konglomeratru pogrešnih politika” namjesto o Velikoj Srbiji, a Milanović o “građanskom ratu” namjesto srpske ratne agresije…

Zbog toga, moja štovana i ostala gospodo, i ničeg drugog.

Nije se lako s tim suočiti, znam. Ali je neminovno. Glasovali ste za Mesića, glasovali ste za Josipovća, okej, nadali ste se najboljem… ali prevarili su vas.

Narod su obmanjivali silnim obećanjima o “200.000 novih radnih mjesta” i “povratku opljačkanog u privatizaciji”, ali učinili su baš sve redom suprotno – pljačka se upetorostručila, a prava rasprodaja i grabež 2000. godine tek su započeli. Narod su zavodili silnim uvjeravanjima o “inidividualizaciji krivnje pojedinaca”, da bi na dan objave drugostupanjske haaške presude pokazali svoja prava lica i u ekstatičnom jugoslavenskom iščekivanju slinavo zavrištali o “konačnoj presudi Tuđmanovoj Hrvatskoj”. Sjećate se?

Naravno da se sjećate.

A da je Meronova presuda bila osuđujuća? Nije uopće teško pretpostaviti što bi se dogodilo – uslijedili bi masovni kazneni progoni hrvatskih branitelja, nas svih ostalih “znanih i neznanih” iz haaške optužnice, pogrom kao novi Bleiburg, na temelju “podataka” i “dokaza” HHO, Documente i Save Štrbca. Jasno, “zajednički zločinački poduhvat” nije mogao započeti i nastati tek 1995. godine, zar ne? Znači, Hrvatska je kriva za sukob, Srbi su se samo branili, Milošević je bio u pravu: radilo se o građanskom ratu, a ne o srpskoj agresiji. Fašistički genocidni Hrvati bili bi konačno i terminalno vraćeni pod protektorat i vlast Srbije, a potom, s vremenom, asmilirani. U nešto poput Miljenka Jergovića, Ante Tomića ili sirotih Nikolićevih Bunjevaca.

Eto vam i konačnoga cilja detuđmanizacije.

I molim, ne zaboravite – svi ti ljudi su još uvijek ovdje. Pišu, govore i zastupaju iste stvari, bez imalo srama. Jednako bolesno mrze hrvatski narod, jednako patološki izmišljaju, lažu, varaju i rade za srpske i ine tuđinske interese, i dalje jednako neutaživo piju hrvatsku narodnu krv, recimo preko 800.000,00 kn godišnje u Grškovićevoj, na Brijunima, u riječkom HNK-u, na HTV-u, smišljeno, ciljano i planski raspoređeni u svim tim istim novinama i medijima koji su navijali za “zajednički zločinački poduhvat”, u strankama, u Vladi, u Saboru, na Pantovčaku, a iako im je sramotna, neprijateljska, zločinačka i izdajnička protuhrvatska rabota konačno razotkrivena i propala 16. studenoga 2012. godine u Haagu, još nizašto nisu odgovarali.

To će se promijeniti. Ni svi šeksovi u HDZ-u to više ne mogu zaustaviti.

Prvi korak k ozdravljenju i uklanjanju 15 godina zloćudnog tkiva mogla bi biti ova nova inicijativa “U ime obitelji” za još jednu promjenu Ustava. Ukratko, predlaže se prednosno (preferencijalno) glasovanje, snižavanje izbornog cenzusa na 3%, pokušava se postići izjednačavanje “težine” glasova po izbornim jedinicama (prema izviješću Ustavnog suda koju političari još od 2010. godine jednostavno ignoriraju), te uvodi zabrana predizbornog koaliranja.

Što kažete? Moram priznati da sam isprva bio skeptičan, osobito prema snižavanju praga na 3%, ali kada sam vidio koliko se očajnički detuđmanizatori batrgaju i grebu nogama, noktima i zubima protiv, jednako oni u Kukuriku i oni u HDZ-u, bogami, promijenio sam mišljenje. Hoće li stranaka i političkih opcija u Saboru biti više? Pobogu, pa već sad ih ima bar dvadesetak, od toga Kukuriku koaliciju čine četiri, a HDZ koaliciju pet, iako parlamentarnim izborima još nismo ni blizu.

Hoće li u Saboru biti redikula, pitate? A što su ovi sad, pobogu, nego redikuli, samo iz poznatih stranaka? Hoće li politička trgovina biti gora? Oprostite, ali nakon 15 godina detuđmanizacije, mislim da je to jednostavno fizički nemoguće. U svakom slučaju, ako referendum uspije, barem ćemo točno i sigurno znati koliko tko “teži” i koliku stvarnu biračku podršku ima svaka od budućih parlamentarnih stranaka. Osim toga, ovisno o volji naroda, prednosno (preferencijalno) glasovanje moglo bi dovesti čak i do promjena vodstva stranaka, te potaknuti saborske zastupnike da postanu borci za interese svojeg biračkog tijela, a ne samo bezvezne lutke na koncima stranačkih šefova.

Nakon petnaest godina vladavine, čak i nakon haaške propasti, detuđmanizatori misle da su nedodirljivi. Gotovina ih je velikodušno ostavio na miru, pa im mi ostali moramo stati na kraj, ovako ili onako, narodnim referendumom, lustracijom, ili na neki drugi način.

Bit će to ugodan posao.

[Rasprava]