Archive

Archive for August, 2015

Pupovac će istrijebiti Srbe iz Hrvatske

19. August 2015. Leave a comment

pupi-slobo-odraz-u-zrcaluVelikosrbi nikako ne mogu skužiti da batina ima dva kraja, da će ono što rade drugima prije ili kasnije osjetiti na vlastitoj koži i da se zlo uvijek vrati u lice. Tako su Pupovčeve Srpske Novosti (bivši Feral Tribune), obilato financirane hrvatskim proračunskim novcem, inače poznate po kontinuiranom nizu antihrvatskih provokacija, u dane velike obljetnice Oluje popljuvale hrvatsku himnu:

Nikola Bajto 07. kolovoza 2015. Lijepa naša haubico

O čemu se radi? Prvo, o velikosrpskoj zavisti i strahu od njemačkih (pejorativno “švapskih”) topničkih oruđa Panzerhaubitze 2000, vjerojatno najjačeg bojnog sredstva prikazanog na zagrebačkoj paradi povodom Dana pobjede. Drugo – kao izravna posljedica prvog i činjenice da je inače fizički veća i ljudstvom daleko brojnija Srbija zapravo vojno, gospodarski i na druge načine slabija, impotentnija i inferiornija – o izravnom izrugivanju hrvatske himne, a time hrvatskog naroda i države.

Pogledajte čl. 349. Kaznenog zakona i čl. 15. do čl. 22. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske. Uopće ne morate biti pravnik. Kao i u slučaju “Oba su pala”, i malo dijete vidi da to nije nikakva “satira” ni “sloboda govora”, nego obična kriptočetnička pljuvačka, usmjerena na izazivanje i vrijeđanje etničke hrvatske većine. I to, koje li žalobne ironije, teksta uglazbljenog po Srbinu, hrvatskom pravoslavcu Josipu Runjaninu.

Pupovčevi feralni huškači usput provlače i svoju beskrajnu frustraciju međunarodnim pravosudnim porazom i propašću fantazmagorije “zajedničkog zločinačkog poduhvata protjerivanja Srba”, pa zbog toga ovo “neselektivna” (“neselektivno granatiranje”), mrski sudac Meron i Haaški sud, koji im je Veliku Srbiju dotukao u miru. Naravno, tko gubi ima se pravo ljutiti, ali…

Netko to mora već jednom otvoreno reći: Pupovac i Srpske Novosti hrvatske Srbe guraju na poraženu velikosrpsku, miloševićevsku, zločinačku “krajinsku” stranu.

Crno na bijelo. Namjesto da promoviraju Srbe koji vole i poštuju svoju hrvatsku domovinu, namjesto da na političke i javne položaje stavljaju ljude koji su u Domovinskom ratu sudjelovali u obrani napadnute Hrvatske, oni ističu gotovo isključivo bivše “krajinske” funkcionere, licemjerno kao nitko i nigdje na svijetu traže da se komemoriraju “krajinski” ratni gubitci i otvoreno zastupaju neprijateljsku politiku i ciljeve susjedne države Srbije.

Države koju danas vode dva obrijana Vojkina četnika, Toma Grobar i potrčko za pivu Aca Vučić. Države koja u svakoj prilici nedvosmisleno pokazuje da se u odnosu na 1991. godinu nije promijenila niti za jedan jedini jebeni milimetar.

Moja štovana i ostala gospodo i drugovi, to je nemoguće. To je čisto ludilo. To je poremećena, sumanuta, samoubilačka “politika” koja u Hrvatskoj nema apsolutno nikakve šanse – nula bodova, nimalo prilike za uspjeh. Osobito nakon oslobađajuće haaške presude hrvatskim generalima 2012. godine i utvrdbi ovogodišnje presude ICJ za genocid. Tu nema nikakvih argumenata, to je potpuna iracionalnost, udaranje glavom u zid, put u propast, suicid.

Namjesto da svoju budućnost traži u Zagrebu, Pupovac se javno okrenuo zločinačkoj “krajini” i Beogradu. Da parafraziram konvertita i veleizdajnika Mesića: ore tu, ali Boga moli da kiša padne u Srbiji. I naravno, sve što će na taj način postići jest isto ono što je “postigao” Milošević – da tih 4% hrvatskih Srba postane 0,4%, ili čak i gore. Da ih nestane. Najvjerojatnije ne zato što će ti ljudi nekamo otići, nego jer se jednostavno više neće izjašnjavati Srbima.

Od srama.

Je li mi žao? Jest, naravno. Ne Pupovca, Feralovaca & družine, nipošto, oni su svoj kredit davno potrošili, žao mi je običnih malih ljudi s ulice. Srbi koji su tijekom Domovinskog rata i četničke agresije ostali s nama u Hrvatskoj su isti kao i mi, nikom ništa nisu krivi, dijele s nama jednako dobro i zlo i ne zaslužuju ovo što im se događa, da opet postanu ulog u bolesnim velikosrpskim igrama. Evo, načinite mali pokus. Upitajte bilo kojeg hrvatskog Srbina što bi više htio: radno mjesto i normalan život u mirnoj, dosadnjikavoj hrvatskoj državi, ili vječno Pupovčevo huškanje, licemjerno vrištanje i izmišljotine tipa “fašizacije društva”, “Kontra-Oluje” ili ćirilice u Vukovaru. Probajte. Vidjet ćete što će vam odgovoriti.

Sad još jednom pogledajte Pupovca, što govori i kako se ponaša:

OPET BURNO U DNEVNIKU NOVE TV ‘Gospodine Pupovac, vratimo se u 2015.’

Usporedba vukovarske situacije s Jasenovcem je do zla boga nategnuta, zlonamjerna, beskrajno licemjerna i posve besmislena, osobito jer u drugim lokalnim sredinama sa srpskom i ostalim etničkim većinama dvojezičnost notorno nesmetano funkcionira. Međutim, Pupovac je očito uvjeren da gluposti i histerično pretjerivanje nekom dobro zvuče. On jednostavno mora u svoje huškačke verbalne dijareje ubaciti Jasenovac, jedan od navećih srpskih mitova, jer sebe i hrvatske Srbe koje “predstavlja” želi prikazati kao “ugrožene”, kao žrtve “fašizma” u Hrvatskoj… gle’ čuda, posve jednako kao što je to činio Milošević.

I tako već desetljećima – posljednjih ni manje ni više nego 20 godina “ugroženi” Pupovac nastupa s položaja vlasti u “fašističkoj” hrvatskoj državi, ili iz neposredne blizine vlasti.

“Ugroženi” Pupovac ne samo da za sve to vrijeme uporno nesmetano živi u “fašističkoj” hrvatskoj državi, nego je još od 1995. hrvatski saborski zastupnik, čak predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku, čak umalo izabran kao jedan od hrvatskih predstavnika u Europski parlament. “Fašistička” hrvatska država “ugroženom” Pupovcu godinama obilato financira razne njegove udruge, kao i privatne novine Srpske Novosti koje po istoj toj državi redovito svaki tjedan pljuju i defeciraju. “Fašistička” hrvatska država ima ustavni zakon o pravima manjina bukvalno i doslovno kao niti jedna druga država u svijetu, “fašistička” hrvatska država ima vladu u kojoj je “ugroženih” etničkih Srba nekoliko puta više negoli brojem u stanovništvu, “fašistička” hrvatska država desetljećima hrani & oblači cijeli niz javnih osoba, političara, sportaša, umjetnika i “umjetnika”, sve redom isto tako “ugroženih” etničkih Srba, eno jednog na Brijunima, eno jedan je baš jučer preminuo i cijela “fašistička” hrvatska država za njim “fašistički” žali i oplakuje ga.

A “ugroženi” Pupovac… o Jasenovcu. Tko o čemu, ku**a o poštenju.

Dakle, molim lijepo, zapamtite što sam rekao. Ovakvom “politikom”, Milorad Pupovac i njegove Srpske Novosti istrijebit će Srbe iz Hrvatske. Dugoročno, potpuno, terminalno. Od hrvatskih Srba neće ostati nitko, ništa, ni spomen. Samo možda, kao kuriozitet, pokoje prezime i puste pravoslavne bogomolje.

[Rasprava]

Slobodane pošalji salate… ili bar ćirilicu (20. kolovoza 2015.)

babic-troprstic-01Portal Index.hr kojim upravlja Mesićev potrčko i pravomoćno osuđeni kriminalac M. B. (1978.) danas je nastavio s huškačkim histeriziranjem nad novim vukovarskim gradskim satutom. Na isti način kao Milošević prije 25 godina u ratnoj agresiji na Hrvatsku, uglas kao jučer Pupovac na Novoj TV i njegov srbijanski gazda Vučić, sada i Index fantazira o “zabranjivanju ćirilice”, a izmišljotinu odmah povezuje s ustašama i NDH:

Piše: R.I. Vratimo se u 2015. godinu
“‘NA PODRUČJU Nezavisne Države Hrvatske zabranjuje se upotreba ćirilice’, stajalo je u Zakonskoj odredbi o zabrani ćirilice koja je donesena u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Odredba je donesena 25. travnja 1941. godine, dva tjedna nakon uspostave NDH…”

Pogledajte prigodan snimak zaslona. (Usput, možete se prisjetiti Indexovog pljuvanja po hrvatskoj zastavi zbog katastrofalnog poraza na referendumu o braku.)

Naravno, radi se o čistoj četničkoj propagandi poput one “Glasila krajišnika u egzilu” Krajinaforce.com, s tom razlikom što je Index, navodno, u hrvatskom vlasništvu, a saborski zastupnik Pupovac i osuđeni kriminalac M. B. (1978), navodno, lojalni hrvatski građani. A sad, malo za sve takve najgorčeg mogućeg lijeka: stvarnosti.

U Vukovaru nikada ni na jednoj gradskoj instituciji, ulici ili trgu, nije bilo ćiriličnih ploča, da bi ih gradska vlast mogla “zabraniti” ili “ukinuti”. Ćirilica nije zabranjena nigdje u Hrvatskoj, pa ni u Vukovaru. Pripadnici srpske manjine i svih drugih manjina u Hrvatskoj imaju, imali su i imat će pravo slobodno koristiti svoj jezik i svoje pismo, kako u Vukovaru, tako i u svim drugim hrvatskim gradovima i mjestima. U 25 godina povijesti moderne neovisne hrvatske države, to nikada nitko nije dovodio u pitanje, niti će.

Začudo, u jednom drugome “neovisnom” mediju netko je barem za tren prestao halucinirati, dosjetio se pročitati vukovarsku gradsku odluku i potom nevoljko, ali neminovno, zaključio nešto posve drugačije od Pupovca, Vučića i M. B. (1978):

U VUKOVARU ĆE ĆIRILICE BITI I VIŠE NEGO PRIJE
“…iščitaju li se pažljivo u ponedjeljak donesene odluke, lako se može zaključiti da su HDZ, HKS i HDSSB ipak uveli, točnije povećali razinu dvojezičnosti, odnosno upotrebu ćirilice u Vukovaru…”

Članak je, zar ste sumnjali, u trenu nestao s naslovnice, ali svejedno. Dakle, nasuprot četničkih laži, stvarnost: ne samo da ćirilica nije “zabranjena” ni “ukinuta”, nego vukovarski Srbi sada imaju više individualnih manjinskih prava na korištenje toga pisma i svoga jezika, negoli prije.

O ostalom, zaključujte sami.

Saborski zastupnik Pupovac sve to zna, jer je pročitao odluku vukovarskog gradskog vijeća prije negoli je razjapio usta. Premijer Srbije Vučić sve to zna, jer je predsjednik vlade jedne države, a takvi moraju znati barem čitati, makar i tamo daleko, daleko od mora. Čak i osuđeni kriminalac M. B. (1978.) to zna, iako je samo srednjoškolac finomehaničar i osrednji lopov dugoprstić. Znao je, jako je dobro sve znao i velikosrpski četnički krvolok Milošević… ali ga, naravno, nije zanimalo. Niti spriječilo da započne rat, poubija 20.000, rani 100.000 i protjera 500.000 Hrvata i inih ne-Srba, te načini 35.000.000.000,00 dollara ratne štete samo u Hrvatskoj, a kako? Propagandom. Lažući, izmišljajući, optužujući i huškajući ljude na potpuno isti način.

Slučajnosti nema. Srbiji smo zube poizbijali 1995, ali ću oprezno parafrazirati dobronamjeran savjet: samokrjes pri ruci, barut na suhom.

[Rasprava]

Devetnaest milijuna razloga (21. kolovoza 2015.)

Prema javno dostupnim podacima hrvatske državne riznice, Pupovac je samo u posljednje dvije godine iz hrvatskog državnog proračuna dobio ukupno 19.206.768,00 kn (slovima: devetnaest milijuna dvjesto šest tisuća sedamsto šezdeset osam kuna, stanje na 21. kolovoza), ili okvirno, preko dva i pol milijuna eura. Šteta što se podaci ne mogu ovako brzo pronaći za prehodne godine, osobito za razdoblje od 2004. do 2008. dok je Pupovac po proračunu haračio skupa sa Sanaderom, ali nije nimalo teško pretpostaviti kako je to izgledalo.

Slijedi osnovno pitanje. Što je Hrvatska dobila zauzvrat, za tih svojih krvavo zarađenih 19 milijuna, na Pupovca potrošenih kuna?

Primjerice, evo: besmisleno, bezvezno osporavanje drugostupanjske haaške presude hrvatskim generalima. Sramotno pljuvanje po hrvatskoj himni. Ničim utemeljene, odavno prepoznate, ofucane, bijedne velikosrpske optužbe za fašizam. A to je samo vrh ledenog brijega. Idite na Srpske Novosti i čitajte, nasumice, bilo što, svejedno, nema razlike. Doslovno, to je posve drugi svijet – paralelni svemir isključive, neupitne, nedvosmislene protuhrvatske propagande.

Još nešto vrlo važno. Što su hrvatski Srbi dobili za taj silni novac? Pupovčev SNV bi trebala biti njihova udruga, Srpske Novosti bi trebale biti njihove novine. Udruženje i list koji njeguju identitet, povijest i kulturu hrvatskih Srba – Tesla, Runjanin, Pribičević, Bijelić, Dedić… – organizacija i glasilo koji služe za obnovu odnosa s Hrvatima, koji djeluju u pravcu uspostave narušenog povjerenja i razumijevanja, koji rade na popravku stanja prouzrokovanog ratom.

Nažalost, nije tako. Od toga novca, hrvatski Srbi nisu dobili ništa, nisu imali, nemaju i neće imati nikakve koristi. Samo štetu, jer kako vidimo, ni Pupovac, ni SNV, ni Srpske Novosti, uopće ne rade ono zbog čega postoje i za što ih hrvatska država financira.

Još gore, danas više nego ikada prije, njihovo djelovanje se ukazuje kao upravo suprotno proklamiranim razlozima postojanja. Čitali ste, zar ne? Pobogu, ti ljudi kao da uopće ne žive u Hrvatskoj, nego u nekoj paralelnoj stvarnosti u kojoj je Jasenovac bio jučer, Jugoslavija izgubljeni raj, Oluja ultimativni zločin, a krvoločni klerofašisti ustaše Hrvati neprestano kolju, progone i teroriziraju miroljubive progresivce i antifašiste Srbe.

Ništa od toga, kao ni otvoreno žaljenje i bijes zbog oslobađanja hrvatskih generala i propasti kvislinške “krajine”, nema apsolutno nikakve sveze s identitetom, dobrobiti i interesima hrvatskih Srba. Na taj način, poboljšanja međuetničkih odnosa ne može i neće biti. Nikada. Bolji odnosi ne grade se kontinuiranim svjesnim, zlonamjernim provokacijama i vrijeđanjem, izravno upravljenim na izazivanje i održavanje sukoba s Hrvatima, očito identičnim i planski usklađenim s politikom i ciljevima susjedne države Srbije.

Neki rekoše “etnobiznis”, ali ja ću uporabiti ružniju, točniju rječ: huškanje.

Hrvatska država i društvo to ne mogu dopustiti. Hrvatska država postoji već 25 godina, pobijedila je u krvavom ratu za neovisnost, pobijedila je i u olovnim pravno-političkim “ratovima” pred najvišim međunarodnim sudištima ICTY i ICJ, postala je punopravna, ravnopravna pripadnica NATO saveza, Europske unije i svih drugih bitnih sastavnica zapadne svjetske civilizacije. Hrvatska država ostvarila je sve svoje velike strateške ciljeve… osim jednog: gospodarskog prosperiteta. Kojim se nažalost i dalje ozbiljno ne bavimo. Zašto? Pa, između ostalog, jer saborski zastupnik Pupovac, njegov SNV i Srpske Novosti, pod izravnim malignim utjecajem i uz protekciju susjedne Srbije, nikako ne žele prihvatiti da je hrvatska država stvarnost, i da je ovo 2015, a ne 1941. ili 1991. godina.

To nije moguće tolerirati.

Mi moramo naprijed. Hrvatska nema ni vremena ni sredstava baviti se imaginarnim utezima povijesti i beskrajnom tuđom mitomanijom i frustracijama. Pupovac, SNV i Srpske Novosti zaglavili su u slijepim ulicama promašaja prošlih vremena, sami su sebe ukopali u prošlost, pa ih tamo treba i ostaviti. Proračunski novac može se daleko bolje potrošiti. Naravno, ovo je slobodna zemlja, pisati i govoriti može tko god hoće i što god hoće, pa čak i protiv države u kojoj živi… ali ne na državni račun.

Ne na hrvatski račun.

[Rasprava]

Advertisements

Detuđmanizacija otišla u 3pm

6. August 2015. 1 comment

sto-je-zoki-radio-4-godine-cb(Objavljeno 28. 06. 2015.)

Znaju svi, i njihove mačke, da je sve to samo predizborna kampanja. Znaju svi da je Milanoviću i Kukurikavcima dogorjelo do nokata i da ih više ni drug Tito, ni đeneral Draža, ni silni “neovisni mediji”, ni kukasti križevi, ni sve “ankete” Ipsos Plusa, Promocija Pulsa, Laži Šlusa i Crobudalometra, ma ni sam Bogo dragi, ne mogu sačuvati od skorog izbornog debakla i konačnog poraza. Neki od najpoznatijih detuđmanizatorskih štakora već su javno napustili tonući brod (D. G, G. M, D. K. …), pa je došlo vrijeme da se spašava što se spasiti dade. Zato su se Kukuriku dosjetili Josipovićevog lignjavog načina i počeli pecati one, ah, malo sporije:

“Milanović: Franjo Tuđman u Zagrebu još uvijek nema dostojan trg”

Je li? Stvarno?! A što ćemo s detuđmanizacijom? Što ćemo sa “zajedničkim zločinačkim poduhvatom”, Zoki? 🙂

“Pančić: Milanović je tvrdio da Tuđman ne smije dobiti trg jer je zločinac”

Zar nije “zločinac” Tuđman, zajedno s kompletnim hrvatskim državnim i vojnim vrhom, sa svim nama “znanim i neznanim”, u Oluji “protjerao” tvoje birače, Zoki? Ili si to naglo zaboravio, Zoki? Izdala te memorija pamćenja? Ili te silni “zločini” nad tvojim biračima više ne smetaju? I što ćemo s “antifašizmom”? Što ćemo s “rehabilitacijom ustaštva”? Zar na pitanje “Tito ili Tuđman?” odgovor više nije “Tito”? ‘Ej Zoki, Zorule..? 🙂

Budući Kukuriku rezultat od oko 10% na saborskim izborima ne sviđa se ni seki Pusić, inače poznatoj kao “šefica stranke <1%”, pa je i ona morala okrenuti ćurak:

“Pusić: Oluja nije slavljenje stradanja Srba nego Miloševićevog poraza”

Ma, nemoj me zajebavat’?! Ali što na to kaže braco Pusić? Što ćemo s “Tuđman i Milošević su jednako krivi”? Što ćemo s “dogovorenim ratom”? I što ćemo s “agresijom na Bosnu”..? 🙂

“MILANOVIĆ BRANI DIGNITET HRVATSKE ‘Hrvatska nije bila zločinac u BiH! Nećemo dopustiti političke optužnice'”

Jebote 🙂

Ponavljam, svima je jasno da su sve ovo samo predizborne šarene laže. Ulagivanje naivnima, žvake za bedake, dude varalice, licemjerno ljubljenje gu**ce biračkom tijelu s kratkim pamćenjem. Zoki, Vesnica & Kukuriku zapravo misle i rade sasvim drugačije, ali su sada, pred izbore, jednostavno natjerani, prisiljeni jesti ono što su defecirali 15 godina, pa i duže:

“Tuđman postaje sve veći i u očima svojih protivnika”

“Nova zračna luka u Zagrebu mogla bi nositi ime Franje Tuđmana”

Ma što aerodrom, cijeli Zagreb će preimenovati u Tuđmanovo, ako treba. Recite, zar nije živa milina gledati ih kako se koprcaju? 🙂

I što je najbolje od svega – bezuspješno. Osuđeno na propast. Nema im pomoći, neće uspjeti. Ni “blaži” i “umjereniji” lignja Josipović nije uspio, čak ni uza svu pomoć i pranje mozga propagandne medijske mašinerije, pa ni Kukuriku ovim tragikomičnim skakanjem u vlastita usta i salto mortale potezima neće privući nikog. Nego će natjerati čak i svoje hard core birače, maligne jugoslavenske orjunaše poput Ivančića ili Čulića, da ih prezru, okrenu im leđa i ostanu kod kuće. Ili glasuju za nekog drugog.

Gospodo drugovi Kukurikavci, rid maj lips – ne vrijedi. Pišite kući propalo. Što god napravili, što god rekli, kako god se postavili, izgubit ćete. To je neminovno. Došao vam je kraj. Detuđmanizacija je mrtva. Truli, crvljivi, raspadnuti zombi koji samo po inerciji mandata i saborske većine tetura uokolo već 2 i pol godine, ne želeći priznati da su mu udovi polomljeni, mozak iscurio, a iznutrice se vuku po zemlji. Što agonija bude duža, konačni pad će biti teži i strašniji.

Vama. Mi ćemo se ludo zabavljati 🙂

Bitka protiv leša (Objavljeno 05. 07. 2015.)

Jugosloven, bre

Znam da su moj skromni lik & djelo omiljeni i obljubljeni na Pollitici, pa i šire, ali molim lijepo, sad su u pitanje došla zajebantsko-autorska prava. Tako sam u prošlom dnevniku, koji se bavi licemjernom predizbornom provalom domoljublja Kukuriku čelnika, između ostalog rekao:

“Ma što aerodrom, cijeli Zagreb će preimenovati u Tuđmanovo, ako treba.”
(Ned, 28/06/2015 – 13:12)

Kad gle’ čuda, Viktor Ivančić – jedan od najpoznatijih detuđmanizatora iz pokojnog Fekal Trabunje-a, kasnije naravno Српске Новости, suosnivač tvrtke Feral projekt d.o.o. za pranje mozga, zlouporabu položaja i ovlasti i preuzimanje vlasti, zajedno s “tri razreda građevinske” Dežulovićem, ministricom izvanjskih poslova sekom Pusić i Zokijevim glavnim savjetnikom “diga que soy Jugoslavo” Goldsteinom – ni tjedan dana kasnije, čupajući kosu i škrgućući zubima od muke, tu spiku prodaje kao svoju:

“U svakom slučaju, tenzije rastu, letvica se svakom minutom podiže naviše, i nije isključeno da do kraja sezone letećih Zagoraca i sam Zagreb bude preimenovan u Tuđmanovo.”
(04. srpnja 2015.)

Mislim, ono, okej, što sad. Velikih ideja nema mnogo… ali nije lijepo za tuđe dobijati plaću, pa još iz hrvatskog državnog proračuna. Zar ne, Viktore, dušo? Pao ti je mrakić na okice, znam. Ne boriš se za leš, nego kradeš, boriš se protiv leša, pa ti se u glavi miješa. Mogao si mi barem štogod kapnuti na PayPal 🙂

Da si se ujutro umio i malo bolje razmislio, shvatio bi da Kukuriku kukulele nemaju izbora. Vaš “Tuđmanov zajednički zločinački poduhvat protjerivanja Srba”, čitaj srpski propagandno-politički pokušaj da se od Tuđmana načini novi Pavelić, od Oluje novi Jasenovac, a od neovisne Hrvatske nova NDH, neslavno je propao još 2012, oslobađajućom haaškom presudom hrvatskim generalima. Presuda ICJ u veljači tekuće godine apsolutno je zacementirala srpsku odgovornost za Domovinski rat, agresiju na Hrvatsku, masovne ratne zločine i golemu ratnu štetu, i povijesno gledano, to je gotova, svršena stvar. The end, das ende, la fin, конец, kraj.

Popušili ste 🙂

Natrag u Jugoslaviju se više ne može. Ne zato što Kukuriku to ne bi htjeli, nego zato što ih Srbi, bolno svjesni svog povijesnog poraza, jednostavno mrze do dna duše. Za Srbiju su svi Hrvati ustaše, tu nikakve dvojbe više nema, ako je ikada i bilo. Ustaše su čak i Kukuriku, hrvatski posrbice “Jugoslaveni”, od Šuvara preko Mesića do Josipovića, koje novovjeki bezubi impotentni mini-miloševići vulini, vučići & dačići relativno često nesmotreno javno prokazuju, pa i vrijeđaju (npr. afera “hrestomatija”, ili posljednji slučaj u Jadovnu), a privatno im se izruguju i preziru ih.

I ti si u tom istom loncu, Ivančiću. Tvoj etnobiznismen Pupovac i Srpsko narodno vijeće, navodno predstavnici hrvatskih Srba, ponašaju se kao podružnica ambasade Srbije u Hrvatskoj, djelujući posve sinkronizirano sa srbijanskim političarima, javno zastupajući identične teze i stavove protiv vlastite države. Reci što god hoćeš, Ivančiću, ali s tim se na izborima u Hrvatskoj pobijediti ne može.

Nema teorije. Ni da si ti sam glavom i bradom direktor HRT-a 🙂

Zato, ostaje samo Tuđman. Kukuriku propaganda se zahuktava, anketari pumpaju rezultate, ali stvarno stanje je katastrofalno. Ako žele sačuvati svoje masne jugoslavenske produžetke leđa od totalne propasti i nestanka, htjeli ili ne, prisiljeni su čuvati i hrvatsku povijest, hrvatsku državu i hrvatske interese – a to znači voditi Tuđmanovu politiku. Ili je barem poštovati. Pa makar i ovako licemjerno, prijetvorno, ljigavo i lignjavo, samo pred izbore.

Neka! To im je najgora kazna, da se moraju javno zaklinjati u svog najgoreg neprijatelja, u “mračnog diktatora”, “crnog ustašu” Tuđmana. Svi do jednog – od HDZ-a, koji se Tuđmana za vrijeme Sanadera prešutno odrekao, a sad ga vodi bivši Mesićev operativac, najgrlatiji konvertit i tuđmanovac Karamarko, preko HNS-ove Pusićke koja je na silu progutala svoje sramne optužbe o “agresiji na Bosnu”, pa do SDP-ovog Zoke Milanovića kojemu drug Tito, ah, naglo više nije prioritet. O kakvoj promjeni se radi, i s kakvim posljedicama, ipak nazireš i ti, Ivančiću:

“…koja god struja njegovih zaraćenih adoranata dobije izbore, pobjednik će biti Tuđman!”

Vidiš da ti radi kliker, samo ako se potrudiš. Čak da Kukuriku dobiju izbore – a neće, jer s detuđmanizacijom je gotovo – nikad se više neće moći osloboditi Tuđmana i onog što o njemu sada govore. Nikad. Nikako. Petnaest godina nakon smrti, nasuprot svim izgledima, polako ali sigurno, Tuđman je počeo zauzimati položaj koji mu u hrvatskoj povijesti po pravu i zaslugama pripada.

A ti lijepo hodi na onu livadu i s psima obavljaj nuždu do mile volje, snuždeno moje. Jer ništa drugo više ne možeš 🙂