Glasujte slobodno i bez straha

“U tom smislu, referendum je besmislen, dakle nema smisla.” (Zoran Monty Python Milanović, 24. studenog 2013.)

Kako ublažiti strahotne posljedice invalidnog, manjkavog poimanja demokracije? Kako izliječiti ideološku indoktrinaciju i zastranjenja? Nikako, nego upornim, strpljivim objašnjavanjem i uz mnogo nade. Vidim da je prof. dr. Slaven Letica već lijepo popisao i opisao neke od najvažnijih trenutaka u tom nevjerojatnom antidemokratskom Kukuriku zastranjenju oko referenduma o definiciji braka. Donosim prvo cijeli njegov tekst, a potom i svoj komentar.

“Slaven Letica: Kome je potreban mit o istospolnom raju i bračnom paklu

Zašto i kako strasni, zagriženi i ratoborni protivnici referenduma o ustavnoj definiciji braka prakticiraju poznatu maksimu Niccoloa Machiavellija “Cilj opravdava sredstvo”, omiljenu svim despotima, satrapima i drugim političkim ljudožderima?

Moralni i politički gubavci

Što se više približava dan referenduma o ustavnoj definiciji braka (1. prosinca 2013), to su odnosi njegovih ZAgovornika i PROTIVnika sve napetiji, ratoborniji, nesnošljiviji, da ne kažem krvožedniji. Zanimljivo je, ali i zabrinjavajuće to što je nesnošljivost PROTIVnika poprimila osobine masovne jednoumne histerije i verbalnog terora koji u javnom sramoćenju ZAgovornika referenduma ne preže od bilo čega: laži, poluistina, etiketiranja, javnih uvreda i prokazivanja.

Ravnajući se, očito, prema poznatoj starorimskoj maksimi “Cilj opravdava (sva) sredstva” (Finis santificat media) koju je proslavio, citirajući je u svom “Vladaru”, Niccolo Machiavelli, PROTIVnici referenduma ne biraju sredstva kako bi organizatore prikupljanja potpisa, njihove simpatizere, ali i svih 749.316 potpisnika zahtjeva za referendumom, javnosti predočili kao moralne i političke gubavce: intelektualne džepare (kradljivce tuđeg intelektualnog vlasništva; primjerice loga i plakata koje koristi udruga “U ime obitelji”), zatucane primitivce, nazadnjačku rulju, ništarije najgore društveno i za napredak društva i države opasne fele. Gotovo svi „liberalni“ mediji otvorili su svoje tiskane i mrežne stranice PROTIVnicima referenduma, kojima je sve dopušteno.

PROTIVnici

Urednici, novinari i gostujući pisci spomenutih medija (prednjače: Jutarnji list, Novi list, Slobodna Dalmacija, Index.hr, T-portal.hr, Srpske Novosti) ZAgovornike referenduma etiketiraju kao: „obiteljaše“, „talibane“, „desničare“, „klerikalce“, „nacionaliste“, „fašiste“, „loše ljude koji bi naudili bližnjemu“, „homofobnu sektu“, „sulude ljude“, „glupane“, „opasne ljude“, „klerikalce“, „antisemite“, „teroriste“, „ksenofobe“, „ontološke fašiste“, pripadnike „prljavog pokreta“ itd.

Te im etikete dodjeljuju, jer navodno žele „drugim i drukčijim“ i „spolnim manjinama“, pa i svim manjinama, uskratiti temeljna ljudska prava, pa i „pravo na sreću“ i „pravo na ljubav“. Jutarnji list je vlastitu promidžbenu kampanju kojom, ne birajući sredstva, kani pobijediti „konzervativnu revoluciju“, nazvao socrealistički „Naprijed“ (uz slogan: „Ne možete nas tjerati nazad, koliko mi želimo naprijed!“), računajući na podsvjesni psihološki učinak Nazorove budnice „Titov naprijed“.

Broj elitnih verbalnih ratnika, onih koji se bore protiv imaginarne rulje koja bi, misle „naprednjaci“, morala nastupati pod logom „Nazad“, svakim je danom sve veći, iako je broj onih koji su polajkali Facebook stranicu „Naprijed“ i dalje vrlo skroman: 9.256. Prvi je u ime elitne gardijske brigade „Naprijed“ svoj glas protiv konzervativne revolucije, objavivši joj rat do konačne pobjede, dignuo neslužbeni maršal anti-konzervativne revolucije Davor Butković Bule, znameniti hedonist, enolog i politički kuhar. Ubrzo su se oglasila četvorica pukovnika „naše idejne fronte“: dr. Jurica Pavičić, Jelena Lovrić, Milijenko Jergović i Ante Tomić. Nije trebalo dugo čekati, a svoj su glas protiv ugroze manjinskih prava dali i državni vrhovnici: Ivo Josipović, Zoran Milanović i Josip Leko. Slijedili su dr. Vesna Pusić, Milanka Opačić, Šime Lučin, Jozo Radoš, Peđa Grbin, Goran Beus Richembergh, dr. Željko Jovanović, Nenad Stazić, Igor Kolam i cijela plejada „liberalnih“ političara.

Pokret otpora „konzervativnoj revoluciji“ zatim se, poput šumskog požara, proširio papirnatim i virtualnim medijima. Neke su novine i portali, što je sasvim uobičajeno, objavili da su njihova uredništva kao cjelina „PROTIV“: Jutarnji list, Novi list, Index.hr, T-portal.hr, H-alter.org i drugi. Nabrojit ću tek dio stvarno i takozvano uglednih i slavnih osoba koje su u medijima obećale svoj glas PROTIV i iznijele argumente zbog kojih će tako glasovati: povjesničari i teoretičari umjetnosti dr. Zvonko Maković i Igor Zidić, spisateljica i glumica Jelena Veljača, televizijska voditeljica Danijela Trbović, televizijski voditelj Aleksandar Stanković, pisac trivijalne psihologijske lektire Bruno Šimleša, pjevačice Severina Vučković i Josipa Lisac, televizijska voditeljica Nevena Rendeli, urednici i novinari Branko Mijić, Siniša Pavić, Tihomir Ponoš i Branimir Pofuk, glumac Rade Šerbedžije, pjevač i skladatelj Arsen Dedić, režiser Oliver Frljić, književnica Slavenka Drakulić, estetičarka dr. Nadežda Puhovski, filozof i Facebook buntovnik Srećko Horvat, režiser Vinko Brešan, glumice Nataša Janjić Lokas i Barbara Nola, televizijska voditeljica Antonija Blaće, odvjetnica Vesna Alaburić, permanentni revolucionar Srđan Dvornik, pjevač Mile Kekin, glumac Mislav Čavajda, profesorica ustavnog prava dr. Sanja Barić, rabin Luciano Moše Prelević, feministička i civilna aktivistica Sanja Sarnavka, psihologinja i autorica dr. Mirjana Krizmanić, zadarski sudac Željko Rogić, GONG-ovci Dragan Zelić, Jelena Berković i Vanja Škorić itd.

Nakon što su „hrabro“ izišli iz ormara uz poklič „PROTIV“ brojni pojedinci i uredništva, uslijedile su i druge protestne akcije protiv „zatucanosti“ i „nazadnjaštva“ pristaša i zagovarača referenduma. Portal Index.hr pokrenuo je anketu o referendumu u kojoj je do završetka ovog članaka sudjelovalo oko 70.000 „klikova“, a odnos je onih koji su „glasovali“: 65% PROTIV (referenduma) prema 35% ZA (referendum). (Uz omogućeno višestruko glasovanje s istog IP-a, op. MKn.) Preko 35 nevladinih udruga pokrenulo je prije par dana promidžbeni projekt “Građani glasaju protiv” kojem je svrha motiviranje birača za izlazak na referendum i za glasovanje „PROTIV“. Iako se ZAgovornici ustavne definicije braka zalažu za definiciju koja se, da apsurd bude potpun, odavno nalazi u postojećem Obiteljskom zakonu, i prema kojoj smo svi mi vjenčani i prema kojoj se ljudi vjenčavaju barem 2.000 godina, krajnje nesnošljivi i agresivni PROTIVnici te definicije pokušavaju ih/nas prikazati kao moralne gubavce i potencijalne masovne nacističke ubojice.

Taj radikalni stav najjasnije je javno izložio poznati novinar i romanopisac Miljenko Jergović. Nakon što je dr. Željku Markić proglasio „ajatolahinjom križarske revolucije“, taj majstor pera piše: „Neprirodno je, propovijedaju oni (zagovornici ustavne definicije braka, ali i dr. Jasna Omejec i svi oni koji se ne slažu s osobnim mišljenjem pisca – op. S.L.), biti homoseksualac. To je bolest, kažu. Ta bolest se, sjećamo se, najefikasnije liječila u nacističkim logorima. Ništa kao nacizam, nitko kao Hitler, nije tako uznastojao za idealom prirodnoga.“ (“Iza Željke Markić ne stoje vjerska učenja, stoje razni poglavari”, Jutarnji list, 19. 11. 2013).

Dakako, Miljenko Jergović samo je nastavio tamo gdje je dan ranije, na svom Facebook profilu, u besanoj noći, oko jedan sat poslije ponoći, zastao (ne i stao) potpredsjednik Sabora Nenad Stazić. Komentirajući televizijsku izjavu dr. Željke Markić kako bi vlastito dijete radije dala u dobro organizirani dječji dom, nego li homoseksualnom paru, poznati je saborski provokator napisao: “Očekujem da ova Markićka i njezina Udruga za obitelj zatraži da se Ustavom zabrane jedno-roditeljske obitelji. Djecu iz takvih obitelji pokupit će po kućama, strpati u kamione i odvesti u dom. A dom će osnovati u Jasenovcu.”

Zastrašujuće povezivanje narodnog, ustavo-tvornog referenduma o definiciji braka s poviješću nacizma, koncentracijskim logorima, Jasenovcem i genocidom, dalo se nazrijeti i iz saborskog istupa zastupnika Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata, Igora Kolmana koji je još 6. studenoga 2013. građansku inicijativu U ime obitelji nazvao „prljavim pokretom“. Naime, ideja prljavosti neke društvene skupine – „Čifuta“, Srba, „Cigana“, „Balija“, „ustaša“ – polazna je točka pogroma koji se provode pod parolom čišćenja zajednice i države od te skupine.

ZAgovornici

I dok su na čelo i na stranu PROTIVnika referenduma stali svi svjetovni (državni, medijski i društveni) vrhovnici – predsjednici Republike, Sabora i Vlade, sve ministrice i ministri, pučke pravobraniteljice i pravobranitelji, glavni urednici i njihovi zamjenici – dobar glas o ZAgovornicima referenduma javno se usudilo braniti tek nekolicina javnosnika. Među prvima se oglasio romanopisac Slobodan Novak, ali se na njega već slijedećeg dana obrušio Branimir Pofuk, a nakon toga cijela bojna specijalne duhovne policije, predvođena Davorom Butkovićem i dr. Juricom Pavičićem.

Javnu potporu pravu organizatora na pokretanje narodnog referenduma pružili su i rijetki stavotvoritelji i ini umnici: Ivan Aralica, Milan Ivkošić, Nino Raspudić, Darko Pavičić i još nekolicina, pa i moja malenkost. Potporu su im, očekivano, dali i predstavnici gotovo svih vjerskih zajednica, a Hrvatska biskupska konferencija je 19. studenog 2013. pozvala sve vjernike i ljude dobre volje da 1. prosinca izađu na ustavotvorni referendum. Pozivajući se na „općeljudske i evanđeoske vrijednosti, te tisućljetnu tradiciju i kulturu hrvatskoga naroda i većine drugih hrvatskih građana“ i tvrdeći kako se “potvrdnim odgovorom na referendumsko pitanje ne ugrožavaju drugačija osobna opredjeljenja”, biskupi vape: “Mi, biskupi Hrvatske biskupske konferencije pozivamo sve vjernike, kao i sve ljude dobre volje, da izađu na referendum te na pitanje – Jeste li za to da se u Ustav unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca? – odgovore ‘ZA’.”

Put do obaviještenog (informiranog) stava i referendumske odluke

Europska povjerenstvo (komisija) za demokraciju temeljenu na zakonu (European Commission for Democracy Through Law) poznatije kao „Venecijsko povjerenstvo/komisija“ (the Venice Commision), savjetodavno tijelo Vijeća Europe sastavljeno od neovisnih eksperata ustavnog prava, bivših ustavnih sudaca, uglednih pravnika i parlamentaraca, predložila je, a Savjet za demokratske izbore je u Veneciji u ožujku 2007 usvojio, „Kodeks dobre referendumske prakse“ (Code of Good Practice on Referendums). To povjerenstvo, utemeljeno 1990. u Veneciji, inače ima savjetodavnu ulogu u stvaranju demokratskih ustava i rješavanju ustavnih sukoba, pa je trenutno vrlo aktivno uključeno i u pokušaje reforme ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.

“Kodeks dobre referendumske prakse” sadrži smjernice ili preporuke za organiziranje uzornih/dobrih referenduma u zemljama-članicama Vijeća Europe. Kodeks kojeg su pripremila trojica eksperata – Nizozemac Pieter van Dijk, Andoranin François Luchaire i Švicarac Giorgio Malinverni – ima 15 stranica normi i još 9 stranica priloga i objašnjenja, na kojima su izneseni rezultati istraživanja postojeće referendumske prakse. Za hrvatski referendum o braku, izjave političara s njim u vezi i publicitet koji ga prati, važno je istaknuti nekoliko posebno važnih odredaba – preporuka:

Prvo: potpuno je legitimno da državni dužnosnici javno iznesu svoj stav ZA ili PROTIV pitanja o kojem se organizira referendum, ali svoj položaj ne smiju koristiti kako bi agitirali za ZA ili PROTIV.

Drugo: nadležno državno tijelo (logično bi bilo da u našem slučaju to učini Državno izborno povjerenstvo ili Sabor) bi birače moralo unaprijed OBJEKTIVNO obavijestiti, posebnim izviješćem, o stajalištima zagovornika i protivnika referenduma – uravnoteženo i nepristrano.

Treće: tijela državne vlasti morala bi osigurati vrijednosnu neutralnost i jednakost šansi pristaša i protivnika referenduma: na pristup medijima, sredstvima, oglašavanju i javnom istupanju, posebice u javnim medijima.

Četvrto: krajnji bi cilj informiranja građana morao biti njihovo osposobljavanje za donošenje obaviještene odluke o glasovanju ZA ili PROTIV.

Kako su protivnici našeg referenduma o braku karikirali tezu o „trojici birača koji mogu mijenjati Ustav“, svakako treba spomenuti da se “Kodeks” zalaže protiv odredbi o kvorumu ili minimalnom postotku birača koji trebaju izići na referendum, uz objašnjenje da kvorum dovodi do konfuzije, jer se jednako broje oni koji glasuju NE i koji ne izlaze na referendum. Dosadašnji istupi i postupci hrvatske političke elite – koja se strastveno i gorljivo uključila u kampanju na strani onih koji su PROTIV – dovodi u pitanje te odredbe Kodeksa o njenoj neutralnosti i objektivnosti.

Nakon što su jasno iznijeli stav kako su oni osobno PROTIV, na što imaju puno pravo, predsjednici Republike, Sabora, Vlade, ministri i ini trebali bi do 1. prosinca o referendumu uglavnom – šutjeti. Umjesto svakodnevnih zgražanja nad navodnim pokušajima inicijatora referenduma da „zemlju vrate unazad“, vlastodršci bi se morali potruditi da građani dobiju objektivne informacije o argumentima pristaša i protivnika referenduma. A da to u Lijepoj našoj nipošto nije slučaj, pokazat ću na dva primjera nedopustive pristranosti protivnika referenduma koja je ostala bez ikakve reakcije.

Željka Markić i Mirjana Krizmanić

Koliko su tvorci javnog mišljenja neskloni objektivnom informiranju građana možda najbolje pokazuju dva primjera: (1) bujica napada na jednu izjavu dr. Željke Markić, organizatoricu prikupljanja potpisa za referendum i (2) zavjera šutnje kojom je popraćena jedna zastrašujuća javna izjava gorljive protivnice referenduma, psihologinje dr. Mirjane Krizmanić. Navest ću i kratko prokomentirati obje izjave.

Na pitanje televizijske novinarke što bi radije učinila, dala vlastito dijete u dječji dom ili homoseksualnom paru, dr. Željka Markić je ovako odgovorila: „Ja bih sigurno djecu radije ostavila u dobro organiziranom domu koji vode ljudi ispunjeni ljubavi i koji nastoje nadoknaditi im obitelj do onog trenutka kada će ih dat muškarcu i ženi koji ih žele posvojiti, nego ih dala homoseksualnom paru.”

Nakon toga na nju se javno obrušila cijela takozvana liberalna javnost, a građanska udruga „Roda – roditelji u akciji” javnosti se obratila posebnom izjavom: „Reakcija udruge RODA na izjave o obitelji gospođe Željke Markić”. Izjava počinje dramatičnim rečenicama: „Udruga Roda – Roditelji u akciji užasnuta je posljednjim u nizu nastupa Željke Markić, ovoga puta u emisiji Veto. Posebno pri tome mislimo na njezinu izjavu da bi djeci bilo bolje u domu za nezbrinutu djecu, nego s gay parom te na izjavu da su obitelji sa samohranim roditeljima također jedno “neprirodno okruženje”. Cjelovita „Reakcija” Rode dostupna je ovdje. (Prof. Letica zapravo navodi samo manji dio histeričnih reakcija na izmišljotinu o “neprirodnom okruženju”, op. MKn.)

Pogledajmo sada izjavu dr. Mirjane Krizmanić, objavljenu u Večernjem listu: „Poznato je da djeca koja rastu u domovima do treće godine postanu mentalno zaostala jer im se mozak slabije razvija zato što nemaju prave emocionalne potpore, topline i komunikacije. A djeca koju odgajaju homoseksualni parovi odrastaju u posve normalne ljude koja stupaju u heteroseksualne brakove i imaju djece. Nema sumnje da je bolje dijete dati homoseksualnom paru, nego ga ostaviti u domu jer tamo postaje emocionalno oštećeno.” (Večernji list, 14. studenog 2013.)

Na tu doista zastrašujuću i stigmatizirajuću tvrdnju o mentalnom zaostajanju i slabijem razvoju mozga djece u dječjim domovima nije – do trenutka kad pišem ovaj osvrt, u srijedu 20. studenog 2013. – nitko reagirao.

A to je podjednako veliki politički i kulturni skandal. Osobno sam nazvao kabinet potpredsjednice Vlade i ministrice socijalne politike i mladih Milanke Opačić (nije bila u uredu, ali sam vrlo jasnu poruku – da naprosto mora osuditi izjavu dr. Mirjane Krizmanić – ostavio njenoj osobnoj tajnici). Iako je osobno posvojila dijete iz doma, nije se oglasila. Nije se oglasila ni pravobraniteljica za djecu, a ni ministar dr. Mirando Mrsić koji je, sa suprugom, posvojio dva domska dječaka. Šute i „Rode”, „Babe”, GONG i još oko 25.000 građanskih i civilnih udruga koje se bave – ljudskim pravima.

Autorica knjiga samopomoći „Tkanje života“, „Život s različitima“, „A sad radost i veselje“ dr. Mirjana Krizmanić javno tvrdi da su domska djeca mentalno zaostala i da im se ne razvija mozak. Odrastanje u dječjem domu, to svatko zna, nipošto nije lako i nitko ga ne bi poželio vlastitom ili tuđem djetetu, ali izjava da su djeca u domovima „mentalno zaostala” i da ime se „mozak slabije razvija” sramota su za dr. Mirjanu Krizmanić koja je to izrekla, ali i za pristranu „liberalnu” javnost koja šutke prelazi preko te izjave.

Iva Žegura i „kreativna“ homoseksualna statistika

I dok se psihologinja u miru dr. Mirjana Krizmanić, nepozvana i bezdušna, pokušala uvući u mozgove nedužne domske djece, njena mlađa kolegica mr. sci. Iva Žegura, klinička psihologinja iz Klinike za psihijatriju Vrapče, pozabavila se „kreativnim“ korištenjem homoseksualne statistike. Evo što je izjavila u Jutarnjem listu: „Prema navodima nekih istraživanja, smatra se da je 7 do 15 % odraslih osoba homoseksualne orijentacije. Društvo u kojemu živimo počiva na patrijarhalnim i heteroseksualnim normama koje favoriziraju seksualne odnose u svrhu reprodukcije, zanemarujući pritom činjenicu da su i tijekom povijesti ljudske civilizacije, kao i kod različitih vrsta životinja prisutne i ostale varijacije seksualne orijentacije…”, bla, bla, bla (op. ur).

Naravno, ponovno se radi o namjernom pogrešnom informiranju javnosti, što je suprotno težnjama i Kodeksu Venecijske komisije. Naime, iako je vjerojatno moguće pronaći i „neka (pristrana) istraživanja“ prema kojima je postotak homoseksualnog usmjerenja „između 7 i 15 %“, ozbiljna istraživanja pokazuju suprotno: da je takvih između 1 i 4 %. Najnovija istraživanja koja su ozbiljni istraživači proveli na velikim uzorcima pokazala su ove postotke: Australija 2,5%, Danska 2,7%, Francuska 3,1%, Irska 1,6%, Kanada 2,1%, Novi Zeland 3,3%, Norveška 3,4%, SAD 3,8% itd. Još je apsurdnija tvrdnja Ive Žegure da baš ni jedno od pola milijuna „ispitane“ djece koja žive u istospolnim obiteljima, baš ni jedno, nije imalo problem sa spolnim identitetom.

Od ideološkog jednoumlja prema istinskom političkom i kulturnom pluralizmu

Moralna panika koju su „liberalni“ stavotvoritelji stvorili uoči referenduma o definiciji braka rudiment je ideologije i kulture jednostranačja, jednoumlja i političkog monizma koji ne priznaje i ne dopušta raznolikosti, različitosti i pluralizam: uvjerenja, mišljenja, vjerovanja, čak ni ukusa i mirisa. Širenje straha i moralne panike od navodne „konzervativne revolucije“ koje je Davor Butković Bule potaknuo programskim člankom „Činjenice govore o privremenom trijumfu hrvatske konzervativne revolucije. Ključno pitanje glasi: kako tu revoluciju prevladati i pobijediti?“, objavljenom u Jutarnjem listu 6. studenog 2013, nepunih mjesec dana prije referenduma, usmjerilo je plamteću mržnju Kukuriku političara i „liberalnih“ civilnih aktivista prema inicijatorima prvog narodnog referenduma u suvremenoj hrvatskoj povijesti. I da apsurd bude potpun, inkarnacija i utjelovljenje „narodne vražice“ postala je moja bivša studentica, uspješna poduzetnica, aktivna vjernica i brižna majka četvoro djece dr. Željka Markić.

Zastrašujući medijski linč kojem je izložena svoje korijene, nažalost, ima u praksi pogroma i čistki koje baštinimo, a da toga najčešće nismo svjesni, iz doba komunizma. Demonske etikete koje su na početku spomenuti „liberalni“ moćnici i umnici dodijelili i podijelili dr. Željki Markić nesvjesno su posuđene iz po zlu poznatog Staljinova “Kratkog kursa SKPb-a” (puni naziv knjige: “Istorija Svesavezne komunističke partije (boljševika) – kratki kurs”, Kultura, Beograd, 1945), kojeg vjerojatno neki od mladih verbalnih bojovnika protiv „konzervativne (kontra)revolucije“ – tipa Peđe Grbina i Igora Kolomana – vjerojatno nikad nisu vidjeli, nekmoli čitali.

U tom priručniku svih staljinističkih i komunističkih čistki, progona, pogroma i terora, veleizdajnici „revolucionarne“, „avangardne“ i „bezgrešne“ partije boljševika, prije izbacivanja iz partije, osuđene na smrt i likvidacije, ovako se etiketiraju: “banda neprijatelja naroda”, “ništavni fašistički lakeji”, “zločinci”, “trockistički ološ”, “bjelogardejski pigmeji”, “ništavne mušice”, “nepotrebne prnje”, “talog ljudskog roda”, “prišipetlje”, “stjenice”, “svekoliki ljudski ološ” itd. Iako je oduzimanje pozitivnih ljudskih vrlina zajedničko lijevom i desnom totalitarnom umu i teroru, maštovitost je komunističkih – staljinističkih i maoističkih – etiketa, ipak, teško nadmašiti.

Primjerice, u kineskoj “Kulturnoj revoluciji” smijenjeno je i poniženo oko trideset milijuna ljudi. Broj ubijenih do danas nije precizno određen. Znanstvenici, intelektualci i umjetnici proglašeni su pogubnim ljudskim pošastima koje su stajale uz bok četirima službenim pošastima iz sitno-životinjskog svijeta: komarci, muhe, vrapci i štakori. Izbor tih imena za takozvanu “Bandu četvorice” povezan je tako s nazivom kampanje za uništavanje stvarnih komaraca, muha, vrabaca i štakora, koju je Mao Ce Tung pokrenuo u okviru kampanje “Veliki skok naprijed” od 1958. do 1962. godine. (Naziv zvuči poznato? op. MKn)

Što kazati u zaključku

Ništa naročito, osim ovoga što bi svakom istinskom liberalnom, slobodarskom umu moralo biti bjelodano. Sva, a posebno suvremena društva, trebala bi biti i jesu raskošna „carstva“ različitosti i raznolikosti. Te različitosti i raznolikosti trebalo bi shvaćati kao društveno i kulturno bogatstvo, a ne kao razlog za plašenje naroda kako bi TRADICIONALNA (a ne “konzervativna”) definicija braka kao zajednice žene i muškarca, unesena u Ustav Republike Hrvatske, zapravo značila povratak u nacizam i fašizam.

Zašto ne i komunizam, koji je imao podjednako represivan odnos prema „tubašima“ (tako ih nazivaju u Dubrovniku), „pederima“ i „toploj braći“, kao i fašizam i nacizam? Ako se, dakle, dogodi da većina sudionika narodnog referenduma odluči da u Ustavu mora stajati da je brak životna zajednica žene i muškarca, to nipošto neće i ne smije značiti uskratu bilo kojeg ljudskog prava i/ili slobode koje međunarodne konvencije i hrvatski zakoni jamče svim građanima, pa i onima koji imaju istospolno i srodna usmjerenja.

Glasujte slobodno i bez straha, bez obzira jeste li ZA ili PROTIV!” (dr. Slaven Letica/Obzor)

Odista, nema se još mnogo reći. Kukuriku režim i u njihov jaram upregnuti mediji ponašaju se kao da ovo nije referendum, pobogu, nego rat – ponašaju se kao “novinari” srpskih Miloševićevih medija 1991, urlaju kao sumanuti pijanci u birtiji, koriste najgore uvrjede, potiču najniže strasti, i zapravo otvoreno huškaju ljude na fizičke sukobe. Da, upravo tako. Što drugo slijedi kada 700.000 potpisnika i malobrojne osobe koje se uopće usude zagovarati referendumsku inicijativu javno nazivate “prljavcima”, “fašistima”, “teroristima”..? 😦

U svemu tome osobito prednjače “novinari”, suradnici i uopće krug osoba koje su “detuđmanizatorska” sljedba i “škola” nekadašnjeg Feral Tribunea, nakon propasti raspoređeni po raznim medijima, te bezbrojnim “ljudskopravaškim” udrugama. Oni oduvijek ne prezaju od najniže pogromaške ekstremističke retorike, sirovog, primitivnog etiketiranja i izravnog vrijeđanja, i time konstantno – danas se bez sumnje može reći namjerno – katastrofalno srozavaju razinu javnog dijaloga i uništavaju ionako krhku kulturu javne riječi i javne komunikacije u Hrvatskoj.

Svi smo pod njihovim utjecajem, čak i mi koji ih proziremo od početka. I sam nekada pišem u sličnome stilu. Što mogu? To je valjda neka prirodna ljudska reakcija – začuđenost, nevjerica, pa ljutnja. Kako mogu tako lupetati? Zbog čega je netko, tko želi da brak bude definiran samo kao zajednica žene i muškarca, fašist!? To je jedna potpuno iracionalna, ničim utemeljena tvrdnja. Evo, ja mislim da o tome pitanju treba odlučiti narodna većina, uz uvažavanje argumenata za i protiv, slobodno, demokratski, na referendumu, pa što bude. Molim? I ja sam fašist!? 🙂

Znate što, gonite se od mene sto kilometara, i vi i vaša licemjerna, izmišljena, “politički korektna”, orwellovska, “detuđmanizatorska”, načertanijska “ljudska prava”. Kako je moguće izjednačiti borbu za rasnu ili spolnu jednakost, s borbom za prava onih koji “ponosno” prakticiraju jednu varijantu seksa? I zašto su oni koji se s time ne slažu – fašisti!? Uspoređujete Markićku s Eichmannom? Zar su se nacisti zalagali za slobodno odlučivanje naroda na refrendumu!? Oni koji tako govore i pišu ili su indoktrinirani idioti, pomodarski repetitivni kreteni (da, znam, stil copyright (c) Feral Tribune/Jutarnji list, nema frke, plaćam prava) koji baš ništa ne znaju ni o fašizmu, ni o bilo čemu… ili to čine namjerno, zbog motiva koji s homo pravima imaju sveze kao Miloševićevo ratovanje s borbom za prava “ugroženih” hrvatskih Srba.

Ono, moš’ mislit’.

A kada se u to očito programirano masovno ludilo uključe bukvalno i svi predstavnici Kukuriku vlasti, kao sada, ponavljam, zamislite, što se tu uopće može dogoditi i očekivati? Eno SDP-a, “zagovaraju jednakost svih obitelji”. Mrtvi hladni, jednostavno ignoriraju da se na referendumu odlučuje o braku, a ne o obitelji. Zanemaruju da to nije isto, jer se obitelj notorno može imati i izvan braka, svejedno jeste li hetero ili homo.

No, unatoč zdravom razumu, unatoč pravorijecima i presudama domaćih i europskih sudišta, eno npr. i razvikane “nevladine udruge” GONG – agitira “protiv” na gotovo isti način. Što, pobogu, jedna organizacija koja bi trebala nadgledati slobodu i pravilnost glasovanja samog po sebi, ima tražiti u referendumu na bilo čijoj strani? I kako takva organizacija može ignorirati europske pravne standarde i norme, iako se na njih u svakoj drugoj prilici poziva!?

Da tu nešto debelo nije u redu, jasno je i malome djetetu, i rekao bih da uopće ne trebate biti ni pravnik, ni naročito obrazovan, da to razumijete. Dakle SDP sve to zna, i GONG sve to zna, svi oni to znaju – moraju znati – ali hej, jebe se njima. Ni stvarnost ni elementarni razum ih očito uopće ne zanimaju, nego kao pokvarene ploče i dalje ponavljaju i tupe svoje, propagandno, autistično, zaluđeno, zakrvljeno, škrip, krc, ljudska prava, škrip, krc, prljavi fašisti, škrip, krc… 😦

Sjetite se još jednog zlokobnog primjera toga općepoznatog balkanskog stila: “Do istrage naše, ili vaše”. S “prljavim” “fašistima” i “teroristima” se ne raspravlja, zar ne? Oni su zločinci, s njima nema razgovora, njih se uhićuje, zatvara, pa i ubija. Zbog čega? Zbog toga što misle da je brak zajednica samo žene i muškarca… 😦

Jedini je “sitni” Feralni i Kukuriku problem što tih strašnih zločinaca, “prljavih” “fašista” i “terorista,” u Hrvatskoj ima prilično – debele stotine tisuća – pa bi se čak moglo dogoditi, o užasa i jezive reakcionarne, kontrarevolucionarne kataklizme, da se i u Ustavu zapiše ono što već desetljećima, stoljećima, tisućljećima stoji u zakonu. A najgore od svega, da taj bezvezni, glupi, nazadni, “genocidni”, “ustaški” narod o tome odluči samostalno, bez očinske pripomoći, sufliranja i milostivog vodstva svojih voljenih vođa i naprednih prosvjetitelja, svoje moderne “avangarde radničke klase”, svoje neizostavne, nezamjenjive, neprikosnovene “političke elite”.

Grozota jedna, e, pravi prljavi fašizam.

Kako ću ja glasovati? Dvoumica više nema – za. Iako sam posve siguran da brak nije ljudsko pravo, pa ga ne treba stavljati u Ustav. Zašto, onda? Pa jednostavno, jer su Kukuriku referendum o braku na ovaj sramotni, totalitarni, antidemokratski, anticivilizacijski način pretvorili u referendum o svome režimu, o svojim medijima i svojoj vladavini. A tu više nema nikakve sumnje, ni mrvica, kako im valja odgovoriti.

I na kraju. Ako referendum uspije, kako će “nenaoružana nejač” Feralovci i Kukurikavci nastaviti živjeti u tome nazadnom, retrogradnom, regresivnom paklu, najgoroj zemlji na svijetu, “katotalibanskoj džamahiriji” Hrvatskoj, u kojoj vladaju “prljavi” “fašisti” i “teroristi”?

Pretpostavljam nikako, jer su ovakvim ponašanjem, otvorenim masovnim javnim svrstavanjem, proizvodnjom, poticanjem i podržavanjem ekstremističkih stavova, izjava i ponašanja, sami sebi odsjekli sve odstupnice. Koliko je to pametna politika, može li se to uopće nazvati politikom, prosudite sami.

Da, moja štovana i ostala gospodo i drugovi – Kukuriku si nisu ostavili baš nikakvu pričuvnu varijantu, ogradu, kompromis ni izlaz. Slično kao kvislinško “krajinsko” srpsko vodstvo 1995. kad je odbilo “Plan Z4”, slično kao haaško tužiteljstvo kad je sve svoje karte stavilo na “zajednički zločinački poduhvat protjerivanja Srba”, i Kukurikavci se danas kockaju na sve, ili ništa. Ako pobijede, okej, ali ako ne uspiju i izgube… što im još preostaje? Da upale traktore i pobjegnu za Beograd? Uh, ne, tamo je homiće mlatiti na ulici dopušteno, a ni “zečeve” prečane baš ne vole naročito. Hm, onda za Nizozemsku? Veliku Britaniju? Kanadu? 🙂

Što ćete, tako to ide – Sanaderov HDZ nam je ukrao lovu, a Kukuriku nam žele ukrasti i demokraciju. Red je da svatko dobije svoje, po zasluzi.

Zato 01. prosinca izađite na referendum i glasujte bez straha, slobodno, prema svojoj savjesti, znajući da je sva ta ideološka halabuka kojom vam politička i medijska “elita” svakodnevno pokušava prati mozgove samo obična primitivna, bezvezna balkanska šarena laža. Nije rat. Zapravo ne glasujete ni o čemu naročito važnom. Oba odgovora su legitimna. Odluka narodne većine, kakva god bila, bit će savršeno demokratska i njome ćemo se svi moći ponositi, jer će to biti svega treći put u povijesti hrvatske slobode i neovisnosti da odista odlučujemo.

Samim tim što ćemo izaći i glasovati, svi smo već pobijedili. Pa čak i oni koji su nam referendum htjeli zabraniti, samo to još ne razumiju.

[Rasprava]

Feralov hitlerjugend na Tuđmanovom grobu

Pozor: šajka… ops, JNA titovke opet na vidiku. Velikosrpska militantna skupina tzv. “Građanska akcija”, koja u posljednjih par godina u Hrvatskoj djeluje kao podzemna politička milicija domaćih “lijevih” “antifašista”, posrbica i kriptočetnika, najavila je, pa čak i dobila odobrenje za “performans” nazvan “Oda Predsjedniku” na dan 10. prosinca ove godine u 9:00 sati, upravo na obljetnicu Tuđmanove smrti – na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Vjerovali ili ne 😦

Da, znam kako to zvuči… i zato ovim javno pozivam sve hrvatske građane i domoljube koji taj dan budu nazočili na Mirogoju iz razloga odavanja počasti i poštovanja prvom hrvatskom predsjedniku Tuđmanu, neosporno najvećem i najuspješnijem hrvatskom političaru i državniku u cjelokupnoj našoj novovjekoj povijesti, da tu tzv. “Građansku akciju” – ne diraju.

Najavljuju da će u “performansu” koristiti “lopate, rovokopač, grede i konop”, ali što god oni činili, molim vas, ne dirajte ih. Ne dajte se navući na još jednu ljigavu velikosrpsku provokaciju, koliko god neljudska i odvratna bila. Zadržite mir, pustite domaće posrbice, “Jugoslavene”, “antifašiste” i ine kriptočetnike da se na posljednjem Tuđmanovom počivalištu javno sramote, i samo pažljivo snimite sve što budu radili, da ih kasnije možemo identificirati, prijaviti i kad se steknu uvjeti, službeno pohvatati i procesuirati.

Slično kao i s homo paradama pred hrvatski ulazak u Europsku uniju, jednako kao i s ideološkim 4. modulom “zdravstvenog odgoja”, kao i s bezveznom halabukom o homo brakovima, kao i s ćirilicom u ubijenom Vukovaru, opet se pokušava izazvati sukob i skrenuti pozornost hrvatskih ljudi i javnosti s međunarodne udbaške Kukuriku sramote “Lex Perković”, s kontinuiranih 350.000 nezaposlenih, s apsolutne nesposobnosti sadašnje vlade i najgoreg vođenja hrvatske države ikad. Ne nasjedajte!

Pustite da bradate “crvene brigade” tzv. “Građanske akcije” skinu sve “građanske” maske, da sami sebe ogole do trulih načertanijskih, ravnogorskih, orjunaških kostiju, da se svima prikažu kao ono što od početka i jesu – samo još jedno oruđe velikosrpske politike i ciljeva.

28. 11. 2013, lažna uzbuna, čede lagali:

“Policijska uprava zagrebačka nije zaprimila nikakvu službenu prijavu o održavanju spomenutog performansa pa shodno tome nije ni mogla odobriti nešto što nije ni prijavljeno…”

26. 12. 2013, čede dobili nogu s Facebooka:

“Božićno čišćenje Facebooka: Stranica Građanske akcije uklonjena zbog govora mržnje”

Detuđmanizacija dobila svoje

Priznajte, Kukurikavci. Mislili ste da vam je bolje i sigurnije ugodno drobiti i mlatiti praznu ideološku slamu o zdravstvenom odgoju, homo brakovima, “Lex Perković” i ćirilici, nego da vas netko pita za kontinuranu katastrofu 350.000 nezaposlenih, ignoriranje gospodarstva, bezbrojne promašaje i krajnju opću nesposobnost vaše vlade? Pa, dobro. Što ste htjeli, to ste i dobili – i cijela je država to vidjela. Ostali ste goli i sami, u ono ledeno nebo i mrak, nasred puste ulice, okruženi samo šačicom svojih najbližih ulizica i nekolicinom profesionalaca po službujućoj dužnosti, koji su redom vidno umirali od želje da budu bilo gdje drugdje, samo što dalje od vas. Mirisao je pelin, pusto polje, al’ vama nisu procvale ruže, ni med… a odista, moglo je bolje 🙂

Bez zajebancije, Vukovar vas je odbacio. Narod vam je jednostavno okrenuo leđa, i otišao.

Nakon posljednje dvije godine, ma što, nakon posljednjih 13 godina, zar ste stvarno vjerovali da se to neće dogoditi, prije ili kasnije? Zar ste stvarno mislili da ljudi, obični ljudi, normalni ljudi, svi redom žive u tom vašem izmaštanom “detuđmaniziranom” virtualnom svijetu posrbljenog Jutarnjeg lista, “desnog” Večernjeg lista, staljinističkog Radmanovog HRT-a, homo T-portala, jugoslavenskog Indexa i pročetničkih, protuhrvatskih Srpskih Novosti..? Da se i dalje možete praviti da se nakon 16. studenog 2012. i povijesnog međunarodnog oslobađanja generala, Tuđmana i hrvatske države od tereta velikosrpskih i jugoslavenskih laži, baš ništa nije promijenilo?

Da će vam itko više povjerovati da su zadnjih 13 godina “detuđmanizacije”, općeg porobljavanja, uništavanja, rasprodaje i zaduživanja Hrvatske, bile u “hrvatskom interesu”? Da u ovoj napaćenoj zemlji više nitko ništa ne zna, neće i ne može, i da se sve zaboravilo?

Eno kuhane noge, zaplakao neutješno: “Po čemu je Tomislav Josić veći Hrvat od mene?” Pa po tome, gospodine predsjedniče, što on ne krivotvori povijest, ne amnestira Srbiju od odgovornosti za rat i ne govori da je uzrok rata nekakav “konglomerat pogrešnih politika”. Jer nije – nego srpska ratna agresija, u cilju stvaranja Velike Srbije. To znaju svi, u Hrvatskoj i u svijetu, svi koji žele znati. Što se vama dogodilo, gospodine predsjedniče, da to ne znate? Gdje ste bili i što ste radili, gospodine predsjedniče, da to ne znate? Pod čijim ste utjecajem, da vam to nije jasno?

Iskreno, jedino vas mi je pomalo i žao. Vi ste ipak naš predsjednik. Od sve te Kukuriku bulumente, vi ste jedini povremeno, rijetko, ali ipak, imali ponešto srca, trunku pameti i mrvicu razumijevanja, pa sad jel’ to bio samo trenutni osobni interes, dobar politički refleks ili pravi, stvaran hrvatski osjećaj, svejedno, ali bilo ga je, barem u tragovima. Položili ste vijenac predsjedniku Tuđmanu, otišli i na Medvednicu. Za razliku od haaškog pokajnika Mesića, niste pristali na sramotnu prvostupanjsku presudu. Istina, zabludjeli ste u Srb na bal vampira i grdno se opekli – taknuli ste u Mesićeve silne “detuđmanizatorske” mafijaške apanaže i povlastice, i potom se zakaljužali s etnobiznismenom & njegovima. Kad je nam je konačno osvanula haaška sloboda, vratili ste veleizdajnički uklonjene hrvatske generale natrag na Pantovčak, barem na kratko. Zagovarali ste dijalog s Vukovarcima, ponovo u miru pobijenim i razorenim nametanjem srpske ćirilice, slabašno, ali jeste. Ali ste jučer, na Dan sjećanja u Vukovaru, teško, kardinalno i terminalno pogriješili.

Ostali ste s njima.

A trebali ste samo jednostavno uzeti lampion s ceste, i ušetati u narodnu kolonu. Kao Hrvat, kao hrvatski predsjednik, kao običan čovjek i građanin – ući među svoj narod, u svojemu gradu, u svojoj zemlji, i skupa s njim odati počast i poštovanje poginulima, zbog kojih svi mi sada sigurno sjedimo u toplim domovima i imamo sreću slobodno živjeti.

Na vašemu mjestu, ništa me ne bi spriječilo.

Kao što nije ni Borkovića, ni Dedakovića i Merčepa makar u invalidskim kolicima, kao što nije ni Gotovinu, Markača, Čermaka, Krstičevića… nikakav stožer, nikakav protokol ni osiguranje, ni ministri, nikakva vlada, nitko i ništa na ovome svijetu ne bi me spriječilo da budem tamo, da odem zapaliti svijeću, da budem kap u živoj rijeci tih desetina tisuća, te stotine tisuća ljudi. Dio svoga naroda, svoga bića, svoje Hrvatske.

Ali vi ste ostali s njima.

Ostali ste s Milanovićem, predsjednikom tamo neke vlade, koji ponavlja Miloševićevu velikosrpsku tezu da smo imali “građanski rat”, i time otvoreno brani i oslobađa Srbiju od odgovornosti za ratnu agresiju. Ostali ste s Pusićkom, ministricom nečega u nekoj vladi, koja besramno optužuje vlastitu zemlju za “agresiju na Bosnu i Hercegovinu”, i koja ne želi razgovarati s Vukovarkama silovanim u ratu, nego ih poziva u prve redove na homo paradu, a braco joj je javni, besramni, nesankcionirani intimus “krajinskog” četnika Save Štrbca. Ostali ste s Baukom, ministrom nečega, koji ploče s jezikom i pismom srpske manjine, kao nigdje na svijetu, postavlja protiv volje većinskog hrvatskog naroda, i to poskrivečki, tajno, pod okriljem mraka. Ostali ste s Ostojićem, tipom koji je na vlasti 2001. protuzakonito osnovao privatni tim za lov na generala Gotovinu, i koji je danas u stanju poslati Srbina policajca da zbog plastične ploče s ćirilicom pijanom branitelju razbije glavu. Ostali ste s Jovanovićem, ministrom nečega, koji je potrošio dvije godine na primitivnu pljuvačinu i birtaške svađe s mamićima i Katoličkom crkvom, na analfabetsko, staljinističko, neustavno nametanje “rodno” ideološkog zdravstvenog odgoja djeci, te na podaničko, slugansko slanje hrvatskih udžbenika u Srbiju na odobrenje. Vjerovali ili ne.

Ostali ste s tom cijelom Kukuriku vladom i koalicijom, koja tri dana pred ulazak Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije navrat-nanos mijenja zakone zbog zaštite jednog osumnjičenog bivšeg udbaša, i sukobljava i svađa hrvatsku državu s cijelim civiliziranom svijetom, riskirajući neviđenu sramotu, sankcije i desetine milijuna eura neophodne, nasušne pomoći. Ostali ste s cijelom tom “detuđmanizatorskom” družinom, čiji je najveći “uspjeh”, čini se, kontinuirano najavljivanje povlačenja tužbe za genocid protiv Srbije…

A to, nažalost, i vi sami uporno činite.

Iako nas je Haag konačno oslobodio odgovornosti za izmišljeni “zajednički zločinački poduhvat”, iako smo postali punopravna članica najmoćnijeg svjetskog vojnog NATO saveza, pa naposlijetku i samog središta svjetske civilizacije Europske unije – iako nas kao državu, kao stabilni, poznati i priznati međunarodni subjekt, više nitko, nikako i ničim ne može ucjenjivati.

Unatoč svemu tome, ni vi predsjedniče, ni ta navodno hrvatska vlada, baš ničim i nikako ne koristite taj novostvoreni, objektivno nikad povoljniji međunarodni položaj države Hrvatske, nego upravo suprotno – ponašate se kao da je 2000. godina, pobogu. Ma još gore, kao da je 1989. godina, kao da smo još uvijek dio komunističke Jugoslavije i nekakva jebena srpska kolonija, gubernija, protektorat, što li, u kojemu se baš ništa ne zna, ništa ne može i ne smije, ako se prije toga ne pita etnobiznismena Pupovca & četničkog vojvodu Nikolića za mišljenje, dozvolu i odobrenje.

I pogledajte, kolika je upravo nevjerojatna količina izmišljotina, besmislica i gluposti u kratkom vremenu po medijima izrečena i napisana nakon vašeg Kukuriku debakla u Vukovaru. “Dvije kolone”? “Podjele”? Tko god je jučer bio u Vukovaru, tko god je imao oči i gledao, vidio je da nije bilo nikakve “dvije kolone”, niti ikakvih “podjela”… osim one na narod i vlast – vlast koja se od vlastitog naroda svjetlosnim godinama udaljila, odvojila i otuđila.

Da se konačno malo spustite na zemlju i razmislite?

Kao i u slučaju onih 700.000 potpisa za referendum o braku, ni ovih 100.000 ljudi jučer u Vukovaru nitko nije natjerao da odu u Stožerovu kolonu, a vama okrenu leđa. Nitko im nije zavrtao ruke dok su potpisivali, nitko ih nije puškom tjerao da hodaju sa Stožerom, Gotovinom i Markačem, a ne s vama. Reći ću vam još jednom, po ne znam koji put – pobogu, pa posve je nevjerojatno i nemoguće da su svi ti ljudi “izmanipulirani”, “zavedeni”, “članovi HDZ-a” itd, bla, bla, kako vas sada tješe vaši medijski psi čuvari. Da taj jebeni HDZ ima toliko članova i simpatizera, da je u stanju tako pametno i uspješno “manipulirati”, hej, nikada ne bi izgubio vlast. Dakle, to jednostavno moraju biti i vaši glasači, pa čak i vaši stranački članovi, koje ste svojom idiotskom politikom u ove dvije izgubljene i protraćene godine sami od sebe odbili i otjerali.

Tako stvari stoje. A vi samo nastavite tražiti krivce u svima drugima, samo ne u sebi i svojim postupcima. Nastavite se uljuljkivati u ulizička “novinarska” izviješća, poltronske “analize” komentatora i maštovite interpretacije anketa. Sori, ništa vam više ne vrijedi.

Svemu tome je, moja gospodo drugovi “detuđmanizatori”, došao kraj.

Pakirajte kufere, potrošite svoje zadnje kune iz hrvatskog državnog proračuna i potražite novi posao i nove adrese. Ovaj nesretni narod više maltretirati nećete. Nikad više na vukovarski Dan sjećanja neće vaši “novinari” šprajcevi u središnjem dnevniku državne televizije puštati montirane srpske kontraobavještajne izmišljotine o “prodaji Vukovara”, i nikada, kažem nikada, se više neće dogoditi da hrvatski narod svojoj vlasti okreće leđa – jer mu baš ništa drugo ne preostaje – a da ista ta njegova vlast zapravo jedva čeka da iz Vukovara pobjegne, glavom bez obzira.

Da, upravo tako. Mislite da vas nismo skužili?

Niste htjeli hodati u koloni sa svojim narodom, s običnim ljudima, nego ste umišljeno digli nosove što se iznenada više ne šepurite na čelu, nego ste ostali na začelju. Potom ste uvrijeđeno podvili repove, vratili se natrag i zavukli se u sigurna skloništa & debele fotelje svojih čardaka ni na nebu ni na zemlji, na Markovu trgu i Pantovčaku, i onda preko svojih podrepaških režimskih medija – bukvalno svih redom – krenuli bijesno frktati, “objašnjavati” i izmišljati da ste, eto, bili “spriječeni”.

Koga vi lažete, “detuđmanizatori”?

Nitko vas nije “spriječio”. Nitko vas nije ni mogao spriječiti, sve da je i htio, ni vas ni vaš “službeni protokol”, da ste stvarno namjeravali odati počast vukovarskoj žrtvi i jednostavno ući u kolonu, hodati poput Gotovine, Markača, Čermaka i drugih, s vukovarskim pukom i hrvatskim narodom. Ali niste, jer niste mogli podnijeti da budete na začelju, ili u koloni, ali samo kao obični građani – bez svoje šuplje, umišljene, licemjerne “elitističke” političarske i “državničke” pompe, predstave i cirkusa. S tim je gotovo.

I s vama je gotovo. Prošla haaška baka s kolačima.

[Rasprava]

Tko ne nauči ništa od povijesti, osuđen je ponavljati je (II)

Prije nešto više od godinu dana, mjesec i pol prije oslobađajuće haaške presude generalima, Tuđmanu i neovisnoj Hrvatskoj, objavio sam dnevnik “Tko ne nauči ništa od povijesti, osuđen je ponavljati je”. Tekst sadrži bogate nizove izvornih Tuđmanovih razmišljanja, stavova i zaključaka, temeljenih na službeno objavljenim podacima iz jugoslavenskih vremena, dok je kao hrvatski domoljub bio progonjen, suđen i zatvaran. Dnevnik završava vrlo osobnom lamentacijom, iskrenom, emotivnom, svojevrsnom malom privatnom rukom mira još jednom pruženom svim Srbima, Jugoslavenima, posrbicama i inima.

Danas, godinu dana kasnije, ne treba ni reći da je od onih kojima je bila upućena, prihvatio nije baš nitko.

S gledišta toga dnevnika, nažalost, ništa se nije promijenilo. Unatoč povijesnoj haaškoj presudi, unatoč punopravnom hrvatskom članstvu u Europskoj uniji, unatoč svemu – Srbi, Jugoslaveni i posrbice i dalje jednako govore, pišu i tupe o Jasenovcu, “ugroženosti” Srba u Hrvatskoj, “zločinačkom poduhvatu progona Srba”, “ustašama”, “klerofašizmu” i sličnom. Kao i prije, ne zanimaju ih ni činjenice ni argumenti, ni uopće stvarnost. Kao i uvijek, paralelna “načertanijska” dimenzija u kojoj žive nagoni ih i prisiljava da pred sobom vide samo svoj cilj, Veliku Srbiju/Jugoslaviju, i baš ništa drugo.

Primjeri? Evo samo jedan kapitalniji. Etnički Srbi čine 4,36% u ukupnom hrvatskom stanovništvu. Vlada li Hrvatskom već dvije godine vlada u kojoj isti ti etnički Srbi imaju petinu ministara, oko 20% – dakle nesrazmjernu, gotovo pet puta veću etničku zastupljenost, negoli im legalno pripada? Vlada. Što na to kažu Srbi, Jugoslaveni i posrbice? Naravno, vjerovali ili ne, njima su Srbi i dalje “obespravljeni” i “ugroženi” u Hrvatskoj. I kako da vas onda tu ne uhvati očaj? O čemu se, pobogu, s takvima uopće može razgovarati..? 😦

No, navijestih u prije navedenom dnevniku, tako se ne valja ponašati. Čupavi tip obučen u bijelu plahtu nije tako naučavao, nego voli svoga neprijatelja, okreni drugi obraz, oprosti, pokušaj, uvijek se može, nikad nije kasno, imaj nade. Hoću. Jesam, mnogo puta. U leđima mi noževi, već brojni i bezbrojni, ali opet ću. Možda jednom progledaju…

Pročitajte dio razgovora s pokojnim predsjednikom Tuđmanom, objavljenog 1998. godine, iz vremena hrvatskih pobjeda, uspjeha, ponosa i slave, iz vremena kada su se hrvatski državni i narodni interesi zastupali hrabro i tvrdo, planirano, pametno i promišljeno. A onda, usporedite.

Dr. Franjo Tuđman: “Moramo razvijati svijest da o nama samima ovisi naša sudbina” (Katolički mjesečnik “Mi”, 9/1998)

Većina

“Pobjeda u Domovinskom ratu bila je rezultat stvaranja jedinstva domovinske i iseljene Hrvatske. Razumije se, kad kažemo hrvatskog naroda, onda je to većine naroda. Potpunu većinu nismo imali ni tada, ni sada. Mi smo i tada imali i sada imamo 10, 15, do 20 posto ljudi koji su bili iz ovih ili onih razloga protiv samostalne Hrvatske, zbog toga što nisu Hrvati, druge su nacionalnosti, bili su Jugoslaveni, bili su i ostali jugoslavenski unitaristi ili jugoslavenski integralisti, koji se nikad nisu pomirili sa samostalnom Hrvatskom, pa i danas se ne mire.

U današnjem unutrašnjem političkom životu je veoma aktualno to što, bez obzira na to što smo u cjelini stvorili političko jedinstvo, ipak do kraja Hrvatska nije duhovno integrirana, a nikada do našeg doba to nije ni bila, ni jezično – štokavci, kajkavci, čakavci – ni regionalno, bili smo Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija. Beograd je sve učinio i u prvoj i u drugoj Jugoslaviji da Dalmaciju odvoji od sjeverne Hrvatske. Danas se u ovoj Hrvatskoj na svoj način žele održati ti elementi, pa se ističu posebnosti Dalmacije i suprotnosti, a osobito nam nastoje nametnuti kompleks Hercegovaca.

Hercegovci

I hrvatski narod u Hrvatskoj i hrvatski narod u Bosni Hercegovini, posebno Hercegovini, bio je izvrgnut jugokomunističkoj i srpskoj agresiji. Hercegovci su bili najaktivniji i, da tako kažem, samosvjesniji, što su pokazali kad su u Hercegovini, čini mi se 1991. u svibnju mjesecu, obični ljudi stali na cestu pred jugokomunističke tenkove da im spriječe prolaz prema Splitu. I Hercegovci, raseljeni i neraseljeni, sudjelovali su su u svim borbama od Dubrovnika do Vukovara ili, ako hoćete od Vukovara do Dubrovnika.

Hercegovci su dali razmjerno najveće žrtve. Mi smo u Hrvatskoj imali 13 tisuća mrtvih, a u Bosni i Hercegovini 9 tisuća, pretežito u Hercegovini. O tome sam već govorio, to je razmjerno više žrtva nagoli su imali drugi hrvatski krajevi. I sad oni koji su protiv hrvatske samostalnosti, protiv hrvatske suverenosti, nameću kompleks kako sam ja u rukama Hercegovaca, kako Hercegovci vladaju Hrvatskom.

Znači problem stvaranja duhovnog jedinstva, duhovne homogenosti hrvatskog naroda, itekako je aktualan. Kad je u Bosni srpskom agresijom stvorena srpska republika, imala je privremeno pod svojom kontrolom otprilike dvije trećine, oko 65 posto teritorija. Mi smo, razumije se, da bismo obranili hrvatstvo, potpomogli stvaranje Hrvatske Republike Herceg-Bosne, jer su i Muslimani težili stvaranju svoje muslimanske republike i muslimanske države. Potpomogli smo stvaranje Hrvatske Republike Herceg-Bosne, kao što su Hercegovci bili u obrani i Hrvatske i čitavog hrvatstva. Bilo je pokušaja i hrvatsko-muslimanskog dogovaranja, ali Srbi nisu prihvatili tu ideju zbog toga što su imali dovoljno, kako su kazali, problema s Muslimanima u Sandžaku, na Kosovu itd.

Izetbegović je želio Bosnu i Hercegovinu svezati za Beograd

Meni je 1990. Alija Izetbegović kazao: “Pa dobro, Slovenci hoće da odu, Srbi im to dopuštaju, vi imajte malo više konfederalnih prava u Jugoslaviji, a mi ćemo se, Bosna i Hercegovina dakle, vezati više za Beograd.” To su Izetbegovićeve riječi. Zbog razloga koje sam spomenuo Srbi to nisu prihvatili. Rat između Muslimana i Hrvata 1993. nastao je očito zbog povijesnih suprotnosti, vjerskih suprotnosti, ali i zbog toga što su Muslimani težili da stvore ako ne u čitavoj Bosni, a onda u što većem njezinom dijelu, svoju muslimansku državu.

Sukob Hrvata i Muslimana

Kad su Srbi već ovladali s gotovo dvije trećine Bosne, nekim je međunarodnim čimbenicima – zapadnoeuropskim – bilo u interesu da dođe do sukoba Hrvata i Muslimana, čak su ga provocirali s težnjom da se Hrvate dokrajči, ono malo što ih je ostalo. Taj sukob između Muslimana i Hrvata trebao je poslužiti i u tome da Hrvatska isto tako bude proglašena agresorom, a ne samo Srbija, i da se prema tome i na Hrvatsku protegnu sankcije kao što su i na Srbiju.

U tim i takvim okolnostima mi smo pristali na američki prijedlog o stvaranju Federacije između Hrvata i Muslimana, da na Hrvatsku ne budu protegnute sankcije i da ne bude proglašena agresorom. Nekada smo branili od osmanlijske najezde Europu, a sada smo preuzeli teret na sebe, na svoja leda, da spriječimo da se u Bosni, a to znači u Europi, ne stvori islamska muslimanska država koja bi bila oslonac za islamski fundamentalizam, prema tome i terorizam, u Europi.

Do kojeg stupnja je Europa bila uplašena pojavom islama ponovno u Europi 1968. godine, kad su komunisti lakovjerno prihvatili Kardeljev prijedlog da se Muslimani proglase posebnom nacijom, potvrđuje to da je tada jedan od najvećih europskih državnika general De Gaulle rekao: “Evo ponovne opasnosti od islama za Europu.”

Tada smo imali takvu situaciju da nam predlažu taj Washingtonski sporazum u Federaciji, na koji smo pristali i privoljeli bosansko-hercegovačke Hrvate da pristanu na federaciju s Muslimanima. Tada smo na to pristali zbog toga što je bilo predviđeno da ta federacija bude konfederalno vezana s Hrvatskom. Ja sam Hrvatima govorio od tada pa do danas: “Morate se osjećati više nego ravnopravnim u toj Federaciji, odnosno čuvati u svojim rukama ove županije koje su granične za Hrvatsku.”

Izetbegović je predlagao priključenje zapadne Hercegovine Hrvatskoj

Prema tome, ako možemo držati Federaciju u tom smislu kako je predvideno konfederalnim vezama s Hrvatskom, u redu, ako ne, molim, onda moramo održati ona područja u kojima su Hrvati u većini. Podsjetit ću na to da je meni koncem 1993. godine Izetbegović predlagao da mogu proglasiti priključenje zapadne Hercegovine Hrvatskoj, ali bez srednje Bosne. No, u srednjoj Bosni oko Travnika, Viteza, Busovače, Kiseljaka Hrvati su u većini i u interesu nam je da ostanemo prisutni u tome dijelu.

Perfidna politika nekih međunarodnih čimbenika

Osnove su Washingtonskog sporazuma Federacija s konfederalnim vezama s Hrvatskom, a u Daytonu je to malo primireno, pa se govori o posebnim odnosima: entiteti, i Federacija i Srpska Republika, imaju pravo veze sa svojim zemljama. Međutim, u praksi su počeli provoditi politiku i Europa i Amerika održanja unitarne Bosne, ne dopuštajući takve, ni konfederalne ni posebne odnose Federacije s Hrvatskom. To je do te mjere išlo da su pojedini visoki predstavnici Europe i Amerike kazali Zubaku i na taj način ga, čini se, i privoljeli na suradnju: ili ćeš biti Bosanac ili pak te ne trebamo ovdje, možeš tražiti drugo. Očito je i to utjecalo na to da se Zubak prikloni takvoj jednoj sili i toj ideji očuvanja unitarne Bosne.

Za ove izbore išli su za tim, očito je. Nisam čitao članak, ali sam danas vidio naslov – narod kaže da bi Zubakova pobjeda bila rješenje itd. Znači, išli su za tim da osiguraju izbornim inžinjeringom pobjedu upravo te nove Zubakove stranke, da razbiju HDZ Bosne i Hercegovine.

Neki su međunarodni čimbenici dali izjave – osim onoga što sam spomenuo, ili ćete biti Bosanci ili si tražite drugu zemlju – jedan je od njih kazao da treba HDZ Bosne i Hrvatske, prema tome i Hrvatsku, svim sredstvima destabilizirati, da doživi kolaps. Znači, bili su odlučni prema jednom političkom rješenju u jesen prošle godine da zaista idu na razbijanje HDZ-a, ne samo u Bosni, nego i u Hrvatskoj i destabilizaciju Hrvatske.

Bili su spremni, nakon što su 18 kandidata HDZ-a izbacili s kandidacijskih lista, ići još dalje, do te mjere da izjave da će zbog Hrvatske radio-televizije svakog dana jednoga izbacivati. Jasno da je bilo logično da onda, nakon što su zaigrali na Zubaka, tog hrvatskog Dodika, da pod kraj izbace i Jelavića kao kandidata za Predsjedništvo. Dragi mladi prijatelji, imao sam sastanak ovdje u nedjelju (6. rujna – prim. ur.) hrvatskoga državnog vodstva i HDZ-eovskog vodstva iz Bosne i Hercegovine.

Hrvatski otpor majorizaciji u Bosni i Hercegovini

Mogu vam reći, bio je to jedan od najvažnijih sastanaka koje sam imao, a imao sam desetak sastanaka i odluka zaista povijesnih. Razmatralo se hoćemo li ostati kod onog priopćenja koje smo dali, da će naime, ukoliko bude daljih protuhrvatskih koraka s takvim odbacivanjem, Hrvati u Bosni i Hercegovini bojkotirati izbore i napustiti tijela vlasti. Išlo se za razbijanjem hrvatstva tamo, htjelo se nametnuti one koji inače ne znače ništa u političkom životu i pokušati stvoriti unitarnu Bosnu, da bi preko unitarne Bosne išli dalje s idejom uključivanja Hrvatske u balkanske i srednjoistočne europske integracije.

U razgovoru koji sam nedavno ovdje imao s Westendorpom i Kleinom rečeno je, a i gospođa Albright je to ponovila, da bez Hrvata nema Bosne i Hercegovine. Ali, ne s ovakvom Hrvatskom, s ovakvim Hrvatima kakvi su u vodstvu HDZ-a, s ovakvom Hrvatskom kakvu sad imamo! Stoga sam osobno ocijenio da moramo objaviti priopćenje kakvo smo dali, da je to jedino što ih može prisiliti da odustanu od daljeg skidanja hrvatskih kandidata, prema tome uključujući i Jelavića kao kandidata za Predsjedništvo BiH. Čini se da smo usprkos tomu što je to bila teška, riskantna i dalekosežna odluka, u tome uspjeli.

Medijska reakcija posrbica

Ako pogledate pisanje žutog tiska nakon toga, uočavaju se, primjerice kao u naslovu u “Nacionalu”, takvi tonovi da je Hrvatska izazvala prekid odnosa, izolaciju Hrvatske itd. Međutim, nakon toga veleposlanik Žužul je potpisao ugovor u Washingtonu, dobili smo odmah kredit, a danas ću primiti Kleina i Sclara, koji su se angažirali oko sklapanja sporazuma za Ploče i Neum. Razgovarat ćemo o tome, ali nikakvog potpisivanja za Ploče nema prije potpisivanja posebnih odnosa.

Tuđmanova odlučnost

Nisam još sto posto siguran, ali čini se da smo opet svojim prosudbama i svojom odlučnošću postigli, zaista, rekao bih, također jednu od povijesnih političkih pobjeda. Procjenjivao sam da ne smiju ići u to što su namjeravali, jer ne mogu ništa bez nas. Otvoreno sam im rekao: “Što želite, želite li destabilizirati Hrvatsku? Unitarna Bosna nije moguća. Želite li destabilizirati Hrvatsku, koja je ovom politikom HDZ-a spriječila građanski rat na temelju podjele na ustaše, domobrane i na partizane, komuniste i koja bi čak i danas mogla u Hrvatskoj izazvati kaos?”

Prema tome, jedino je Hrvatska stabilna na ovom području i s takvom možete računati. Na temelju toga sam zaključio: moramo ići na izbore, jedino oružje nam je bila ta prijetnja i bili smo na to spremni, bez obzira na posljedice. Da su nastavili sa skidanjem hrvatskih delegata, osobito Jelavića za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvo BiH, prišli bismo tom koraku, jer nam ništa drugo ne bi preostalo.

Deja vu: stvaranje neovisne Hrvatske je obnova NDH

Mi: “Od uspostave hrvatske neovisnosti, bili smo, uz ratna stradanja izvrgnuti različitim pritiscima. Jedan od stalnih bilo je optuživanje hrvatskoga naroda za “ustašoidnost”, “fašistoidnost” i slično. U svemu tome osobito se često ističe navodni antisemitizam Hrvata, pa i Vas osobno, pa i pomoću jasenovačkog mita, sada osobito nakon izručenja Dinka Šakića. Vi se već desetljećima borite protiv tih manipulacija i spomenute mitomanije, prije kao povjesničar, sada i kao državnik. Odakle i zašto dolaze takva etiketiranja i manipulacije i kako im se suprotstaviti?”

“Od samoga početka borbe za samostalnu Hrvatsku, u onom smislu kao što sam govorio da su bili protiv takve Hrvatske, a za Jugoslaviju, istupali su i domaći i vanjski protivnici tvrdeći da ostvarenje samostalne Hrvatske znači obnavljanje NDH. U tom smislu bili smo suočeni s provokacijama iz domaćih redova od samoga početka 1990. i 1991. godine. Paraga je obukao svoje, jednim dijelom, mladiće, koji su bili za Hrvatsku, u crne odore, a bio je i gospodin Čičak u Hercegovini u crnoj odori itd.

Prema tome, služili su se i provokacijama da bi dokazali: evo vam – stvaranje Tuđmanove Hrvatske je stvaranje, obnavljanje NDH. Šakić? Pedeset godina su ga imali i nisu ga pozvali na odgovornost , niti su ga prije nama spočitavali, nego to čine sada da u okviru ovog općeg pritiska o kojem sam govorio, da treba Hrvatsku svim sredstvima destabilizirati, pa tome ima poslužiti i Šakić, da se podsjeti na NDH.

Medutim, mi smo apsolutno, i ja osobno i demokratska Hrvatska, osudili ustaške zločine. Ali smo isto tako kazali da čitav hrvatski narod nije bio ni ustaški, niti je odgovoran za zločine koji su počinjeni. Prihvatili smo suđenje Šakiću i to ćemo suđenje iskoristiti da se dokaže istina koliko je žrtava u Jasenovcu bilo i u cjelini u Hrvatskoj. Ta istina će vjerojatno potvrditi ono što sam pred 40 godina rekao, naime da je Jasenovac bio logor, da su tamo počinjeni užasni zločini, ali da tamo nije pogubljeno ni 600, ni 700 tisuća ljudi, kako su srpski hegemonisti i imperijalisti širili laži, da bi hrvatski narod trajno optužili za genocidne zločine.

Broj žrtava u Jasenovcu

I vjerojatno će se utvrditi da da je točan broj koji sam iznio: 30 do 40 tisuća žrtava u Jasenovcu, a 60 tisuća u svim logorima, zatvorima itd. Ako proces bude dobro vođen, potvrdit će se ta istina. No, taj pokušaj suđenja Šakiću, osim podsjećanja da je tobože hrvatski narod bio u NDH na strani fašizma i tako počinio zločine, znači i pokušaj kompromitacije sadašnje vlasti kao one koja je za obnavljanje takve NDH, pokušaj kompromitacije Hrvatske, hrvatskog naroda.

No, to je i pokušaj kompromitacije i Katoličke crkve u Hrvatskoj, ali i katoličanstva u Europi u cjelini. Mislim da mi s hrvatskog gledišta možemo biti jako zadovoljni kako je Sv. Otac, kako je Vatikan u cjelini reagirao na to, da je shvatio da je to pokušaj ne samo žigosanja hrvatskog naroda i hrvatske katoličke crkve, nego i katoličanstva u cjelini. To što je ubrzana odluka o beatitikaciji kardinala Stepinca, kao i to da nam Papa ponovno dolazi, to je od velike važnosti, da afirmiramo istinu.

Budući da živimo u tom i takvom svijetu, osim utvrđivanja činjenica koji su stvarni zločini bili u NDH, u sastavu Hitlerova poretka i provođenja rasnih zakona, u isto vrijeme to je prigoda da u svim našim glasilima bude objavljena Stepinčeva izjava na suđenju: “Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija kad ne bi osjetio bilo hrvatskoga naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji.” Znači, ne za ustaštvo, ne za fašizam. Tu Stepinčevu ideju, tu misao ja stalno ističem i u svom programu HDZ-a, kad sam rekao da NDH-a nije bila samo nacistička tvorevina, i kad su me napali i Račan i drugi.

Dakle, htjeli su nam su nam sa Šakićem nametnuti problem NDH, kao i sada, potezanjem njegove supruge, koja je onda bila maloljetna. Ali molim, mi smo odmah prihvatili da zatražimo da naše sudstvo utvrdi istinu, a ne da bude izručena Beogradu, pa da Beograd napravi pompu od toga suđenja. A zbog toga što smo dali mogućnost Katoličkoj crkvi, katoličanstvu da u punoj mjeri razvije svoju djelatnost, Vatikan prijateljski reagira, primjereno i na ovaj način, pa smo zbog toga na udaru toga “anacionalnog otvorenog društva”.

Odnos sa Židovima

Pitali ste me o našim odnosima sa Židovima. Prije svega, treba utvrditi istinu. Židovi su u Hrvatskoj od samog početka imali važnu ulogu u gospodarstvu, u hrvatskom kulturnom, znanstvenom i u političkom životu. Bili su među radikalnim pravašima – ta Josip Frank je onaj koji je radikalizirao i Starčevića. I među ustašama bilo je Židova. Jedan njemački izvještaj od 1942. kaže: “Židovsko pitanje na tlu Jugoslavije riješeno je samo u Srbiji gdje su potpuno eliminirani, ali ne i u Hrvatskoj, jer u Hrvatskoj Židove štiti i pučanstvo i Katolička crkva, pa čak i medu samim vladajućim krugovima NDH ima prožidovskih pojedinaca.” Zaista, u hrvatskom narodu nikad nije bilo takvog antisemitizma kao medu mnogim europskim narodima, od Francuske do Poljske.

Dokaz iz svibnja 1942: ustaške vlasti sazivaju svu zagrebačku srednjoškolsku mladež na Sveticama. Ne znam tko je govorio i zatražio da svi Židovi istupe iz redova srednjoškolaca, i stave žuti znak. Bez ikakve organizacije, kao izraz jednog osjećanja, jednoga političkog stanja, sva hrvatska zagrebačka mladež istupa zajedno sa Židovima. I umjesto da Židovi idu sa žutim znakom, svi beru maslačke, stavljaju ih na rever i idu u grad. Nema takva slučaja u Europi i u svijetu.

I sada oni govore o tome da je hrvatski narod bio fašistički, nacistički, itd. Danas u Hrvatskoj mi imamo na raznoraznim službama, uključujući i Vladu, razmjerno više Židova negoli ijedna zemlja u Europi.”

.

Molim, sad si usporedite toga čovjeka i sve te bezlične, beskrvne, beskičmenjačke ništice, neznalice, nesposobnjakoviće i gubitnike na vlasti u Hrvatskoj nakon njega, sve do danas. U čemu je osnovni problem?

Pa posve jednostavno – u “detuđmanizaciji”. U trinaest nepovijesnih, devolutivnih, retrogradnih godina rashrvaćivanja, rasprodaje i zaduživanja, u trinaest godina jalovog nastojanja da se Hrvatska vrati natrag u mutavu 1989. godinu, u srpski i jugoslavenski “načertanijski” samouništavajući sluganski zagrljaj, pa sad kao dio “Zapadnog Balkana” koji će jednom “svi skupa ući u EU”, zapravo najbolje nikad, ili bar kao “Jugosfera”, ili… ma svejedno, bilo kako.

Koje li ludosti. Što na to reći?

Bit ću posve neoriginalan, jednako kao i prije godinu dana: opraštam vam.

Da, upravo tako. Moja ruka pomirnica upućena Srbima, Jugoslavenima i posrbicama, i dalje stoji. I dalje imate šansu. Imate slobodnu volju, imate umove, oči i uši, možete razumjeti, možete se se promijeniti, možete prevladati prošlost i krenuti naprijed. “Načertanije”, Velika Srbija i Jugoslavija su nas sve stajale milijuna života i uništenih ljudskih i narodnih sudbina, i hrvatskih i srpskih i inih, dvije stotine godina bačenih u vjetar nepovijesnih mitova, tlapnji i obmana. Generacije i generacije ljudskih života protraćene besmisleno, bezvezno, uludo, nizašto.

Molim vas, evo još jednom vas javno molim. Prestanite. Nemojte više, nema nikakve svrhe. Još nije kasno. Samo otvorite oči, pružena ruka je tu, pred vama.

[Rasprava]

Srbi šokisani: Tuđman je hteo da raketuje Beograd!

I to sa čime? Ustaškim raketama S-300 zemlja-vazduh, koje je ustaša Tuđman kupio od Vatikana, seme im se zatrlo! (Samo danas u vašem selu i “Jutarnjem Srbobranu”.) Prema verodostojnim obaveštajnim podacima, još u leto sudbonosne 1995. godine operativci CIJE Bila Klintona tajno su informisali vožda Slobu Slobodu da genocidni srbožder Tuđman, s kojim je dogovorisao rat i podelio Bosnu, ima nameru da raketuje samo srce Srbije, Beograd, u kojemu su civilizovani Srbi jeli viljuškama vekovima pre Evrope!

Zbog toga je nenaoružana srpska nejačad mesecima drhturisala na tenkovima i u avionima po vasceloj Srbiji, u srpskoj Dalmaciji, srpskoj Slavoniji, srpskoj Baranji, srpskom Kordunu, srpskoj Baniji, srpskoj Bosni, srpskom Kosovu i Metohiji, pa i šire, jer gde god je srpski grob, to je Srbija, a Hrvatska je ono šta se vidi sa ustaške katedrale, po mraku. ‘Ko ne veruje, može da se osvedoči u Muzeju Balvan-revolucije, gde ima spaljena lobanja malog Jovice, kojemu su drogisane ustaše prvo napravile ogrlicu od uški i dečjih prstića, a zatim bacale i njega i bombe 500 metara udalj, tako da se sav ugruvao. Osim toga, u analima srpskih manastira, sagrađenih pre pojave ameba, zabeleženo je da su genocidni ustaše često voleli da pevaju genocidne ustaške pesme, od kojih se normalnom čoveku, bre, ledi krv u žilama:

“Gazi čedu Hrvat mlad
brani hrabro on svoj grad,
još da mu je koji Scud,
gađao bi Novi Sad!”

Iz čega se prevashodno lepo vidi Tuđmanova genocidna ustaška namera raketisanja srpske nejači! Ali avaj, voljeni vožd Sloba, govoreći bre srpski, da ga ceo svet razume, nije hteo ili nije mogao da spreči patnje i stradanja krajišnika i nebeskog srpskog naroda, oca mu jebem, nego je nešto trkeljao i lamentisao o nekim tamo glodarima, čudo jedno:

“Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati..!? Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, čak bez stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta… Pitanje je ‘ko je, zaista, doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, kada su imali sve uslove da se brane, izazvala je egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli k’o zečevi..?!”

Ništa ja to njega ne mogu da razumem, bre, biće da je nesrećnik bio iznenađen i uvređen od Tuđmanove volšebne genocidne pretnje raketisanja Beograda, nauštrb Savi Štrbcu i dogovoru sa CIJOM, Kominternom i Vatikanom o dogovorenom ratu i podeli Bosne.

‘Ko? Šta? Vaistinu, radilo se o raketama S-300, zemlja-vazduh. Pa šta? Kome to može da bude čudno? Srbi su nebeski narod, bre!

(Objavljeno 09. 10. 2013.)

[Rasprava]

Posrbica kuhanu nogu nazvao palikućom :-)

Lutajući sinoć svemrežjem, naletjeh opet na jednog od svojih omiljenih posrbica, Miljenka Jergovića i njegov tekstuljak “Poslanica iz Zagreba: Bosanski Hrvati, za dva doma spremni!”

Radi se o popisu stanovništva i teškom položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, koji su u olovnom desetljeću “detuđmanizacije” razjedinjeni, obespravljeni i svedeni na status slabiji od manjinskog – vjerovali ili ne, ne dopušta im se uporaba vlastitog jezika, osnivanje institucija, pa čak ni izbor vlastitih predstavnika. No, Miljenka to uopće ne smeta, nego je po običaju nadrobio svega i svačeg, naravno svoju obveznu paranoju Tuđmana, pa hrvatske putovnice i gologuze urođenike, pa svoje “racionalne” sarajevske “poznanike” koji “nisu htjeli protraćiti živote na hrvatstvo” i slično. Na stranu sad neznačajna & nebitna činjenica što su Miljenku produžetak leđa iz bosanskog ratnog pakla spasili upravo mrski tuđmanovci, i još mu darovali dobar posao, daleko je interesantnije što je i kako napisao o našem milom sadašnjem predsjedniku Ivi kuhanoj nozi Josipoviću. Paz’te sad:

“…Ivo Josipović u ekonomsko-propagandnoj poruci pred popis stanovištva u Bosni i Hercegovini kaže: “Poštovane građanke i građani Hrvatske, porijeklom iz Bosne i Hercegovine, u susjednoj državi, vašoj drugoj domovini uskoro će se održati popis stanovništva. Pristupite popisu. To je iznimno važno za ostvarenje vaših individualnih i kolektivnih prava i za zaštitu vaših interesa. Pristupanjem popisu ne gubite niti jedno od svojih prava u Republici Hrvatskoj. Vaša dva doma i dvije domovine najbolji su most između naših prijateljskih država…”

Zijev, dosadno, kažete? Varate se. Evo samo malo dalje:

“…Vjerovao sam, sve dok nisam i od toga odustao, da će oni to jednoga dana shvatiti, i da će im u glavu doći da je samo palikućama moglo na um pasti kako čovjek ima dva doma, dvije kuće…”

Hm? Molim? Što?

Oho… dakle, zbog te amorfne, benigne, bezlične i bezazlene poruke bosanskohercegovačkim Hrvatima da pristupe popisu stanovništva, Ivo Josipović je – “palikuća”? Ček’, ček’, ima toga još, pogledajte opet u naslov Miljenkovog teksta. Kakav palikuća? Pa ustaški, naravno.

Zar ste uopće sumnjali? 🙂

Pročitajte kako o istoj stvari pišu “Srpske Novosti”, jedan od Mesićevih i Sanaderovih “detuđmanizatorskih” etnobusiness biltena (kamo su prešli “anacionalni” novinari propalog “Feral Tribunea”), besramno braneći Hrvatima u Bosni, konstitutivnom narodu, čak i ono što srpska manjina daleko preko svake mjere svjetskih standarda uživa u Hrvatskoj. Znam, povraća vam se… ali to je naša stvarnost.

Svaki čovjek na ovome svijetu koji ima dva (ili čak i više) državljanstva, ima dva doma i dvije domovine, zar ne? I nitko imalo normalan tu jednostavno nema u čemu vidjeti ikakav problem. No, Miljenko je nešto drugo. Miljenko je nažalost, očito, teško bolestan čovjek – kužan od ključale mržnje prema Hrvatskoj i Hrvatima, gubav od beskrajne žuči, odioznosti i netrpeljivosti prema svojoj vlastitoj državi i narodu kojima i sam, ponavljam, crno na bijelo, nominalno i deklarativno, pripada.

Zašto je takav? Što mu se dogodilo? Pa, jednostavno. Iako se obično izjašnjava Hrvatom, Miljenko je tzv. “Jugoslaven” – hrvatski posrbica, i to od one najekstremnije pasmine za koju Hrvati zapravo nisu narod, nego nekakvo zapadno srpsko pleme. Ili “jugoslavensko”, okej, radi se o praktičnim sinonimima. Biti Hrvatom, za posrbice je samo puka zemljopisna odrednica, kao npr. Dalmatinac, Slavonac, Istran… i to je sve. “Pravi” Hrvati, koji sebe smatraju “pravim” autentičnim narodom, posrbicama su kao neposlušni puk turskim janjičarima – preprjeka povijesnoj osvajačkoj zadaći, vukovskom “Srbi svi i svuda”. Nije bez razloga Nikola Stojanović još 1902. napisao: “Do istrage naše, ili vaše”, znate? Usred Zagreba.

Preko sto godina i tri krvava rata kasnije, za posrbice se baš ništa nije promijenilo. Na jednak način, Miljenko već duže vremena korača istim bradatim kozjim stazicama, pa tako npr. o čiča Draži Mihailoviću piše kao o “trodimenzionalnoj ličnosti, čije je motive razumio”. Ni to mu nije dosta, nego za cijelu dužinu uspijeva prečetničiti čak i jednog Vojku Šešelja (koji kaže da je Hrvate izmislio Vatikan), i napisati da su Hrvate izmislili ustaše.

Znam, ne moraju baš svi “Jugoslaveni” i svaka “Jugoslavija” biti apriorno negativni. Znam, ima iskrenih idealista, naivaca koji još uvijek maštaju o bona fide ravnopravnom zajedništvu na boljitak svih… ali njih je neznatna manjina. Notorno povijesno iskustvo ih okrutno i definitivno demantira i uči nas dijametralno suprotno. Valja oči otvoriti, pobogu – demokratska, ravnopravna, humana, uspješna Jugoslavija je samo opsjena, tlapnja, iluzija, utopija. Uvijek bila i ostat će. Zar dva krvava rata, dvije katastrofalne propasti, stotine tisuća mrtvih i milijuni prognanih nisu dovoljni? 😦

Posrbice uporno i očajnički to odbijaju shvatiti i prihvatiti. Na njihovu beskrajnu žalost i jad, Velika Srbija/Jugoslavija je konačno propala u svega par dana “Oluje” još 1995, “detuđmanizacija” i haaški prevrat “zajedničkim zločinačkim poduhvatom” krahirali su prošlogodišnjim oslobađanjem Gotovine i Markača, Hrvatska i Bosna su samostalne države, Hrvatska je čak postala punopravna članica europske konfederacije, za novu “Jugoslaviju” nema nade… i Miljenko, zapravo, više nikakvog doma ni domovine – nema.

Čovjek je praktični apatrid. I on i slični, npr. Viktor Ivančić, pa Boris Dežulović… živote su prdnuli u vjetar, protraćili ih na obožavanje i služenje propalom, anakronom, bezvrijednom načertanijskom projektu, zamotanom u šareni “jugoslavenski” celofan, upisali su se u povijest kao navijači bad guys i neslavno popušili. Životi im se čine besmislenim, “ustaše” ih opsjedaju i proganjaju na svakome koraku, i zato se ovako pjene, luduju i bjesne na sve i sva.

Pa čak i na našu sirotu jugotropnu, vjetrokaznu kuhanu nogu. Šuvar je bio “ustaša”, Josipović nedavno “razjareni spletkaroš”, a sad, evo, i “palikuća”. Uzdravlje 🙂

(Objavljeno 08. 10. 2013.)

[Rasprava]