Archive

Posts Tagged ‘četnici’

Mi ili oni: do istrage naše ili vaše

11. February 2016. Leave a comment

mi-ili-oni4Ovih dana tzv. hrvatske medije i tzv. hrvatsku javnost silno je uzburkala najava Pupovčevih Četnič… pardon, Srpskih Novosti, i objavljena fotografija ministra Hasanbegovića s “ustaškom kapom”. Stoga koristim priliku za komentare i objavu cijelog niza drugih ekskluzivnih autentičnih fotografija i informacija, naravno s obveznim pojašnjenjima i posvetama. Da tzv. hrvatsku tzv. javnost odviše ne zbunjujemo i ne dovodimo u zabludu.

Doduše, na autentičnoj fotografiji Četnič… pardon Srpskih Novosti, se ne vidi baš ništa, doli dvije bijele mrlje na dvije kape, od kojih je bijela mrlja lijevo dolje osobito autentična, prava ustaška bijela mrlja. Ni bijela mrlja na ministrovoj kapi nije ništa manje ustaški autentična, pa urednik Četnič… pardon, Srpskih Novosti, Ivica Đikić kaže: “Mi nigdje ne tvrdimo da je na kapi slovo ‘U’, ali u to opravdano sumnjamo i kapa je ustaška.”

‘Ajde. Na stranu opravdane sumnje Četnič… pardon, Srpskih Novosti, koje su notorno uvijek opravdane, osobito kad su su pitanju Hrva… pardon, ustaše, ustaški “zajednički zločinački poduhvat”, ustaški avioni koji padaju, ustaške himne i slično, valja prvo odgovoriti na pitanje odakle im ministrova fotografija? Mladi novinar Srboje Četniković… pardon, Hrvoje Šimičević, inače suradnik portala H-alter i Lupiga, nekih od Kukuriku “neprofitnih medija” kojima je ustaški minstar nedavno fašistički zavrnuo slavinu ustaškog državnog proračuna, kaže da se konačno ohrabrio, isključio mobitel na 10 minuta i ušao u Nacionalnu sveučilišnu knjižnicu pročitati nešto što nije objavljeno na Facebooku.

No, to nije točno.

Sporna fotografija, naime, potječe iz privatnog albuma rečenog Ivice Đikića, glavnog urednika Četnič… pardon, Srpskih Novosti, koji je u mladosti ludosti, avaj, bio pripadnik postrojbi HOS-a, kako sam kaže, “kao neka hrvatska verzija neustrašivog Boška Buhe”. U mladosti ustaša, a u starosti čet… pardon, novinar Četnič… pardon, Srpskih Novosti? Što je tu čudno? Pa i stanoviti Stev… pardon, Stjepan Mesić, u burnoj ustaškoj mladosti je veličao NDH, pje… pardon zijevao “Juru i Bobana”, potom gubio silne čekove i dolare, da bi pod starost i za 30 haaško-otočkih srebnjaka postao zakleti čet… pardon, antifašist. Eno ga još uvijek u Grškovićevoj, neumorno zgrće slatke ustaške kune iz ustaškog državnog proračuna.

Nesretnog mladog Boška Buhu ustašu Đikića prokazao je Miloševićev zapadnoslavonski “krajinski” drakula Veljko Džakula, još jedan čet… pardon, antifašist i borac za ljudska prava, u vrijeme sukoba još jednog bivšeg predsjednika države, stanovitog Jova… pardon, Ive Josipovića s Miloradom Pupovcem oko – pogodili ste – ustaških proračunskih kuna, i poznate afere etnobiznis:

Veljko Džakula: Ivica Đikić je tijekom rata nosio crnu uniformu HOS-a

Iako se potpisao krvoločnim ustaškim pozdravom “Za dom spremni!”, antifašist Đikić migoljio je i izvlačio se da se radilo o “ironiji”, da je sa 16 godina u Tomislavgradu bio premlad da ode u HOS itd, a nije bio dovoljno prestar da s Milanovićem zbriše u Nagorno-Karabakh, pa to ti je. Oblate te bez argumentisanja, bre, a ti se posle peri kako znaš i umeš.

No dobro, to smo razjasnili, pa konačno prelazimo na obećane ekskluzivne autentične fotografije. Počinjemo u malo daljoj povijesti, s prigodnim čet… pardon, antifašistom Dragoljubom Dražom Mihailovićem, inače poznatim borcem za ljudska prava na crti Virovitica – Karlovac – Karlobag:

Kukuriku domoljubi

Kukuriku domoljubi

Čiča Draža antifašist

Ekskluzivna autentična fotografija potječe iz vremena odmah nakon II. svj. rata, dok je Draža predavao zamolbu da ga uvrste na popis Pravednika među narodima, i to uz svjedočenje svog osobnog prijatelja “lovca na naciste” Ephraima Zuroffa. Zamolba je nažalost propala, jer je Draža na primanje u Yad Vashemu tragičnom greškom obukao, ah, krivu uniformu.

Slijedi autentična fotografija još jednog čet… pardon, antifašista, partizana i borca za ljudska prava Sime Š. Dubajića, koji se u knjizi “Život, greh i kajanje: od Kistanja do Kočevskog Roga” pred smrt pohvalio da je nakon II. svj. rata i Bleiburga, na zapovijed mega-ultra antifašista ljubičice bijele Josipa Broza Tita humano pobio par desetaka tisuća Hrva… pardon, ustaša:

simo-dubajic-koljac1Simo o nježnim partizanskim klanjima

Naravno, k’o što kaže bivša Kukuriku ministarka Vesna Pusić, svi su oni bili krivi, samo im nije suđeno, jer od silne žurbe nije bilo vremena za takve tričarije. Nastavljamo s autentičnom fotografijom njezinog kolege, bivšeg Kukuriku ministra Grčića, na “krajinskim” barikadama:

ministar-na-barikadamaGeneral Marko Lukić: ‘Imam dokaze, Branko Grčić doista je bio na četničkim barikadama!’

I na ovoj autentičnoj fotografiji se vidi nekoliko autentičnih bijelih mrlja, za koje ne tvrdimo da su četničke, ali u to opravdano sumnjamo i brade su četničke, jer svi četnici nose brade, a četnici su antifašisti, pa je jasno da je antifašizam genetski dlakav, bradat i kosmat, i zato ga, bre, treba finansirati ustaškim kunama iz ustaškog državnog proračuna. Inače će da mu bidnu ugrožena osnovna ljudska prava.

Mda. Evo još vrućih ekskluziva:

ugrozena-nejacad-na-tenkovimaMilorad s “krajinskom” antifašističkom rodbinom

Fotografija datira iz 1993, kada je današnji nakladnik Četnič… pardon, Srpskih Novosti, ugroženi saborski zastupnik Milorad Pupovac, obilazio svoje ugrožene miroljubive antifašiste u “krajini” i hrabrio ih da izdrže pred navalom krvoločnih Tuđmanovih ustaša. Ali, to nije sve:

Dobro jutro

Dobro jutro

Milorad s one strane zrcala

Ova autentična fotografija nastala je u trenucima duboke kontemplacije i introspekcije, kao što i priliči jednom ugroženom manjinskom saborskom zastupniku s predstavničkim stažom od preko 20 godina u krvoločnom ustaškom Saboru. Zamislite, tolike godine, a jadan ugrožen od glave do šubare u džepu, čak i kad dođe obilna ustaška saborska plaća. Na fotografiji se vidi kako se ugroženom Miloradu stvarno nije lako odlučiti – koju od veličajnih misli svoga idola & uzora Slobe slobode će da ponovi i da kaže usred ustaške države, a da Hrva… pardon, ustaše, odmah ne dreknu. Osobito kad krvoločni ustaški ministar balija handžar-Hasanbegović namerava da zavrne priliv ustaških kuna čak i antifašističkim Četnič… pardon, Srpskim Novostima. Ma, pravi novi Jasenovac, bre.

Govoreći o četnič… pardon, antifašističkim idolima i uzorima, pogledajte autentičnu ekskluzivnu fotografiju Žarka Puhovskog, tadašnjeg šefa tzv. HHO, i njegovog toplog intimnog prijatelja i uzora Save Štrbca, gazde Veritasa:

Savo & Žare

Savo & Žare

Savo i Žare: eros s ovoga svijeta

Radi se o izvorniku fotografije koju je prednik Pupovčevih Četnič.. pardon, Srpskih Novosti, Sorosev satirički list Feral Tribune, iskoristio za poznatu fotomontažu Tuđmana i Miloševića. Udruge HHO i Veritas su osnovane na isti način, na inicijativu istih ljudi, iste 1993. godine, nakon akcije Maslenica. Kako je rekao Puhovski, HHO nije osnovan prije, jer su 1991. klani i ubijani Hrva… pardon ustaše, a svi su oni krivi, samo im nije suđeno, pa nije bilo potrebe. Međutim, nakon Maslenice i četnič… pardon, antifašističkog vojnog poraza, borci za ljudska prava pobojali su se da bi ustaše mogle da izvrše još koje genocidisanje nad golorukom nenaoružanom nejačadi na tenkovima, pa je istina morala da pobedi. Nežna javna ljubav HHO i Veritasa nastavljena je sve negde do haaške optužnice Gotovini, Tuđmanu i Hrvatskoj za Oluju i “zajednički zločinački poduhvat protjerivanja 200.000.000.000 Srba”, u čijem su pisanju Žare & Savo, uz nemjerljivu pomoć King Konga iz Grškovićeve, osobno sudelovali.

Evo i jedne King Kongove fotografije s Kukuriku jugendom:

king-kong-i-kukuriku-pioniri-maleni1Kukuriku pioniri maleni

Iako je fotografija svojevremeno obišla sve čet… pardon, antifašističke medije, začudo, vidi ti to, pravobraniteljica za djecu nije ni pisnula. No, kad smo već kod velikih majmuna, recite, je li vam se kad učinilo da neovisna Hrvatska od 2000. godine, pa nadalje, više ne postoji?

Ako nije, onda ste slijepi ili glupi, a ako jest, nažalost, bili ste u pravu. Nakon što je umro predsjednik Tuđman, štakori su se razbježali s tonućeg broda, a uloge predsjednika hrvatske države i hrvatske vlade nisu preuzeli ni mali ni veliki majmuni, nego – tužiteljstvo Haaškog suda. Djelatnici tužiteljstva bili su i ostali pod izravnim utjecajem Velike Britanije i male Srbije, primjerice Graham Blewitt, topli osobni prijatelj Save Štrbca. Istina, ovdje ga ne vidimo u krevetu sa Savom i Žaretom, jer on je fotografirao.

Hrvatska je dobila ono što je zaslužila – postala je država na optuženičkoj klupi. “Izabravši” Mesića i Račana na vlast, bez ijednog ispaljenog metka, postala je zemlja pod inozemnim skrbništvom, mandat, britansko-srpski protektorat. Od 2000. godine, pa nadalje, niti jedna politika, niti jedan državni potez, niti jedna jedina važnija odluka u Hrvatskoj nije donesena bez haaške, čitaj britanske i/ili srpske suglasnosti i odobrenja, ili barem uz njihov veći ili manji utjecaj. O tome svjedoči ekskluzivna autentična fografija:

Lutke na koncu

Lutke na koncu

Majmunčići na koncu

U toj veleizdaj… pardon, domoljubnoj raboti za koju – zasad – još nitko nije odgovarao, sudjelovao je i dio ustaškog HDZ-a, osobito neki ustaški antifašisti koji su u njega zalutali u potrazi za osobnim i materijalnim probitkom:

Grobari HDZ-a

Grobari HDZ-a

Ivo & Kud’ Ivo tud’ i ja(ca)

Okej. Nastavljamo u istom stilu, s ekskluzivnom autentičnom fotografijom bivšeg srpskog predsjednika Borisa Tadića i bivšeg predsednika Dela Regije Velike Sr… pardon, Jugosfe…, pardon, Zapadnog Balkana, našeg Jova… pardon, Ive Josipovića, u trenucima razdraganog bratstva i jedinstva:

Prijateljska šamarčina

Prijateljska šamarčina

Micić je bio u pravu

Primijetite da srpski predsjednik nosi autentičnu čet… pardon, antifašističku kapu s kokardom i dvoglavom belom kokoši, dok predsednik Dela Regije Zapadnog Balkana ne nosi kapu, nego su mu je stavili. K’o što mu je i Tadić stavio, a i poklonio Micićev časopis “Zenit”, u kojem se u najboljoj jugoslavenskoj antifašističkoj tradiciji tvrdilo da su Hrvati, molim lijepo, “križanci papiga i majmuna”. King Kong u Grškovićevoj se valjao od smeha, a predsednik Dela Regije Zapadnog Balkana Jova… pardon, Ivo Josipović se srdačno zahvalio na prigodnom poklonu i obećao da će svim silama da opravda ukazano poverenje.

Nažalost, iako je dao sve od sebe da verifikuje Micićevu hipotezu, pa je ubrzo stekao i nadimak “Hrestomatija”, predsednik Jova… pardon, Ivo Josipović, inače u mladosti Titov gardist, imao je i ružnih epizoda. Najgora je bila ona s ustašom Stipom Šuvarom:

Ustaška kuhana noga

Ustaška kuhana noga

Josipović i Šuvar ustaše

Ova ekskluzivna autentična fotografija nastala je na jednom od predizbornih sastanaka centralnog komiteta Kukuriku partije, na kojima se raspravljalo kako vudu ritualom uskrsnuti Šuvara, kojem su Miloševićeve čet… pardon, antifašističke horde još 1987. godine vikale da je ustaša. Kukuriku su bili uvjereni da bi im Šuvar zombi pomogao u kampanji, ali na savjet stranog PR stručnjaka od toga su odustali, i sve se svelo na Milanovićevu domoljubnu ručicu na srcu, mahanje hrv…. pardon, ustaškim zastavama i urlanje: “Hrvatska!” I stvarno, pokazalo se da Micićevih križanaca u ustaškom biračkom tijelu ima prilično, iako nedovoljno za ostanak na vlasti.

Nije pomoglo čak ni razrešenje londonskog potrčka Dejana Jovića, koji je neoprezno ustvrdio da Hrva… pardon, ustaše, nisu želeli svoju državu čak ni kad jesu, a ako jesu, e onda nisu, sunce im kalajisano. O tome svedoči još jedna ekskluzivna autentična fotografija tadašnjeg vođstva Kukuriku koalicije:

Svi su oni Dejan Jović

Svi smo mi Dejan Jović

Sledeća eksluzivna autentična fotografija zorno predočuje sav izniman rad, trud, napor i rezultate Kukuriku koalicije za vrijeme 4 godine mandata:

Ustajem se već u 11:00!

Ustajem se već u 11:00!

Hrvatska raste

Nažalost, Hrva… pardon, ustaše u svom genocidnom nezadovoljstvu i nezahvalnosti križanaca majmuna i papiga nisu uspeli da se opasulje i prepoznaju da im ostanak Kukuriku koalicije na vlasti donosi sve ono u čemu su tako srećno uživali za vreme Velike Sr… pardon, Jugoslavije od 1918. do 1990. godine, pa i dalje, sve negde do 1995. i genocida nad nenaoružanom nejači na tenkovima, u Oluji i Tuđmanovom zajedničkom zločinačkom poduhvatu. Ustaša Meron obrnuo je tok istorije i celokupnog sveckog napretka, pa je četni… pardon, antifašistički Kukuriku vožd Zoran Milanović morao da udari pesnicom o stol u ustaškim Banskim dvorima i odlučno kaže: “Mi ili oni!”

Ako vam je to zazvučalo poznato, u pravu ste. Radi se o parafrazisanju reči još jednog istaknutog čet… pardon, antifašista Nikole Stojanovića, koji je slično kao danas još 1902. usred hrva… pardon, ustaškog Zagreba imao novine koje su se hrabro borile za Veliku Sr… pardon antifašizam, i koji je napisao: “Do istrage naše ili vaše!” Evo i ekskluzivne autentične fotografije:

Čvrsto stišćemo pest

Čvrsto stišćemo pest

Kukuriku antifašistički sieg heil

Sve optužbe da zagrebački Srbobra… pardon, Četni… pardon, Srpske Novosti konstantno provociraju Hrva.. pardon, ustaše, te da namesto bavljenja manjinskim pitanjima promovišu nekakvu netrpeljivost, fašizam, orjunaštvo, četništvo i slično, fabrikovane su i neosnovane. Radi se o pravom antifašističkom listu svih naših bratskih naroda i narodnosti, koji se hrabro bori za ljudska prava, slobodu govora i toleranciju, što najbolje dokazuje ekskluzivna autentična fotografija portira na vratima:

bradata-sloboda-govoraPorfirije

Portira Četnič… pardon, Srpskih Novosti ne treba da mešate s daleko poznatijim Njegovim Visokopreosveštenstvom Mitropolitom zagrebačko-ljubljanskim, cele Italije, Grenlanda, Marsa i Nagorno-Karabakha Porfirijem, inače ljubiteljem pevanja lepih i miroljubivih narodnih pesama o čet… pardon, antifašističkom popu Momčilu Đujiću:

porfirije-borac-za-ljudska-pravaPorfirije s još većom bradom

Za kraj, ostavljamo eksluzivnu autentičnu fotografiju Kukuriku mučenika Zorana Milanovića, da ceo svet vidi šta hrabri antifašisti, borci za ljudska prava, pravdu i istinu, moraju da trpe u genocidnoj ustaškoj Hrvatskoj, samo ako se usude da pisnu o stradanjima napaćenog nebeskog naroda i nenaoružanih čet… pardon, antifašista na tenkovima:

zoki-se-potukao-s-nacrtanim-ustasom-i-dobio-batina

Bilo je gore nego u Nagorno-Karabakhu

Milanović se potukao s nacrtanim ustašom i dobio batina

O tome će osuđeni krimina… pardon, antifašist M.B. (1978) i njegova pudlica Vojislav Mazno Oko promptno da izveste lovca na naciste Efraima Curofa i Centar Simon Vizental.

 

[Rasprava]

Advertisements

Pupovac će istrijebiti Srbe iz Hrvatske

19. August 2015. Leave a comment

pupi-slobo-odraz-u-zrcaluVelikosrbi nikako ne mogu skužiti da batina ima dva kraja, da će ono što rade drugima prije ili kasnije osjetiti na vlastitoj koži i da se zlo uvijek vrati u lice. Tako su Pupovčeve Srpske Novosti (bivši Feral Tribune), obilato financirane hrvatskim proračunskim novcem, inače poznate po kontinuiranom nizu antihrvatskih provokacija, u dane velike obljetnice Oluje popljuvale hrvatsku himnu:

Nikola Bajto 07. kolovoza 2015. Lijepa naša haubico

O čemu se radi? Prvo, o velikosrpskoj zavisti i strahu od njemačkih (pejorativno “švapskih”) topničkih oruđa Panzerhaubitze 2000, vjerojatno najjačeg bojnog sredstva prikazanog na zagrebačkoj paradi povodom Dana pobjede. Drugo – kao izravna posljedica prvog i činjenice da je inače fizički veća i ljudstvom daleko brojnija Srbija zapravo vojno, gospodarski i na druge načine slabija, impotentnija i inferiornija – o izravnom izrugivanju hrvatske himne, a time hrvatskog naroda i države.

Pogledajte čl. 349. Kaznenog zakona i čl. 15. do čl. 22. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske. Uopće ne morate biti pravnik. Kao i u slučaju “Oba su pala”, i malo dijete vidi da to nije nikakva “satira” ni “sloboda govora”, nego obična kriptočetnička pljuvačka, usmjerena na izazivanje i vrijeđanje etničke hrvatske većine. I to, koje li žalobne ironije, teksta uglazbljenog po Srbinu, hrvatskom pravoslavcu Josipu Runjaninu.

Pupovčevi feralni huškači usput provlače i svoju beskrajnu frustraciju međunarodnim pravosudnim porazom i propašću fantazmagorije “zajedničkog zločinačkog poduhvata protjerivanja Srba”, pa zbog toga ovo “neselektivna” (“neselektivno granatiranje”), mrski sudac Meron i Haaški sud, koji im je Veliku Srbiju dotukao u miru. Naravno, tko gubi ima se pravo ljutiti, ali…

Netko to mora već jednom otvoreno reći: Pupovac i Srpske Novosti hrvatske Srbe guraju na poraženu velikosrpsku, miloševićevsku, zločinačku “krajinsku” stranu.

Crno na bijelo. Namjesto da promoviraju Srbe koji vole i poštuju svoju hrvatsku domovinu, namjesto da na političke i javne položaje stavljaju ljude koji su u Domovinskom ratu sudjelovali u obrani napadnute Hrvatske, oni ističu gotovo isključivo bivše “krajinske” funkcionere, licemjerno kao nitko i nigdje na svijetu traže da se komemoriraju “krajinski” ratni gubitci i otvoreno zastupaju neprijateljsku politiku i ciljeve susjedne države Srbije.

Države koju danas vode dva obrijana Vojkina četnika, Toma Grobar i potrčko za pivu Aca Vučić. Države koja u svakoj prilici nedvosmisleno pokazuje da se u odnosu na 1991. godinu nije promijenila niti za jedan jedini jebeni milimetar.

Moja štovana i ostala gospodo i drugovi, to je nemoguće. To je čisto ludilo. To je poremećena, sumanuta, samoubilačka “politika” koja u Hrvatskoj nema apsolutno nikakve šanse – nula bodova, nimalo prilike za uspjeh. Osobito nakon oslobađajuće haaške presude hrvatskim generalima 2012. godine i utvrdbi ovogodišnje presude ICJ za genocid. Tu nema nikakvih argumenata, to je potpuna iracionalnost, udaranje glavom u zid, put u propast, suicid.

Namjesto da svoju budućnost traži u Zagrebu, Pupovac se javno okrenuo zločinačkoj “krajini” i Beogradu. Da parafraziram konvertita i veleizdajnika Mesića: ore tu, ali Boga moli da kiša padne u Srbiji. I naravno, sve što će na taj način postići jest isto ono što je “postigao” Milošević – da tih 4% hrvatskih Srba postane 0,4%, ili čak i gore. Da ih nestane. Najvjerojatnije ne zato što će ti ljudi nekamo otići, nego jer se jednostavno više neće izjašnjavati Srbima.

Od srama.

Je li mi žao? Jest, naravno. Ne Pupovca, Feralovaca & družine, nipošto, oni su svoj kredit davno potrošili, žao mi je običnih malih ljudi s ulice. Srbi koji su tijekom Domovinskog rata i četničke agresije ostali s nama u Hrvatskoj su isti kao i mi, nikom ništa nisu krivi, dijele s nama jednako dobro i zlo i ne zaslužuju ovo što im se događa, da opet postanu ulog u bolesnim velikosrpskim igrama. Evo, načinite mali pokus. Upitajte bilo kojeg hrvatskog Srbina što bi više htio: radno mjesto i normalan život u mirnoj, dosadnjikavoj hrvatskoj državi, ili vječno Pupovčevo huškanje, licemjerno vrištanje i izmišljotine tipa “fašizacije društva”, “Kontra-Oluje” ili ćirilice u Vukovaru. Probajte. Vidjet ćete što će vam odgovoriti.

Sad još jednom pogledajte Pupovca, što govori i kako se ponaša:

OPET BURNO U DNEVNIKU NOVE TV ‘Gospodine Pupovac, vratimo se u 2015.’

Usporedba vukovarske situacije s Jasenovcem je do zla boga nategnuta, zlonamjerna, beskrajno licemjerna i posve besmislena, osobito jer u drugim lokalnim sredinama sa srpskom i ostalim etničkim većinama dvojezičnost notorno nesmetano funkcionira. Međutim, Pupovac je očito uvjeren da gluposti i histerično pretjerivanje nekom dobro zvuče. On jednostavno mora u svoje huškačke verbalne dijareje ubaciti Jasenovac, jedan od navećih srpskih mitova, jer sebe i hrvatske Srbe koje “predstavlja” želi prikazati kao “ugrožene”, kao žrtve “fašizma” u Hrvatskoj… gle’ čuda, posve jednako kao što je to činio Milošević.

I tako već desetljećima – posljednjih ni manje ni više nego 20 godina “ugroženi” Pupovac nastupa s položaja vlasti u “fašističkoj” hrvatskoj državi, ili iz neposredne blizine vlasti.

“Ugroženi” Pupovac ne samo da za sve to vrijeme uporno nesmetano živi u “fašističkoj” hrvatskoj državi, nego je još od 1995. hrvatski saborski zastupnik, čak predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku, čak umalo izabran kao jedan od hrvatskih predstavnika u Europski parlament. “Fašistička” hrvatska država “ugroženom” Pupovcu godinama obilato financira razne njegove udruge, kao i privatne novine Srpske Novosti koje po istoj toj državi redovito svaki tjedan pljuju i defeciraju. “Fašistička” hrvatska država ima ustavni zakon o pravima manjina bukvalno i doslovno kao niti jedna druga država u svijetu, “fašistička” hrvatska država ima vladu u kojoj je “ugroženih” etničkih Srba nekoliko puta više negoli brojem u stanovništvu, “fašistička” hrvatska država desetljećima hrani & oblači cijeli niz javnih osoba, političara, sportaša, umjetnika i “umjetnika”, sve redom isto tako “ugroženih” etničkih Srba, eno jednog na Brijunima, eno jedan je baš jučer preminuo i cijela “fašistička” hrvatska država za njim “fašistički” žali i oplakuje ga.

A “ugroženi” Pupovac… o Jasenovcu. Tko o čemu, ku**a o poštenju.

Dakle, molim lijepo, zapamtite što sam rekao. Ovakvom “politikom”, Milorad Pupovac i njegove Srpske Novosti istrijebit će Srbe iz Hrvatske. Dugoročno, potpuno, terminalno. Od hrvatskih Srba neće ostati nitko, ništa, ni spomen. Samo možda, kao kuriozitet, pokoje prezime i puste pravoslavne bogomolje.

[Rasprava]

Slobodane pošalji salate… ili bar ćirilicu (20. kolovoza 2015.)

babic-troprstic-01Portal Index.hr kojim upravlja Mesićev potrčko i pravomoćno osuđeni kriminalac M. B. (1978.) danas je nastavio s huškačkim histeriziranjem nad novim vukovarskim gradskim satutom. Na isti način kao Milošević prije 25 godina u ratnoj agresiji na Hrvatsku, uglas kao jučer Pupovac na Novoj TV i njegov srbijanski gazda Vučić, sada i Index fantazira o “zabranjivanju ćirilice”, a izmišljotinu odmah povezuje s ustašama i NDH:

Piše: R.I. Vratimo se u 2015. godinu
“‘NA PODRUČJU Nezavisne Države Hrvatske zabranjuje se upotreba ćirilice’, stajalo je u Zakonskoj odredbi o zabrani ćirilice koja je donesena u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Odredba je donesena 25. travnja 1941. godine, dva tjedna nakon uspostave NDH…”

Pogledajte prigodan snimak zaslona. (Usput, možete se prisjetiti Indexovog pljuvanja po hrvatskoj zastavi zbog katastrofalnog poraza na referendumu o braku.)

Naravno, radi se o čistoj četničkoj propagandi poput one “Glasila krajišnika u egzilu” Krajinaforce.com, s tom razlikom što je Index, navodno, u hrvatskom vlasništvu, a saborski zastupnik Pupovac i osuđeni kriminalac M. B. (1978), navodno, lojalni hrvatski građani. A sad, malo za sve takve najgorčeg mogućeg lijeka: stvarnosti.

U Vukovaru nikada ni na jednoj gradskoj instituciji, ulici ili trgu, nije bilo ćiriličnih ploča, da bi ih gradska vlast mogla “zabraniti” ili “ukinuti”. Ćirilica nije zabranjena nigdje u Hrvatskoj, pa ni u Vukovaru. Pripadnici srpske manjine i svih drugih manjina u Hrvatskoj imaju, imali su i imat će pravo slobodno koristiti svoj jezik i svoje pismo, kako u Vukovaru, tako i u svim drugim hrvatskim gradovima i mjestima. U 25 godina povijesti moderne neovisne hrvatske države, to nikada nitko nije dovodio u pitanje, niti će.

Začudo, u jednom drugome “neovisnom” mediju netko je barem za tren prestao halucinirati, dosjetio se pročitati vukovarsku gradsku odluku i potom nevoljko, ali neminovno, zaključio nešto posve drugačije od Pupovca, Vučića i M. B. (1978):

U VUKOVARU ĆE ĆIRILICE BITI I VIŠE NEGO PRIJE
“…iščitaju li se pažljivo u ponedjeljak donesene odluke, lako se može zaključiti da su HDZ, HKS i HDSSB ipak uveli, točnije povećali razinu dvojezičnosti, odnosno upotrebu ćirilice u Vukovaru…”

Članak je, zar ste sumnjali, u trenu nestao s naslovnice, ali svejedno. Dakle, nasuprot četničkih laži, stvarnost: ne samo da ćirilica nije “zabranjena” ni “ukinuta”, nego vukovarski Srbi sada imaju više individualnih manjinskih prava na korištenje toga pisma i svoga jezika, negoli prije.

O ostalom, zaključujte sami.

Saborski zastupnik Pupovac sve to zna, jer je pročitao odluku vukovarskog gradskog vijeća prije negoli je razjapio usta. Premijer Srbije Vučić sve to zna, jer je predsjednik vlade jedne države, a takvi moraju znati barem čitati, makar i tamo daleko, daleko od mora. Čak i osuđeni kriminalac M. B. (1978.) to zna, iako je samo srednjoškolac finomehaničar i osrednji lopov dugoprstić. Znao je, jako je dobro sve znao i velikosrpski četnički krvolok Milošević… ali ga, naravno, nije zanimalo. Niti spriječilo da započne rat, poubija 20.000, rani 100.000 i protjera 500.000 Hrvata i inih ne-Srba, te načini 35.000.000.000,00 dollara ratne štete samo u Hrvatskoj, a kako? Propagandom. Lažući, izmišljajući, optužujući i huškajući ljude na potpuno isti način.

Slučajnosti nema. Srbiji smo zube poizbijali 1995, ali ću oprezno parafrazirati dobronamjeran savjet: samokrjes pri ruci, barut na suhom.

[Rasprava]

Devetnaest milijuna razloga (21. kolovoza 2015.)

Prema javno dostupnim podacima hrvatske državne riznice, Pupovac je samo u posljednje dvije godine iz hrvatskog državnog proračuna dobio ukupno 19.206.768,00 kn (slovima: devetnaest milijuna dvjesto šest tisuća sedamsto šezdeset osam kuna, stanje na 21. kolovoza), ili okvirno, preko dva i pol milijuna eura. Šteta što se podaci ne mogu ovako brzo pronaći za prehodne godine, osobito za razdoblje od 2004. do 2008. dok je Pupovac po proračunu haračio skupa sa Sanaderom, ali nije nimalo teško pretpostaviti kako je to izgledalo.

Slijedi osnovno pitanje. Što je Hrvatska dobila zauzvrat, za tih svojih krvavo zarađenih 19 milijuna, na Pupovca potrošenih kuna?

Primjerice, evo: besmisleno, bezvezno osporavanje drugostupanjske haaške presude hrvatskim generalima. Sramotno pljuvanje po hrvatskoj himni. Ničim utemeljene, odavno prepoznate, ofucane, bijedne velikosrpske optužbe za fašizam. A to je samo vrh ledenog brijega. Idite na Srpske Novosti i čitajte, nasumice, bilo što, svejedno, nema razlike. Doslovno, to je posve drugi svijet – paralelni svemir isključive, neupitne, nedvosmislene protuhrvatske propagande.

Još nešto vrlo važno. Što su hrvatski Srbi dobili za taj silni novac? Pupovčev SNV bi trebala biti njihova udruga, Srpske Novosti bi trebale biti njihove novine. Udruženje i list koji njeguju identitet, povijest i kulturu hrvatskih Srba – Tesla, Runjanin, Pribičević, Bijelić, Dedić… – organizacija i glasilo koji služe za obnovu odnosa s Hrvatima, koji djeluju u pravcu uspostave narušenog povjerenja i razumijevanja, koji rade na popravku stanja prouzrokovanog ratom.

Nažalost, nije tako. Od toga novca, hrvatski Srbi nisu dobili ništa, nisu imali, nemaju i neće imati nikakve koristi. Samo štetu, jer kako vidimo, ni Pupovac, ni SNV, ni Srpske Novosti, uopće ne rade ono zbog čega postoje i za što ih hrvatska država financira.

Još gore, danas više nego ikada prije, njihovo djelovanje se ukazuje kao upravo suprotno proklamiranim razlozima postojanja. Čitali ste, zar ne? Pobogu, ti ljudi kao da uopće ne žive u Hrvatskoj, nego u nekoj paralelnoj stvarnosti u kojoj je Jasenovac bio jučer, Jugoslavija izgubljeni raj, Oluja ultimativni zločin, a krvoločni klerofašisti ustaše Hrvati neprestano kolju, progone i teroriziraju miroljubive progresivce i antifašiste Srbe.

Ništa od toga, kao ni otvoreno žaljenje i bijes zbog oslobađanja hrvatskih generala i propasti kvislinške “krajine”, nema apsolutno nikakve sveze s identitetom, dobrobiti i interesima hrvatskih Srba. Na taj način, poboljšanja međuetničkih odnosa ne može i neće biti. Nikada. Bolji odnosi ne grade se kontinuiranim svjesnim, zlonamjernim provokacijama i vrijeđanjem, izravno upravljenim na izazivanje i održavanje sukoba s Hrvatima, očito identičnim i planski usklađenim s politikom i ciljevima susjedne države Srbije.

Neki rekoše “etnobiznis”, ali ja ću uporabiti ružniju, točniju rječ: huškanje.

Hrvatska država i društvo to ne mogu dopustiti. Hrvatska država postoji već 25 godina, pobijedila je u krvavom ratu za neovisnost, pobijedila je i u olovnim pravno-političkim “ratovima” pred najvišim međunarodnim sudištima ICTY i ICJ, postala je punopravna, ravnopravna pripadnica NATO saveza, Europske unije i svih drugih bitnih sastavnica zapadne svjetske civilizacije. Hrvatska država ostvarila je sve svoje velike strateške ciljeve… osim jednog: gospodarskog prosperiteta. Kojim se nažalost i dalje ozbiljno ne bavimo. Zašto? Pa, između ostalog, jer saborski zastupnik Pupovac, njegov SNV i Srpske Novosti, pod izravnim malignim utjecajem i uz protekciju susjedne Srbije, nikako ne žele prihvatiti da je hrvatska država stvarnost, i da je ovo 2015, a ne 1941. ili 1991. godina.

To nije moguće tolerirati.

Mi moramo naprijed. Hrvatska nema ni vremena ni sredstava baviti se imaginarnim utezima povijesti i beskrajnom tuđom mitomanijom i frustracijama. Pupovac, SNV i Srpske Novosti zaglavili su u slijepim ulicama promašaja prošlih vremena, sami su sebe ukopali u prošlost, pa ih tamo treba i ostaviti. Proračunski novac može se daleko bolje potrošiti. Naravno, ovo je slobodna zemlja, pisati i govoriti može tko god hoće i što god hoće, pa čak i protiv države u kojoj živi… ali ne na državni račun.

Ne na hrvatski račun.

[Rasprava]

Srpske Novosti, Jutarnji list, četnici, kante & kreteni

8. February 2015. Leave a comment

kante-i-kreteni-01Ljeto Gospodnje 2015, pokušajte zamisliti da ste detuđmanizator. Bogami, nije vam lako. Unatoč silnom uloženom vremenu, novcu i trudu, neojasenovački projekt haaškog “zajedničkog zločinačkog poduhvata” katastrofalno je propao. Gotovina, Markač, Tuđman i Hrvatska oslobođeni su svake krivnje, nema više ni govora o jugosferama, rekomima, rektumima i regionima, petnaest godina života bacili ste u vjetar, beskorisni ste, impotentni, život vam je bio besmislen. Izgubili ste sve izbore od 2011, popušili ste čak i referendum protiv mrskih “ustaških klerofašista”, a od poraza na skorim izborima za Sabor više vas ne mogu spasiti ni Josip Broz i Čiča Draža zajedno. Još gore, presuda ICJ-a zauvijek je zacementirala srpsku odgovornost za Domovinski rat, strahovite ratne zločine i ratnu štetu, te pokopala sve srpske mitove i tlapnje o Oluji, Tuđmanu i modernoj hrvatskoj državi. Koma. Što ćete sad?

Što uopće možete? Detuđmanizacija je mrtva, a vi ste samo zaostala hrpa njezinih raspadnutih zombija koji uludo bauljaju i tumaraju naokolo. Jasno vam je što slijedi. Uskoro više neće biti masnih šuškavih kuna iz hrvatskog državnog proračuna, jer će sve vaše “udruge”, “inicijative”, “centri” i “mediji” dobiti nogu u dupe s državne sise, a nekažnjeno srbovati moći ćete samo još iz otadžbine. Kako je tamo daleko zadnja bijeda, jad i žalibože, a prečane vole k’o kerovi šugave mačke, budućnost vam je nedvojbeno turobna. Preostaje vam samo šiziti, cviliti i ludovati, te otvoreno javno lagati – pljuvati i mrziti Hrvatsku i Hrvate, dok još možete.

Tako Pupovčeve Srpske Novosti, bivši Feral Tribune, besramno izmišljaju i krivotvore nedavnu presudu ICJ o hrvatskim i srpskim tužbama za genocid:

Nemanja Stjepanović Srbija i Hrvatska su dvostruko poražene
“…hrvatske snage tokom i nakon akcije Oluja također počinile zločine kako bi protjerale srpsko stanovništvo…
…najmanji intelektualni napor uz elementarno poznavanje događaja u Oluji dovoljan je da se shvati presudna uloga državnog vrha Hrvatske u etničkom čišćenju Krajine u leto 1995. godine…
…Međunarodni sud pravde je ocenio da su vojne i policijske snage obe države počinile zločine u okviru kampanje etničkog čišćenja…”

I još:

Tamara Opačić 03. veljače 2015. Odbačene tužbe Hrvatske i Srbije
“…Smaknuća Srba bez suđenja za vrijeme i nakon operacije Oluja su utvrđena i Hrvatska je priznala da je bilo takvih ubijanja. Sud nalazi da su ta djela počinili pripadnici hrvatskih vojnih snaga protiv srpskih civila i vojnika koji su se predali te da ona mogu spadati pod genocid, kao i maltretiranja Srba za vrijeme i nakon Oluje – kazao je Tomka te naveo kako dokazi o maltretiranju Srba te pljačka i uništenje njihove imovine nisu za cilj imali fizičko uništenje srpskog stanovništva, već njegovo iseljenje…”

Naravno, kao i uvijek, cijela priča sinkronizirana je sa srpskom vladom, za koju je izjavu nakon presude ICJ-a dao Šešeljev četnički vojvoda, osumnjičeni antinski ubojica, Toma Grobar:

NIKOLIĆ O PRESUDI: Pali stereotipi o ratu u SFRJ, potvrđeni masovni zločini nad Srbima “…iako protivtužba Srbije nije usvojena, sud je utvrdio da su vlasti Hrvatske bile svesne da će vojna akcija Oluja dovesti do proterivanja civila…”

Na sličan način, u istoj koordiniranoj damage control akciji pokušaja stvaranja dojma da su Hrvatska i Srbija pred ICJ jednako prošle i odgovorne za rat, piše i domaći Jutarnji list, općepoznat i kao Jutarnji Srbobran. Prvo Ante Tomić, od milja zvan “Kanta”, zbog svog iznimnog doprinosa rasterećenju javnih kloaka, zbori ovako:

KOMENTAR ANTE TOMIĆA Nacionalizam ima vampirsku prirodu, ovisan je o krvi i nikad mu nije dosta
“…’U Oluji je počinjen genocid’, reče mi nedavno jedan prijatelj, inače povjesničar.
‘Gle, nije’, odgovorio sam mu nešto i iživciran megalomanskim posezanjem za genocidom. ‘U Oluji se dogodilo etničko čišćenje.’
Nije to, naravno, nešto na što sam kao Hrvat specijalno ponosan, ali za ljubav istine mora se kazati kako je u opsežnoj akciji zauzimanja Knina, Drniša, Benkovca, Gračaca i stotina krajških i ličkih sela bilo razmjerno malo žrtava. Hrvatski vojni i politički vrh razumno se odlučio za protjerivanje umjesto istrebljivanja neprijatelja…”

Potom slijedi Jurica Pavičić, znan i kao “Kreten”, zbog svoje notorne uljudbe, pristojnosti i dobrog kućnog odgoja:

PIŠE JURICA PAVIČIĆ Zašto se liberalna polovica Hrvatske tako smrtno boji one nacionalističke?
“…umjesto da se postavi pitanje zašto je i zbog koga ovo siromašno društvo platilo 28 milijuna da bi doznalo ono što ionako zna: da je Srbija napala Hrvatsku, da je htjela pripojiti njen teritorij, da su Srbi ubili mnoge Hrvate i Hrvati protjerali mnoge Srbe…”

Krasno, a? 🙂

Nigdje u presudi ICJ ne stoji, niti se iz ičeg što ona navodi može zaključiti ono što tvrde Pupovčeve Srpske Novosti, Jutarnji list, Tomić i Pavičić, suglasno sa srpskom vladom i Tomom Grobarom, a što sam gore izdvojio i citirao. Nigdje ICJ ne utvrđuje nikakvo hrvatsko “protjerivanje srpskog stanovništva”, niti “presudnu uloga državnog vrha Hrvatske u etničkom čišćenju Krajine u leto 1995. godine”, niti da bi hrvatske “vojne i policijske snage počinile zločine u okviru kampanje etničkog čišćenja”. Čista je izmišljotina da je ICJ utvrdio da bi “vlasti Hrvatske bile svesne da će vojna akcija Oluja dovesti do proterivanja civila” ili da “dokazi o maltretiranju Srba te pljačka i uništenje njihove imovine nisu za cilj imali fizičko uništenje srpskog stanovništva, već njegovo iseljenje”. Na isti način kao ICTY u drugostupanjskoj presudi Gotovini, ICJ te dokaze razmatra samo u smislu planiranja vojnih akcija i minimiziranja ljudskih žrtava, ničeg drugog.

Ujedno, kad ICJ govori o hrvatskim zločinima, radi se o onima koje Hrvatska priznaje, koje s hrvatske strane nitko nije ni sporio, ni prije ni sada – zločinima koji su zabilježeni i glede najvećeg dijela kojih su hrvatska policijska i pravosudna tijela provela kaznene i ine postupke. To je utvrdila još prvostupanjska presuda Gotovini (konkretno 44 žrtve, od toga oko četvrtina vojnici). Međutim, Pupovčevi i “novinari” Jutarnjeg lista, kao i njihovi prekodrinski srpski gazde, s toga odmah skaču na izmišljanje “etničkog čišćenja”, “protjerivanja” i “padanje stereotipa” što je, po dobrom starom srpskom običaju, tragikomično. Kad se radi o laganju, moram reći da je pokojni Dobrica Ćosić bio u pravu:

“…Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno… laž je srpski državni interes…“

Podsjećam, drugostupanjska haaška presuda Gotovini i Markaču ne samo da ih je oslobodila krivnje za sve što im se stavljalo na teret, nego je utvrdila i da nikakav “zajednički zločinački poduhvat” Tuđmanovog hrvatskog državnog i vojnog vrha nije postojao. Upravo zbog toga su dvojica haaških sudaca koji su bili protiv oslobađanja pisali ona zapjenjena izdvojena mišljenja, i upravo to je izazvalo najviše srpske političke, komentatorske i ine histerije od 2012. godine naovamo.

U Domovinskom ratu niti jedan jedini Srbin nije protjeran iz Hrvatske. Tko je tvrdio da se u Oluji dogodilo etničko čišćenje i protjerivanje srpskog stanovništva? Srbija, Milošević, Savo Štrbac, Veritas, Šešelj, četnici, razni hrvatski petokolonaši, orjunaši, “Jugoslaveni”, HHO, Documenta i haaško tužiteljstvo Carle del Ponte, svi tek negdje od 2003. Jesu li to ikad, ičim, igdje i ikako uspjeli dokazati? Nisu. Upravo nasuprot, oba međunarodna kaznena suda ICTY i ICJ nisu im dali za pravo.

Za Srbiju je jasno, ali zašto navodno hrvatski mediji i novinari, Pupovčeve Srpske Novosti, Jutarnji list, Ante Tomić “Kanta” i Jurica Pavičić “Kreten”, ipak tvrde da je Hrvatska počinila etničko čišćenje i protjerivanje Srba?

Pa, jednostavno – zato što zastupaju srpsku politiku i ciljeve države Srbije.

Zato što su isti kao i svi ovi gore nabrojeni miloševićevci, četnici, “Jugoslaveni” i ina detuđmanizatorska bagra. Zato što su bili i ostali na neprijateljskoj srpskoj ratnoj strani, zato što iz dna duše mrze državu Hrvatsku i Hrvate, zato što su u 15 godina detuđmanizacije pisali, govorili, radili i pokušavali sve što su mogli da se ta zločinačka protuhrvatska rabota ostvari, i sada jednostavno ne mogu podnijeti da su izgubili, propali, popušili. Da je stvarnost drugačija, a da su oni ispali zadnje budale.

E, sad. Možemo li mi to trpjeti? Možemo li tolerirati kante i kretene u vlastitom dvorištu?

(Dramatična stanka.)

Možemo, naravno.

Okej, znam da je to samo moje mišljenje, a svatko od vas imat će vlastiti odgovor na to pitanje, ali dajte, ni kante ni kreteni (još) ne drže oružje i ne pucaju, zar ne? To su zadnji trzaji poraženih, razoružanih, bezubih, impotentnih zombija, frustriranih bradonja koje smo obrijali još 1995. i ispratili ih na traktorima. Sramotne provokacije? Točno, ali to su ipak samo riječi – bezvezna, bespomoćna pljuvačka i izazivanje, a mi nismo luđaci da upadamo u Charlie Hebdo zamke. Hrvatska je slobodna, demokratska zemlja u kojoj pravo govoriti imaju čak i mala ljigava stvorenja što žive pod blatnjavim balkanskim kamenjem… molim, ne zaboravite, nikad ne zaboravite: dvadeset tisuća hrvatskih ljudi dalo je svoje živote 1991 – 1995. da bismo mi danas mogli o tome slobodno brbljati i tipkati za računalima, na toplom i sigurnom.

Slažem se, nije moguće očekivati da reakcije neće biti, ali ako mene pitate, ona mora ostati u okvirima apsolutnog uskraćivanja bilo kakvog financiranja, boycotta, razotkrivanja u raspravama, zalijevanja kantama i izrugivanja. Nešto kao kad se nađete u blizini nekog tko puno priča, a jako dugo nije održavao osobnu higijenu, pa ste prisiljeni začepiti nos i okrenuti glavu na drugu stranu. Ako vas taj nastavi gnjaviti, objasnite mu da je sapun u trgovini vrlo jeftin.

Neće proći mnogo vremena, a detuđmanizatori će postati predmet masovne javne sprdnje. Što dalje, bit će im sve teže.

[Rasprava]

Feralov hitlerjugend na Tuđmanovom grobu

24. November 2013. Leave a comment

Građanska četnička akcijaPozor: šajka… ops, JNA titovke opet na vidiku. Velikosrpska militantna skupina tzv. “Građanska akcija”, koja u posljednjih par godina u Hrvatskoj djeluje kao podzemna politička milicija domaćih “lijevih” “antifašista”, posrbica i kriptočetnika, najavila je, pa čak i dobila odobrenje za “performans” nazvan “Oda Predsjedniku” na dan 10. prosinca ove godine u 9:00 sati, upravo na obljetnicu Tuđmanove smrti – na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Vjerovali ili ne 😦

Da, znam kako to zvuči… i zato ovim javno pozivam sve hrvatske građane i domoljube koji taj dan budu nazočili na Mirogoju iz razloga odavanja počasti i poštovanja prvom hrvatskom predsjedniku Tuđmanu, neosporno najvećem i najuspješnijem hrvatskom političaru i državniku u cjelokupnoj našoj novovjekoj povijesti, da tu tzv. “Građansku akciju” – ne diraju.

Najavljuju da će u “performansu” koristiti “lopate, rovokopač, grede i konop”, ali što god oni činili, molim vas, ne dirajte ih. Ne dajte se navući na još jednu ljigavu velikosrpsku provokaciju, koliko god neljudska i odvratna bila. Zadržite mir, pustite domaće posrbice, “Jugoslavene”, “antifašiste” i ine kriptočetnike da se na posljednjem Tuđmanovom počivalištu javno sramote, i samo pažljivo snimite sve što budu radili, da ih kasnije možemo identificirati, prijaviti i kad se steknu uvjeti, službeno pohvatati i procesuirati.

Slično kao i s homo paradama pred hrvatski ulazak u Europsku uniju, jednako kao i s ideološkim 4. modulom “zdravstvenog odgoja”, kao i s bezveznom halabukom o homo brakovima, kao i s ćirilicom u ubijenom Vukovaru, opet se pokušava izazvati sukob i skrenuti pozornost hrvatskih ljudi i javnosti s međunarodne udbaške Kukuriku sramote “Lex Perković”, s kontinuiranih 350.000 nezaposlenih, s apsolutne nesposobnosti sadašnje vlade i najgoreg vođenja hrvatske države ikad. Ne nasjedajte!

Pustite da bradate “crvene brigade” tzv. “Građanske akcije” skinu sve “građanske” maske, da sami sebe ogole do trulih načertanijskih, ravnogorskih, orjunaških kostiju, da se svima prikažu kao ono što od početka i jesu – samo još jedno oruđe velikosrpske politike i ciljeva.

28. 11. 2013, lažna uzbuna, čede lagali:

“Policijska uprava zagrebačka nije zaprimila nikakvu službenu prijavu o održavanju spomenutog performansa pa shodno tome nije ni mogla odobriti nešto što nije ni prijavljeno…”

26. 12. 2013, čede dobili nogu s Facebooka:

“Božićno čišćenje Facebooka: Stranica Građanske akcije uklonjena zbog govora mržnje”

Posrbica kuhanu nogu nazvao palikućom :-)

2. November 2013. Leave a comment

Lutajući sinoć svemrežjem, naletjeh opet na jednog od svojih omiljenih posrbica, Miljenka Jergovića i njegov tekstuljak “Poslanica iz Zagreba: Bosanski Hrvati, za dva doma spremni!”

Radi se o popisu stanovništva i teškom položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, koji su u olovnom desetljeću “detuđmanizacije” razjedinjeni, obespravljeni i svedeni na status slabiji od manjinskog – vjerovali ili ne, ne dopušta im se uporaba vlastitog jezika, osnivanje institucija, pa čak ni izbor vlastitih predstavnika. No, Miljenka to uopće ne smeta, nego je po običaju nadrobio svega i svačeg, naravno svoju obveznu paranoju Tuđmana, pa hrvatske putovnice i gologuze urođenike, pa svoje “racionalne” sarajevske “poznanike” koji “nisu htjeli protraćiti živote na hrvatstvo” i slično. Na stranu sad neznačajna & nebitna činjenica što su Miljenku produžetak leđa iz bosanskog ratnog pakla spasili upravo mrski tuđmanovci, i još mu darovali dobar posao, daleko je interesantnije što je i kako napisao o našem milom sadašnjem predsjedniku Ivi kuhanoj nozi Josipoviću. Paz’te sad:

“…Ivo Josipović u ekonomsko-propagandnoj poruci pred popis stanovištva u Bosni i Hercegovini kaže: “Poštovane građanke i građani Hrvatske, porijeklom iz Bosne i Hercegovine, u susjednoj državi, vašoj drugoj domovini uskoro će se održati popis stanovništva. Pristupite popisu. To je iznimno važno za ostvarenje vaših individualnih i kolektivnih prava i za zaštitu vaših interesa. Pristupanjem popisu ne gubite niti jedno od svojih prava u Republici Hrvatskoj. Vaša dva doma i dvije domovine najbolji su most između naših prijateljskih država…”

Zijev, dosadno, kažete? Varate se. Evo samo malo dalje:

“…Vjerovao sam, sve dok nisam i od toga odustao, da će oni to jednoga dana shvatiti, i da će im u glavu doći da je samo palikućama moglo na um pasti kako čovjek ima dva doma, dvije kuće…”

Hm? Molim? Što?

Oho… dakle, zbog te amorfne, benigne, bezlične i bezazlene poruke bosanskohercegovačkim Hrvatima da pristupe popisu stanovništva, Ivo Josipović je – “palikuća”? Ček’, ček’, ima toga još, pogledajte opet u naslov Miljenkovog teksta. Kakav palikuća? Pa ustaški, naravno.

Zar ste uopće sumnjali? 🙂

Pročitajte kako o istoj stvari pišu “Srpske Novosti”, jedan od Mesićevih i Sanaderovih “detuđmanizatorskih” etnobusiness biltena (kamo su prešli “anacionalni” novinari propalog “Feral Tribunea”), besramno braneći Hrvatima u Bosni, konstitutivnom narodu, čak i ono što srpska manjina daleko preko svake mjere svjetskih standarda uživa u Hrvatskoj. Znam, povraća vam se… ali to je naša stvarnost.

Svaki čovjek na ovome svijetu koji ima dva (ili čak i više) državljanstva, ima dva doma i dvije domovine, zar ne? I nitko imalo normalan tu jednostavno nema u čemu vidjeti ikakav problem. No, Miljenko je nešto drugo. Miljenko je nažalost, očito, teško bolestan čovjek – kužan od ključale mržnje prema Hrvatskoj i Hrvatima, gubav od beskrajne žuči, odioznosti i netrpeljivosti prema svojoj vlastitoj državi i narodu kojima i sam, ponavljam, crno na bijelo, nominalno i deklarativno, pripada.

Zašto je takav? Što mu se dogodilo? Pa, jednostavno. Iako se obično izjašnjava Hrvatom, Miljenko je tzv. “Jugoslaven” – hrvatski posrbica, i to od one najekstremnije pasmine za koju Hrvati zapravo nisu narod, nego nekakvo zapadno srpsko pleme. Ili “jugoslavensko”, okej, radi se o praktičnim sinonimima. Biti Hrvatom, za posrbice je samo puka zemljopisna odrednica, kao npr. Dalmatinac, Slavonac, Istran… i to je sve. “Pravi” Hrvati, koji sebe smatraju “pravim” autentičnim narodom, posrbicama su kao neposlušni puk turskim janjičarima – preprjeka povijesnoj osvajačkoj zadaći, vukovskom “Srbi svi i svuda”. Nije bez razloga Nikola Stojanović još 1902. napisao: “Do istrage naše, ili vaše”, znate? Usred Zagreba.

Preko sto godina i tri krvava rata kasnije, za posrbice se baš ništa nije promijenilo. Na jednak način, Miljenko već duže vremena korača istim bradatim kozjim stazicama, pa tako npr. o čiča Draži Mihailoviću piše kao o “trodimenzionalnoj ličnosti, čije je motive razumio”. Ni to mu nije dosta, nego za cijelu dužinu uspijeva prečetničiti čak i jednog Vojku Šešelja (koji kaže da je Hrvate izmislio Vatikan), i napisati da su Hrvate izmislili ustaše.

Znam, ne moraju baš svi “Jugoslaveni” i svaka “Jugoslavija” biti apriorno negativni. Znam, ima iskrenih idealista, naivaca koji još uvijek maštaju o bona fide ravnopravnom zajedništvu na boljitak svih… ali njih je neznatna manjina. Notorno povijesno iskustvo ih okrutno i definitivno demantira i uči nas dijametralno suprotno. Valja oči otvoriti, pobogu – demokratska, ravnopravna, humana, uspješna Jugoslavija je samo opsjena, tlapnja, iluzija, utopija. Uvijek bila i ostat će. Zar dva krvava rata, dvije katastrofalne propasti, stotine tisuća mrtvih i milijuni prognanih nisu dovoljni? 😦

Posrbice uporno i očajnički to odbijaju shvatiti i prihvatiti. Na njihovu beskrajnu žalost i jad, Velika Srbija/Jugoslavija je konačno propala u svega par dana “Oluje” još 1995, “detuđmanizacija” i haaški prevrat “zajedničkim zločinačkim poduhvatom” krahirali su prošlogodišnjim oslobađanjem Gotovine i Markača, Hrvatska i Bosna su samostalne države, Hrvatska je čak postala punopravna članica europske konfederacije, za novu “Jugoslaviju” nema nade… i Miljenko, zapravo, više nikakvog doma ni domovine – nema.

Čovjek je praktični apatrid. I on i slični, npr. Viktor Ivančić, pa Boris Dežulović… živote su prdnuli u vjetar, protraćili ih na obožavanje i služenje propalom, anakronom, bezvrijednom načertanijskom projektu, zamotanom u šareni “jugoslavenski” celofan, upisali su se u povijest kao navijači bad guys i neslavno popušili. Životi im se čine besmislenim, “ustaše” ih opsjedaju i proganjaju na svakome koraku, i zato se ovako pjene, luduju i bjesne na sve i sva.

Pa čak i na našu sirotu jugotropnu, vjetrokaznu kuhanu nogu. Šuvar je bio “ustaša”, Josipović nedavno “razjareni spletkaroš”, a sad, evo, i “palikuća”. Uzdravlje 🙂

(Objavljeno 08. 10. 2013.)

[Rasprava]

Bespuća povijesne bešćutnosti

4. June 2012. Leave a comment

Ima tome već debelo preko 10 godina – svaki put kada pomislim okej, to je to, dalje ne ide, nije moguće lošije, jednostavno ne može niže ni gore, neki me domaći političar demantira. Ovaj put je počelo s jučerašnjom relativno nevidljivom vijesticom o zamjerci udruge “Žene u Domovinskom ratu” upućenoj ministrici vanjskih poslova Vesni Pusić, da ih ignorira i ne želi primiti, ali nasuprot tome nalazi vremena za javnu brigu o gay populaciji, pa i osobnu podršku skoroj splitskoj Pride povorci.

Valja znati da se radi o udruzi koja se bavi ratnim zločinima silovanja žena Vukovara u vrijeme okupacije 1991. godine, o čemu su izdane i neke knjige, recimo “Sunčica”, po bebi koja je nazočila silovanjima svoje majke. Knjige nisam vidio, ali samo površno čitanje iskaza i svjedočanstva žrtava dovoljno je da se svakom imalo normalnom čovjeku smuči, ili mu dođe da zaplače. No, priznajem, pomislio sam krajnje rezignirano i okorjelo, ništa novo – kako to ide u post-tuđmanovskoj Hrvatskoj, bitno se zanemaruje, a efemerno puni medije, na to smo već navikli, odavno. Kad ono… evo ministričinog odgovora:

“…Ministrica objašnjava da je jasna stvar da je silovanje u vrijeme rata ratni zločin koji treba procesuirati pred sudovima i to je pitanje pravosuđa. ‘Međutim, očekivala bih da one, kao žrtve nasilja, imaju solidarnost sa svim drugim žrtvama ili potencijalnim žrtvama nasilja, te očekujem da budu u prvim redovima na Split Prideu’, poručila je ministrica Pusić.”

Možete li vi to povjerovati? Svojim očima?

Ne, ne vrijedi vam se štipati, ne sanjate. Udruga žena kaže da su molbu za prijem uputili još početkom siječnja, a ministrica se nije ni barem kurtoazno ispričala i formalno posula pepelom, npr. da će ih primiti uskoro, samo što nije, puno posla, bla-bla, nego je svoje rekla jasno, glasno i nedvojbeno.

Dakle, kako vidimo – žene koje su u Domovinskom ratu silovali srpski četnici imaju se u subotu 09. lipnja 2012. godine pojaviti na Split Gay Prideu, i stupati u prvim redovima. Ako to ne učine, svima će biti jasno da “nemaju solidarnost sa svim drugim žrtvama ili potencijalnim žrtvama nasilja”.

Jel’ tako? Tako je. Stoka jedna nesolidarna.

Ali, ali… pa silovane su? Četnici su ih silovali, ‘ej, u ratu, ‘ej, masovno..!? Ma, tko ih šljivi. Koga briga za to, kad su se usudile ministrici – inače osobi koja je kompletnu svoju političku karijeru izgradila na, kako ono bješe, “progresivnim načelima”, “borbi za ljudska prava i slobode”, “prava manjina”, “ženska prava” itd – predbaciti da država ima obilje vremena za gay parade, ali ni jednu jedinu sekundu za njih. Osim, naravno, ako ne dođu u Split.

Ovdje se jednostavno moram upitati, a gdje nam je Bora Dežulović?

Da se prigodno pravovjernički zgraža u komentaru, šizi, vrijeđa, psuje i pljuje… oh, oprostite mi, zaboravio sam. Bora s našom gospođom ministarkom, Slavkom Goldsteinom i Viktorom Ivančićem još od 1994. ima zajedničku tvrtku Feral projekt d.o.o, pa ovdje neće ni zucnuti. Vrana vrani oči ne kopa. Okej, lepi Boro, kad nećeš ti, ja ću. A ne, ne brini – bez spuštanja na tvoju gnjidavu razinu birtaškog primitivca.

Dakle, zaista, kolika točno bezdušna i bezočna osoba moraš biti, i koliko ti okrutni jezik mora biti zao da preko njega prevališ da žene koje su u Domovinskom ratu silovali srpski četnici, “kao žrtve nasilja”, trebaju “imati solidarnost sa svim drugim žrtvama ili potencijalnim žrtvama nasilja”, te da ih zato “očekuješ da budu u prvim redovima na Split Prideu”?

Koliko ti točno tust i hladan mrak u glavi mora biti, koliko ti čovječjeg u toj ljušturi bez duše još uopće može ostati da bi žene, koje su preživjele upravo neizreciva mučenja, iskorištavanja, ponižavanja i maltretiranja, i tek godinama kasnije smogle snage da o tome uopće javno progovore, optužio za “nesolidarnost sa svim drugim žrtvama ili potencijalnim žrtvama nasilja”? I to ako ne dođu na gay paradu?

Za povijest hrvatske bešćutnosti i neljudskosti valja zapamtiti njezino ime: Vesna Pusić, ministrica nečega, u nekakvoj vladi.

Predstavlja se kao slobodoumna i progresivna intelektualka, a namjesto da se pospe pepelom što silovane žene ni nakon mjeseci čekanja još nije primila na razgovor – ponovimo još jednom, za one s manjkom povjerenja u vlastite uši – javno poziva te nesretnice da joj se nacrtaju na gay paradi, “u prvim redovima”. Jer, eto, ‘ko šljivi i njih i njihovu silovanost, kad nisu solidarne “sa svim drugim žrtvama ili potencijalnim žrtvama nasilja”.

Što kažete, možda da silovane žene na paradu ponesu i kakav prigodni transparent? Recimo: “Mene i prijateljicu su silovali trojica četnika, a zatim su nju ubili”? Onako fino obojen duginim bojama. Ministrica bi sigurno bila zadovoljna. Jedino ne kaže odnose li se njezine riječi na sve žrtve silovanja, ili samo na Vukovarke koje su odradili četnici? Mislim, ono, da ne bude zabune.

Nakon čega razumnom čovjeku – jer ne postoje na zemlji ni sud ni zakon za ovako bezdušne, bešćutne i bezočne – preostaje samo živa nada da postoji Bog u kojega ministrica očito ne vjeruje kada tako žarko mrzi, jer ako ga nema, onda ona nikada neće dobiti zasluženu plaću za svoje riječi i svoja djela.

A pitanje za bešćutnu glasi: koliko točno tust i hladan mora biti mrak u glavi da nakon svega uopće pomisli kako je moguće ne samo uspoređivati tragediju žena masovno silovanih u četničkom vukovarskom ratnom zločinu 1991. godine, s blazirano modernim gay paradiranjem, nego ih i ovako perfidno i maliciozno međusobno konfrontirati, i još povrh toga nesretnice pozivati u povorku? A sve zato što nisi našla pola sata da ih primiš u uredu i saslušaš?

I koliki točno bezočni nečovjek moraš biti, da to javno izgovoriš?

Stoga se pomolite, gospodo čitatelji, za našu ministricu. Molite se Bogu u kojega ona ne vjeruje kada tako žestoko mrzi, da joj bude milostiv, i da joj sudi blaže i milosrdnije negoli ona ženama žrtvama četničkog silovanja.

Iskreno rečeno, ne vidim zašto bi, ali možda će On naći razloga.

Dodatak (28. 06. 2012):

Pokušaj popravka štete u tišini

[Rasprava]

Smrtni strah od Tuđmana

23. November 2011. Leave a comment

Mnogi još dvoje kakav značaj i utjecaj ima, ili će imati, iznenadno i upravo šokantno Kosoričino i HDZ-ovo postavljanje prof. Miroslava Tuđmana, sina prvog hrvatskog predsjednika, na visoko drugo mjesto na HDZ-ovoj listi u prvoj izbornoj jedinici, dakle njegov praktično sigurni ulazak u Sabor.

Nikakve dvojbe više nema.

Radi se o punom pogotku. Koliku je silnu nevjericu, stravu i užas taj potez izazvao u krugovima “detuđmanizatora”, haaških pokajnika i inih zastupnika jugoslavenskih i srpskih interesa u Hrvatskoj, a i šire, pokazuju desetine i stotine novinskih tekstova, interviewa i medijskih priloga u zadnjem tjednu koji se svi više-manje vrte oko Tuđmana, i koji su kulminirali upravo u dane obilježavanja vukovarske tragedije.

Podsjećam, drug Šprajc je u središnji Dnevnik HTV-a pripustio prilog u kojem prvo očajni i zavedeni vukovarski novinar Siniša Glavašević, par dana prije pada grada, optužuje kompletni tadašnji hrvatski državni vrh, predsjednika, vladu i Sabor da između njih i četnika “nema razlike”, a potom slijede fragmenti razgovora Dedakovića i Tuđmana, kojima se izravno sugerira da je bešćutni Tuđman svjesno i namjerno Vukovar, osobito vukovarsku djecu, ostavio na cjedilu.

Poruka je jasna – za vukovarske užase nisu krvi Srbija, Milošević, deseci tisuća srpskih vojnika, paravojnih četnika i stotine JNA tenkova i topova, nego Tuđman.

Zamislite vi to.

Koliki je to jezivi strah i užas, bogo dragi. Strah od Franje Tuđmana, koji je nakon Bakerove i svjetske javne potpore očuvanju SFRJ u lipnju 1991. i praktičnog odobrenja JNA vojne intervencije, u svega sedam slijedećih mjeseci bukvalno ni od čega stvorio međunarodno priznatu neovisnu Hrvatsku. (Da ni ne spominjem što im je učinio 1995.) Strah od hrvatske pomirbe, hrvatskog jedinistva, sposobnosti, uspješnosti, hrvatske snage i pobjede. Strah od već 12 godina mrtvog čovjeka.

Pa makar i od njegovog sina, koji nikada nije bio član HDZ-a, koji se u vrijeme svoga oca uopće nije bavio politikom, zapravo i nema njegovu karizmu i uopće nije političar.

Šprajcov prilog je, naravno, smišljen i izrežiran, pa čak dijelom i montiran u beogradskoj SDB radionici “Opera”, još u vrijeme najgore srpske četničke agresije na Vukovar 1991. godine. Nesretni Glavašević blage veze nije imao u kakvom je okruženju Vukovar i kolika je srpska vojna sila na njega navalila, koliko je teško bilo na drugim hrvatskim bojišnicama, ni u kakvom su bijednom stanju hrvatske oružane snage. Vukovar je ostao praktično prepušten sam sebi, razoren, slomljen, poražen. Dedaković se premjestio u Vinkovce još početkom listopada, a Borković je iz grada otišao 16. studenog, dva dana prije pada.

Ne, ne osuđujem ih. Čak ni nakon svih pritupih egoističnih bljuvotina koje smo zadnjih dana čuli od Borkovića. Tko god je tada bio na hrvatskoj strani, tko god je tada nosio hrvatsku uniformu i oružje, zna kako je to bilo – kakvi su to neljudski uvjeti bili. Hrvatska na koljenima, bez ljudi, organizacije i oružja, fizički rasječena na tri dijela, pregažena od JNA četnika, nepriznata, izdana od međunarodne zajednice koja nam je namjesto pomoći uvela embargo na uvoz oružja i čiji su nam promatrači “sladoledari”, nakon pada Vukovara, javno davali još najviše nekoliko tjedana.

Bio je to čisti jad, nemoć i kaos u kojem su nam neusporedivo nadmoćniji i jači Srbi u svega četiri posljednja mjeseca 1991. godine oteli trećinu teritorija i ubili gotovo 20.000 ljudi, ponor i ludilo u kojem smo se spremali, na kraju, što skuplje prodati vlastitu kožu.

A dvadeset godina nakon toga, nakon jedne od najgorih europskih tragedija i najvećih ratnih zločina poslije II. svj. rata – genocida u Vukovaru – središnja “hrvatska” državna televizija Šprajcijada nema baš ništa drugo prigodno za pustiti i objaviti, nego još jednu velikosrpsku divide et impera propagandnu pljuvačinu.

Čemu čuđenje. Sjetite se, isti taj “HTV” u vrijeme vladavine kukuriku trećejanuaraca, na bukvalno istovjetan način, repetirao je notorni fragment Tuđmanove brijunske rečenice pred Oluju, “nanijeti takve udarce da Srbi praktično nestanu”, svjesno i namjerno skrivajući i izostavljajući kompletan preostatak iz kojeg se vidi posve drugačije značenje. Dragi dr. Ivo Šprajcijadu nije dirao. Imao je važnijeg posla…

Koji je to smrtni strah od Tuđmana, ljudi moji, pa čitajte vi to.

Koordinacija je bila dobra, kao u najboljim opernim danima. Započeo je komandant đeneral Andrija Rašeta: “Pogrešna taktika”, a nastavio Šprajc u Dnevniku. Tuđman mlađi se odmah pobunio, negodovala je i udruga ratnih liječnika dragovoljaca, ali da ne bude zabune pobrinuo se Jutarnji Srbobran: “Hrvatski čelnici su za samostalnost bili spremni žrtvovati Vukovar”.

Naravno, odmah su poslušno dokaskali Borković, kao i ostali useful idiots, a i drugarica Jelena je s malim zakašnjenjem pokušala uskočiti na vlak. Drug Šprajc je svoje operne direktive objasnio i na svome blogu, “ograđujući” se sve u šesnaest, da on, eto, ne zna baš ništa ni o čemu, ali kriv je Tuđman.

Istovremeno, Srbi, Jugoslaveni, orjunaši i četnici krepavaju od smijeha. Zgazili grad, poklali i protjerali tisuće i desetke tisuća ljudi, popljačkali i popalili sve živo i mrtvo, ali pokvarene, glupe i naivne Hrvate kao da to više uopće ne zanima. Nego se i dalje trvu, glože i optužuju međusobno.

A zašto? Jer su haaški pokajnici napunili gaće od straha i bijesa što će jedan Tuđman opet u Sabor.

[Rasprava]