Archive

Posts Tagged ‘Milošević’

Pupovac će istrijebiti Srbe iz Hrvatske

19. August 2015. Leave a comment

pupi-slobo-odraz-u-zrcaluVelikosrbi nikako ne mogu skužiti da batina ima dva kraja, da će ono što rade drugima prije ili kasnije osjetiti na vlastitoj koži i da se zlo uvijek vrati u lice. Tako su Pupovčeve Srpske Novosti (bivši Feral Tribune), obilato financirane hrvatskim proračunskim novcem, inače poznate po kontinuiranom nizu antihrvatskih provokacija, u dane velike obljetnice Oluje popljuvale hrvatsku himnu:

Nikola Bajto 07. kolovoza 2015. Lijepa naša haubico

O čemu se radi? Prvo, o velikosrpskoj zavisti i strahu od njemačkih (pejorativno “švapskih”) topničkih oruđa Panzerhaubitze 2000, vjerojatno najjačeg bojnog sredstva prikazanog na zagrebačkoj paradi povodom Dana pobjede. Drugo – kao izravna posljedica prvog i činjenice da je inače fizički veća i ljudstvom daleko brojnija Srbija zapravo vojno, gospodarski i na druge načine slabija, impotentnija i inferiornija – o izravnom izrugivanju hrvatske himne, a time hrvatskog naroda i države.

Pogledajte čl. 349. Kaznenog zakona i čl. 15. do čl. 22. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske. Uopće ne morate biti pravnik. Kao i u slučaju “Oba su pala”, i malo dijete vidi da to nije nikakva “satira” ni “sloboda govora”, nego obična kriptočetnička pljuvačka, usmjerena na izazivanje i vrijeđanje etničke hrvatske većine. I to, koje li žalobne ironije, teksta uglazbljenog po Srbinu, hrvatskom pravoslavcu Josipu Runjaninu.

Pupovčevi feralni huškači usput provlače i svoju beskrajnu frustraciju međunarodnim pravosudnim porazom i propašću fantazmagorije “zajedničkog zločinačkog poduhvata protjerivanja Srba”, pa zbog toga ovo “neselektivna” (“neselektivno granatiranje”), mrski sudac Meron i Haaški sud, koji im je Veliku Srbiju dotukao u miru. Naravno, tko gubi ima se pravo ljutiti, ali…

Netko to mora već jednom otvoreno reći: Pupovac i Srpske Novosti hrvatske Srbe guraju na poraženu velikosrpsku, miloševićevsku, zločinačku “krajinsku” stranu.

Crno na bijelo. Namjesto da promoviraju Srbe koji vole i poštuju svoju hrvatsku domovinu, namjesto da na političke i javne položaje stavljaju ljude koji su u Domovinskom ratu sudjelovali u obrani napadnute Hrvatske, oni ističu gotovo isključivo bivše “krajinske” funkcionere, licemjerno kao nitko i nigdje na svijetu traže da se komemoriraju “krajinski” ratni gubitci i otvoreno zastupaju neprijateljsku politiku i ciljeve susjedne države Srbije.

Države koju danas vode dva obrijana Vojkina četnika, Toma Grobar i potrčko za pivu Aca Vučić. Države koja u svakoj prilici nedvosmisleno pokazuje da se u odnosu na 1991. godinu nije promijenila niti za jedan jedini jebeni milimetar.

Moja štovana i ostala gospodo i drugovi, to je nemoguće. To je čisto ludilo. To je poremećena, sumanuta, samoubilačka “politika” koja u Hrvatskoj nema apsolutno nikakve šanse – nula bodova, nimalo prilike za uspjeh. Osobito nakon oslobađajuće haaške presude hrvatskim generalima 2012. godine i utvrdbi ovogodišnje presude ICJ za genocid. Tu nema nikakvih argumenata, to je potpuna iracionalnost, udaranje glavom u zid, put u propast, suicid.

Namjesto da svoju budućnost traži u Zagrebu, Pupovac se javno okrenuo zločinačkoj “krajini” i Beogradu. Da parafraziram konvertita i veleizdajnika Mesića: ore tu, ali Boga moli da kiša padne u Srbiji. I naravno, sve što će na taj način postići jest isto ono što je “postigao” Milošević – da tih 4% hrvatskih Srba postane 0,4%, ili čak i gore. Da ih nestane. Najvjerojatnije ne zato što će ti ljudi nekamo otići, nego jer se jednostavno više neće izjašnjavati Srbima.

Od srama.

Je li mi žao? Jest, naravno. Ne Pupovca, Feralovaca & družine, nipošto, oni su svoj kredit davno potrošili, žao mi je običnih malih ljudi s ulice. Srbi koji su tijekom Domovinskog rata i četničke agresije ostali s nama u Hrvatskoj su isti kao i mi, nikom ništa nisu krivi, dijele s nama jednako dobro i zlo i ne zaslužuju ovo što im se događa, da opet postanu ulog u bolesnim velikosrpskim igrama. Evo, načinite mali pokus. Upitajte bilo kojeg hrvatskog Srbina što bi više htio: radno mjesto i normalan život u mirnoj, dosadnjikavoj hrvatskoj državi, ili vječno Pupovčevo huškanje, licemjerno vrištanje i izmišljotine tipa “fašizacije društva”, “Kontra-Oluje” ili ćirilice u Vukovaru. Probajte. Vidjet ćete što će vam odgovoriti.

Sad još jednom pogledajte Pupovca, što govori i kako se ponaša:

OPET BURNO U DNEVNIKU NOVE TV ‘Gospodine Pupovac, vratimo se u 2015.’

Usporedba vukovarske situacije s Jasenovcem je do zla boga nategnuta, zlonamjerna, beskrajno licemjerna i posve besmislena, osobito jer u drugim lokalnim sredinama sa srpskom i ostalim etničkim većinama dvojezičnost notorno nesmetano funkcionira. Međutim, Pupovac je očito uvjeren da gluposti i histerično pretjerivanje nekom dobro zvuče. On jednostavno mora u svoje huškačke verbalne dijareje ubaciti Jasenovac, jedan od navećih srpskih mitova, jer sebe i hrvatske Srbe koje “predstavlja” želi prikazati kao “ugrožene”, kao žrtve “fašizma” u Hrvatskoj… gle’ čuda, posve jednako kao što je to činio Milošević.

I tako već desetljećima – posljednjih ni manje ni više nego 20 godina “ugroženi” Pupovac nastupa s položaja vlasti u “fašističkoj” hrvatskoj državi, ili iz neposredne blizine vlasti.

“Ugroženi” Pupovac ne samo da za sve to vrijeme uporno nesmetano živi u “fašističkoj” hrvatskoj državi, nego je još od 1995. hrvatski saborski zastupnik, čak predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku, čak umalo izabran kao jedan od hrvatskih predstavnika u Europski parlament. “Fašistička” hrvatska država “ugroženom” Pupovcu godinama obilato financira razne njegove udruge, kao i privatne novine Srpske Novosti koje po istoj toj državi redovito svaki tjedan pljuju i defeciraju. “Fašistička” hrvatska država ima ustavni zakon o pravima manjina bukvalno i doslovno kao niti jedna druga država u svijetu, “fašistička” hrvatska država ima vladu u kojoj je “ugroženih” etničkih Srba nekoliko puta više negoli brojem u stanovništvu, “fašistička” hrvatska država desetljećima hrani & oblači cijeli niz javnih osoba, političara, sportaša, umjetnika i “umjetnika”, sve redom isto tako “ugroženih” etničkih Srba, eno jednog na Brijunima, eno jedan je baš jučer preminuo i cijela “fašistička” hrvatska država za njim “fašistički” žali i oplakuje ga.

A “ugroženi” Pupovac… o Jasenovcu. Tko o čemu, ku**a o poštenju.

Dakle, molim lijepo, zapamtite što sam rekao. Ovakvom “politikom”, Milorad Pupovac i njegove Srpske Novosti istrijebit će Srbe iz Hrvatske. Dugoročno, potpuno, terminalno. Od hrvatskih Srba neće ostati nitko, ništa, ni spomen. Samo možda, kao kuriozitet, pokoje prezime i puste pravoslavne bogomolje.

[Rasprava]

Slobodane pošalji salate… ili bar ćirilicu (20. kolovoza 2015.)

babic-troprstic-01Portal Index.hr kojim upravlja Mesićev potrčko i pravomoćno osuđeni kriminalac M. B. (1978.) danas je nastavio s huškačkim histeriziranjem nad novim vukovarskim gradskim satutom. Na isti način kao Milošević prije 25 godina u ratnoj agresiji na Hrvatsku, uglas kao jučer Pupovac na Novoj TV i njegov srbijanski gazda Vučić, sada i Index fantazira o “zabranjivanju ćirilice”, a izmišljotinu odmah povezuje s ustašama i NDH:

Piše: R.I. Vratimo se u 2015. godinu
“‘NA PODRUČJU Nezavisne Države Hrvatske zabranjuje se upotreba ćirilice’, stajalo je u Zakonskoj odredbi o zabrani ćirilice koja je donesena u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Odredba je donesena 25. travnja 1941. godine, dva tjedna nakon uspostave NDH…”

Pogledajte prigodan snimak zaslona. (Usput, možete se prisjetiti Indexovog pljuvanja po hrvatskoj zastavi zbog katastrofalnog poraza na referendumu o braku.)

Naravno, radi se o čistoj četničkoj propagandi poput one “Glasila krajišnika u egzilu” Krajinaforce.com, s tom razlikom što je Index, navodno, u hrvatskom vlasništvu, a saborski zastupnik Pupovac i osuđeni kriminalac M. B. (1978), navodno, lojalni hrvatski građani. A sad, malo za sve takve najgorčeg mogućeg lijeka: stvarnosti.

U Vukovaru nikada ni na jednoj gradskoj instituciji, ulici ili trgu, nije bilo ćiriličnih ploča, da bi ih gradska vlast mogla “zabraniti” ili “ukinuti”. Ćirilica nije zabranjena nigdje u Hrvatskoj, pa ni u Vukovaru. Pripadnici srpske manjine i svih drugih manjina u Hrvatskoj imaju, imali su i imat će pravo slobodno koristiti svoj jezik i svoje pismo, kako u Vukovaru, tako i u svim drugim hrvatskim gradovima i mjestima. U 25 godina povijesti moderne neovisne hrvatske države, to nikada nitko nije dovodio u pitanje, niti će.

Začudo, u jednom drugome “neovisnom” mediju netko je barem za tren prestao halucinirati, dosjetio se pročitati vukovarsku gradsku odluku i potom nevoljko, ali neminovno, zaključio nešto posve drugačije od Pupovca, Vučića i M. B. (1978):

U VUKOVARU ĆE ĆIRILICE BITI I VIŠE NEGO PRIJE
“…iščitaju li se pažljivo u ponedjeljak donesene odluke, lako se može zaključiti da su HDZ, HKS i HDSSB ipak uveli, točnije povećali razinu dvojezičnosti, odnosno upotrebu ćirilice u Vukovaru…”

Članak je, zar ste sumnjali, u trenu nestao s naslovnice, ali svejedno. Dakle, nasuprot četničkih laži, stvarnost: ne samo da ćirilica nije “zabranjena” ni “ukinuta”, nego vukovarski Srbi sada imaju više individualnih manjinskih prava na korištenje toga pisma i svoga jezika, negoli prije.

O ostalom, zaključujte sami.

Saborski zastupnik Pupovac sve to zna, jer je pročitao odluku vukovarskog gradskog vijeća prije negoli je razjapio usta. Premijer Srbije Vučić sve to zna, jer je predsjednik vlade jedne države, a takvi moraju znati barem čitati, makar i tamo daleko, daleko od mora. Čak i osuđeni kriminalac M. B. (1978.) to zna, iako je samo srednjoškolac finomehaničar i osrednji lopov dugoprstić. Znao je, jako je dobro sve znao i velikosrpski četnički krvolok Milošević… ali ga, naravno, nije zanimalo. Niti spriječilo da započne rat, poubija 20.000, rani 100.000 i protjera 500.000 Hrvata i inih ne-Srba, te načini 35.000.000.000,00 dollara ratne štete samo u Hrvatskoj, a kako? Propagandom. Lažući, izmišljajući, optužujući i huškajući ljude na potpuno isti način.

Slučajnosti nema. Srbiji smo zube poizbijali 1995, ali ću oprezno parafrazirati dobronamjeran savjet: samokrjes pri ruci, barut na suhom.

[Rasprava]

Devetnaest milijuna razloga (21. kolovoza 2015.)

Prema javno dostupnim podacima hrvatske državne riznice, Pupovac je samo u posljednje dvije godine iz hrvatskog državnog proračuna dobio ukupno 19.206.768,00 kn (slovima: devetnaest milijuna dvjesto šest tisuća sedamsto šezdeset osam kuna, stanje na 21. kolovoza), ili okvirno, preko dva i pol milijuna eura. Šteta što se podaci ne mogu ovako brzo pronaći za prehodne godine, osobito za razdoblje od 2004. do 2008. dok je Pupovac po proračunu haračio skupa sa Sanaderom, ali nije nimalo teško pretpostaviti kako je to izgledalo.

Slijedi osnovno pitanje. Što je Hrvatska dobila zauzvrat, za tih svojih krvavo zarađenih 19 milijuna, na Pupovca potrošenih kuna?

Primjerice, evo: besmisleno, bezvezno osporavanje drugostupanjske haaške presude hrvatskim generalima. Sramotno pljuvanje po hrvatskoj himni. Ničim utemeljene, odavno prepoznate, ofucane, bijedne velikosrpske optužbe za fašizam. A to je samo vrh ledenog brijega. Idite na Srpske Novosti i čitajte, nasumice, bilo što, svejedno, nema razlike. Doslovno, to je posve drugi svijet – paralelni svemir isključive, neupitne, nedvosmislene protuhrvatske propagande.

Još nešto vrlo važno. Što su hrvatski Srbi dobili za taj silni novac? Pupovčev SNV bi trebala biti njihova udruga, Srpske Novosti bi trebale biti njihove novine. Udruženje i list koji njeguju identitet, povijest i kulturu hrvatskih Srba – Tesla, Runjanin, Pribičević, Bijelić, Dedić… – organizacija i glasilo koji služe za obnovu odnosa s Hrvatima, koji djeluju u pravcu uspostave narušenog povjerenja i razumijevanja, koji rade na popravku stanja prouzrokovanog ratom.

Nažalost, nije tako. Od toga novca, hrvatski Srbi nisu dobili ništa, nisu imali, nemaju i neće imati nikakve koristi. Samo štetu, jer kako vidimo, ni Pupovac, ni SNV, ni Srpske Novosti, uopće ne rade ono zbog čega postoje i za što ih hrvatska država financira.

Još gore, danas više nego ikada prije, njihovo djelovanje se ukazuje kao upravo suprotno proklamiranim razlozima postojanja. Čitali ste, zar ne? Pobogu, ti ljudi kao da uopće ne žive u Hrvatskoj, nego u nekoj paralelnoj stvarnosti u kojoj je Jasenovac bio jučer, Jugoslavija izgubljeni raj, Oluja ultimativni zločin, a krvoločni klerofašisti ustaše Hrvati neprestano kolju, progone i teroriziraju miroljubive progresivce i antifašiste Srbe.

Ništa od toga, kao ni otvoreno žaljenje i bijes zbog oslobađanja hrvatskih generala i propasti kvislinške “krajine”, nema apsolutno nikakve sveze s identitetom, dobrobiti i interesima hrvatskih Srba. Na taj način, poboljšanja međuetničkih odnosa ne može i neće biti. Nikada. Bolji odnosi ne grade se kontinuiranim svjesnim, zlonamjernim provokacijama i vrijeđanjem, izravno upravljenim na izazivanje i održavanje sukoba s Hrvatima, očito identičnim i planski usklađenim s politikom i ciljevima susjedne države Srbije.

Neki rekoše “etnobiznis”, ali ja ću uporabiti ružniju, točniju rječ: huškanje.

Hrvatska država i društvo to ne mogu dopustiti. Hrvatska država postoji već 25 godina, pobijedila je u krvavom ratu za neovisnost, pobijedila je i u olovnim pravno-političkim “ratovima” pred najvišim međunarodnim sudištima ICTY i ICJ, postala je punopravna, ravnopravna pripadnica NATO saveza, Europske unije i svih drugih bitnih sastavnica zapadne svjetske civilizacije. Hrvatska država ostvarila je sve svoje velike strateške ciljeve… osim jednog: gospodarskog prosperiteta. Kojim se nažalost i dalje ozbiljno ne bavimo. Zašto? Pa, između ostalog, jer saborski zastupnik Pupovac, njegov SNV i Srpske Novosti, pod izravnim malignim utjecajem i uz protekciju susjedne Srbije, nikako ne žele prihvatiti da je hrvatska država stvarnost, i da je ovo 2015, a ne 1941. ili 1991. godina.

To nije moguće tolerirati.

Mi moramo naprijed. Hrvatska nema ni vremena ni sredstava baviti se imaginarnim utezima povijesti i beskrajnom tuđom mitomanijom i frustracijama. Pupovac, SNV i Srpske Novosti zaglavili su u slijepim ulicama promašaja prošlih vremena, sami su sebe ukopali u prošlost, pa ih tamo treba i ostaviti. Proračunski novac može se daleko bolje potrošiti. Naravno, ovo je slobodna zemlja, pisati i govoriti može tko god hoće i što god hoće, pa čak i protiv države u kojoj živi… ali ne na državni račun.

Ne na hrvatski račun.

[Rasprava]

Advertisements

Srpske Novosti, Jutarnji list, četnici, kante & kreteni

8. February 2015. Leave a comment

kante-i-kreteni-01Ljeto Gospodnje 2015, pokušajte zamisliti da ste detuđmanizator. Bogami, nije vam lako. Unatoč silnom uloženom vremenu, novcu i trudu, neojasenovački projekt haaškog “zajedničkog zločinačkog poduhvata” katastrofalno je propao. Gotovina, Markač, Tuđman i Hrvatska oslobođeni su svake krivnje, nema više ni govora o jugosferama, rekomima, rektumima i regionima, petnaest godina života bacili ste u vjetar, beskorisni ste, impotentni, život vam je bio besmislen. Izgubili ste sve izbore od 2011, popušili ste čak i referendum protiv mrskih “ustaških klerofašista”, a od poraza na skorim izborima za Sabor više vas ne mogu spasiti ni Josip Broz i Čiča Draža zajedno. Još gore, presuda ICJ-a zauvijek je zacementirala srpsku odgovornost za Domovinski rat, strahovite ratne zločine i ratnu štetu, te pokopala sve srpske mitove i tlapnje o Oluji, Tuđmanu i modernoj hrvatskoj državi. Koma. Što ćete sad?

Što uopće možete? Detuđmanizacija je mrtva, a vi ste samo zaostala hrpa njezinih raspadnutih zombija koji uludo bauljaju i tumaraju naokolo. Jasno vam je što slijedi. Uskoro više neće biti masnih šuškavih kuna iz hrvatskog državnog proračuna, jer će sve vaše “udruge”, “inicijative”, “centri” i “mediji” dobiti nogu u dupe s državne sise, a nekažnjeno srbovati moći ćete samo još iz otadžbine. Kako je tamo daleko zadnja bijeda, jad i žalibože, a prečane vole k’o kerovi šugave mačke, budućnost vam je nedvojbeno turobna. Preostaje vam samo šiziti, cviliti i ludovati, te otvoreno javno lagati – pljuvati i mrziti Hrvatsku i Hrvate, dok još možete.

Tako Pupovčeve Srpske Novosti, bivši Feral Tribune, besramno izmišljaju i krivotvore nedavnu presudu ICJ o hrvatskim i srpskim tužbama za genocid:

Nemanja Stjepanović Srbija i Hrvatska su dvostruko poražene
“…hrvatske snage tokom i nakon akcije Oluja također počinile zločine kako bi protjerale srpsko stanovništvo…
…najmanji intelektualni napor uz elementarno poznavanje događaja u Oluji dovoljan je da se shvati presudna uloga državnog vrha Hrvatske u etničkom čišćenju Krajine u leto 1995. godine…
…Međunarodni sud pravde je ocenio da su vojne i policijske snage obe države počinile zločine u okviru kampanje etničkog čišćenja…”

I još:

Tamara Opačić 03. veljače 2015. Odbačene tužbe Hrvatske i Srbije
“…Smaknuća Srba bez suđenja za vrijeme i nakon operacije Oluja su utvrđena i Hrvatska je priznala da je bilo takvih ubijanja. Sud nalazi da su ta djela počinili pripadnici hrvatskih vojnih snaga protiv srpskih civila i vojnika koji su se predali te da ona mogu spadati pod genocid, kao i maltretiranja Srba za vrijeme i nakon Oluje – kazao je Tomka te naveo kako dokazi o maltretiranju Srba te pljačka i uništenje njihove imovine nisu za cilj imali fizičko uništenje srpskog stanovništva, već njegovo iseljenje…”

Naravno, kao i uvijek, cijela priča sinkronizirana je sa srpskom vladom, za koju je izjavu nakon presude ICJ-a dao Šešeljev četnički vojvoda, osumnjičeni antinski ubojica, Toma Grobar:

NIKOLIĆ O PRESUDI: Pali stereotipi o ratu u SFRJ, potvrđeni masovni zločini nad Srbima “…iako protivtužba Srbije nije usvojena, sud je utvrdio da su vlasti Hrvatske bile svesne da će vojna akcija Oluja dovesti do proterivanja civila…”

Na sličan način, u istoj koordiniranoj damage control akciji pokušaja stvaranja dojma da su Hrvatska i Srbija pred ICJ jednako prošle i odgovorne za rat, piše i domaći Jutarnji list, općepoznat i kao Jutarnji Srbobran. Prvo Ante Tomić, od milja zvan “Kanta”, zbog svog iznimnog doprinosa rasterećenju javnih kloaka, zbori ovako:

KOMENTAR ANTE TOMIĆA Nacionalizam ima vampirsku prirodu, ovisan je o krvi i nikad mu nije dosta
“…’U Oluji je počinjen genocid’, reče mi nedavno jedan prijatelj, inače povjesničar.
‘Gle, nije’, odgovorio sam mu nešto i iživciran megalomanskim posezanjem za genocidom. ‘U Oluji se dogodilo etničko čišćenje.’
Nije to, naravno, nešto na što sam kao Hrvat specijalno ponosan, ali za ljubav istine mora se kazati kako je u opsežnoj akciji zauzimanja Knina, Drniša, Benkovca, Gračaca i stotina krajških i ličkih sela bilo razmjerno malo žrtava. Hrvatski vojni i politički vrh razumno se odlučio za protjerivanje umjesto istrebljivanja neprijatelja…”

Potom slijedi Jurica Pavičić, znan i kao “Kreten”, zbog svoje notorne uljudbe, pristojnosti i dobrog kućnog odgoja:

PIŠE JURICA PAVIČIĆ Zašto se liberalna polovica Hrvatske tako smrtno boji one nacionalističke?
“…umjesto da se postavi pitanje zašto je i zbog koga ovo siromašno društvo platilo 28 milijuna da bi doznalo ono što ionako zna: da je Srbija napala Hrvatsku, da je htjela pripojiti njen teritorij, da su Srbi ubili mnoge Hrvate i Hrvati protjerali mnoge Srbe…”

Krasno, a? 🙂

Nigdje u presudi ICJ ne stoji, niti se iz ičeg što ona navodi može zaključiti ono što tvrde Pupovčeve Srpske Novosti, Jutarnji list, Tomić i Pavičić, suglasno sa srpskom vladom i Tomom Grobarom, a što sam gore izdvojio i citirao. Nigdje ICJ ne utvrđuje nikakvo hrvatsko “protjerivanje srpskog stanovništva”, niti “presudnu uloga državnog vrha Hrvatske u etničkom čišćenju Krajine u leto 1995. godine”, niti da bi hrvatske “vojne i policijske snage počinile zločine u okviru kampanje etničkog čišćenja”. Čista je izmišljotina da je ICJ utvrdio da bi “vlasti Hrvatske bile svesne da će vojna akcija Oluja dovesti do proterivanja civila” ili da “dokazi o maltretiranju Srba te pljačka i uništenje njihove imovine nisu za cilj imali fizičko uništenje srpskog stanovništva, već njegovo iseljenje”. Na isti način kao ICTY u drugostupanjskoj presudi Gotovini, ICJ te dokaze razmatra samo u smislu planiranja vojnih akcija i minimiziranja ljudskih žrtava, ničeg drugog.

Ujedno, kad ICJ govori o hrvatskim zločinima, radi se o onima koje Hrvatska priznaje, koje s hrvatske strane nitko nije ni sporio, ni prije ni sada – zločinima koji su zabilježeni i glede najvećeg dijela kojih su hrvatska policijska i pravosudna tijela provela kaznene i ine postupke. To je utvrdila još prvostupanjska presuda Gotovini (konkretno 44 žrtve, od toga oko četvrtina vojnici). Međutim, Pupovčevi i “novinari” Jutarnjeg lista, kao i njihovi prekodrinski srpski gazde, s toga odmah skaču na izmišljanje “etničkog čišćenja”, “protjerivanja” i “padanje stereotipa” što je, po dobrom starom srpskom običaju, tragikomično. Kad se radi o laganju, moram reći da je pokojni Dobrica Ćosić bio u pravu:

“…Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno… laž je srpski državni interes…“

Podsjećam, drugostupanjska haaška presuda Gotovini i Markaču ne samo da ih je oslobodila krivnje za sve što im se stavljalo na teret, nego je utvrdila i da nikakav “zajednički zločinački poduhvat” Tuđmanovog hrvatskog državnog i vojnog vrha nije postojao. Upravo zbog toga su dvojica haaških sudaca koji su bili protiv oslobađanja pisali ona zapjenjena izdvojena mišljenja, i upravo to je izazvalo najviše srpske političke, komentatorske i ine histerije od 2012. godine naovamo.

U Domovinskom ratu niti jedan jedini Srbin nije protjeran iz Hrvatske. Tko je tvrdio da se u Oluji dogodilo etničko čišćenje i protjerivanje srpskog stanovništva? Srbija, Milošević, Savo Štrbac, Veritas, Šešelj, četnici, razni hrvatski petokolonaši, orjunaši, “Jugoslaveni”, HHO, Documenta i haaško tužiteljstvo Carle del Ponte, svi tek negdje od 2003. Jesu li to ikad, ičim, igdje i ikako uspjeli dokazati? Nisu. Upravo nasuprot, oba međunarodna kaznena suda ICTY i ICJ nisu im dali za pravo.

Za Srbiju je jasno, ali zašto navodno hrvatski mediji i novinari, Pupovčeve Srpske Novosti, Jutarnji list, Ante Tomić “Kanta” i Jurica Pavičić “Kreten”, ipak tvrde da je Hrvatska počinila etničko čišćenje i protjerivanje Srba?

Pa, jednostavno – zato što zastupaju srpsku politiku i ciljeve države Srbije.

Zato što su isti kao i svi ovi gore nabrojeni miloševićevci, četnici, “Jugoslaveni” i ina detuđmanizatorska bagra. Zato što su bili i ostali na neprijateljskoj srpskoj ratnoj strani, zato što iz dna duše mrze državu Hrvatsku i Hrvate, zato što su u 15 godina detuđmanizacije pisali, govorili, radili i pokušavali sve što su mogli da se ta zločinačka protuhrvatska rabota ostvari, i sada jednostavno ne mogu podnijeti da su izgubili, propali, popušili. Da je stvarnost drugačija, a da su oni ispali zadnje budale.

E, sad. Možemo li mi to trpjeti? Možemo li tolerirati kante i kretene u vlastitom dvorištu?

(Dramatična stanka.)

Možemo, naravno.

Okej, znam da je to samo moje mišljenje, a svatko od vas imat će vlastiti odgovor na to pitanje, ali dajte, ni kante ni kreteni (još) ne drže oružje i ne pucaju, zar ne? To su zadnji trzaji poraženih, razoružanih, bezubih, impotentnih zombija, frustriranih bradonja koje smo obrijali još 1995. i ispratili ih na traktorima. Sramotne provokacije? Točno, ali to su ipak samo riječi – bezvezna, bespomoćna pljuvačka i izazivanje, a mi nismo luđaci da upadamo u Charlie Hebdo zamke. Hrvatska je slobodna, demokratska zemlja u kojoj pravo govoriti imaju čak i mala ljigava stvorenja što žive pod blatnjavim balkanskim kamenjem… molim, ne zaboravite, nikad ne zaboravite: dvadeset tisuća hrvatskih ljudi dalo je svoje živote 1991 – 1995. da bismo mi danas mogli o tome slobodno brbljati i tipkati za računalima, na toplom i sigurnom.

Slažem se, nije moguće očekivati da reakcije neće biti, ali ako mene pitate, ona mora ostati u okvirima apsolutnog uskraćivanja bilo kakvog financiranja, boycotta, razotkrivanja u raspravama, zalijevanja kantama i izrugivanja. Nešto kao kad se nađete u blizini nekog tko puno priča, a jako dugo nije održavao osobnu higijenu, pa ste prisiljeni začepiti nos i okrenuti glavu na drugu stranu. Ako vas taj nastavi gnjaviti, objasnite mu da je sapun u trgovini vrlo jeftin.

Neće proći mnogo vremena, a detuđmanizatori će postati predmet masovne javne sprdnje. Što dalje, bit će im sve teže.

[Rasprava]

Srbi šokisani: Tuđman je hteo da raketuje Beograd!

2. November 2013. Leave a comment

I to sa čime? Ustaškim raketama S-300 zemlja-vazduh, koje je ustaša Tuđman kupio od Vatikana, seme im se zatrlo! (Samo danas u vašem selu i “Jutarnjem Srbobranu”.) Prema verodostojnim obaveštajnim podacima, još u leto sudbonosne 1995. godine operativci CIJE Bila Klintona tajno su informisali vožda Slobu Slobodu da genocidni srbožder Tuđman, s kojim je dogovorisao rat i podelio Bosnu, ima nameru da raketuje samo srce Srbije, Beograd, u kojemu su civilizovani Srbi jeli viljuškama vekovima pre Evrope!

Zbog toga je nenaoružana srpska nejačad mesecima drhturisala na tenkovima i u avionima po vasceloj Srbiji, u srpskoj Dalmaciji, srpskoj Slavoniji, srpskoj Baranji, srpskom Kordunu, srpskoj Baniji, srpskoj Bosni, srpskom Kosovu i Metohiji, pa i šire, jer gde god je srpski grob, to je Srbija, a Hrvatska je ono šta se vidi sa ustaške katedrale, po mraku. ‘Ko ne veruje, može da se osvedoči u Muzeju Balvan-revolucije, gde ima spaljena lobanja malog Jovice, kojemu su drogisane ustaše prvo napravile ogrlicu od uški i dečjih prstića, a zatim bacale i njega i bombe 500 metara udalj, tako da se sav ugruvao. Osim toga, u analima srpskih manastira, sagrađenih pre pojave ameba, zabeleženo je da su genocidni ustaše često voleli da pevaju genocidne ustaške pesme, od kojih se normalnom čoveku, bre, ledi krv u žilama:

“Gazi čedu Hrvat mlad
brani hrabro on svoj grad,
još da mu je koji Scud,
gađao bi Novi Sad!”

Iz čega se prevashodno lepo vidi Tuđmanova genocidna ustaška namera raketisanja srpske nejači! Ali avaj, voljeni vožd Sloba, govoreći bre srpski, da ga ceo svet razume, nije hteo ili nije mogao da spreči patnje i stradanja krajišnika i nebeskog srpskog naroda, oca mu jebem, nego je nešto trkeljao i lamentisao o nekim tamo glodarima, čudo jedno:

“Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati..!? Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, čak bez stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta… Pitanje je ‘ko je, zaista, doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, kada su imali sve uslove da se brane, izazvala je egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli k’o zečevi..?!”

Ništa ja to njega ne mogu da razumem, bre, biće da je nesrećnik bio iznenađen i uvređen od Tuđmanove volšebne genocidne pretnje raketisanja Beograda, nauštrb Savi Štrbcu i dogovoru sa CIJOM, Kominternom i Vatikanom o dogovorenom ratu i podeli Bosne.

‘Ko? Šta? Vaistinu, radilo se o raketama S-300, zemlja-vazduh. Pa šta? Kome to može da bude čudno? Srbi su nebeski narod, bre!

(Objavljeno 09. 10. 2013.)

[Rasprava]

Miloševićeva “Politika”? Stojanovićev “Srbobran”? Ma kakvi: “Jutarnji list”

18. July 2011. 1 comment

Da su četnici, Jugoslaveni i ini velikosrbi u posljednjih desetak godina tzv. “detuđmanizacije” preuzeli – pokupovali – hrvatske medije, notorna je stvar o kojoj već živkaju i vrapci na granama. Na dvadesetogodišnjicu hrvatske neovisnosti, samo su državni HRT i “Vjesnik” još uvijek u domaćem vlasništvu, a bukvalno sve ostalo je u tuđim, sada otvoreno neprijateljskim rukama. A što te tuđe “ruke” rade, kako i o čemu pišu i govore, vidi se u dva najnovija primjera:

UZNEMIRUJUĆE FOTOGRAFIJE Evo zašto Merčep mora biti u zatvoru Autor: Davor Butković

Tekst je nekrofilski krvoločno ilustriran “fotografijama tijela dvanaestogodišnje Aleksandre Zec, koju su u studenom 1991. godine na Sljemenu ustrijelili pripadnici Merčepovih eskadrona smrti”. Butkoviću je jamačno vrlo dobro poznato da su četnici, koji ga plaćaju za objavljivanje ovakvih stvari, u agresiji na Hrvatsku poubijali preko 300 (slovima: tri stotine) maloljetne hrvatske djece. Konkretno, izviješće Ureda za žrtve rata Vlade RH iz 1995. godine navodi 254 poginule, 51 nestale i 969 u ratu ranjene djece, dakle ukupno 305 mrtve. Evo, recimo, samo u Slavonskom Brodu 24 (slovima: dvadeset četvoro) mrtvih djevojčica i dječaka. (Kasniji podaci Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata navode čak 402 poginule djece, ali taj popis mi nije dostupan, pa se zadržavam na prvom podatku.)

Butkoviću je jamačno vrlo dobro poznato da svaka od tih preko 300 tragedija ne-srpske djece pojedinačno nije ništa manje ni strahotna, ni žalobna, ni išta manje vrijedna, od tragedije male Aleksandre Zec.

Butkoviću je jamačno vrlo dobro poznato da su sva ta pobijena ne-srpska djeca imala svoja imena i prezimena, svoje roditelje, svoju braću i sestre, svoje male prijatelje. Znate li vi, moja štovana i ostala gospodo, tko su ti ljudi?

Naravno, ne znate. Znate li im barem jedno jedino ime? Ne znate. Znate li gdje i kako su ubijeni? Nemate pojma. Znate li je li njihovim preživjelim rođacima neka država, recimo Republika Srbija koja ih je potukla, isplatila kakvu odštetu za zlo koje im je naneseno? Jest malo morgen, kako bi to rekao pokojni srpski vožd. Je li možda kakva “građanska udruga” neku prigodnu nagradu za doprinos u “borbi za ljudska prava i slobode”, ili štogod slično, nazvala njihovim imenom?

Vidi-vidi, nije. Kako je to moguće?

Pa, vrlo jednostavno: zato što tih preko 300 pobijene djece nisu bili Srbi, nego Hrvati. Ili neki drugi ne-Srbi, svejedno, a takvi su našim butkovićima – manje vrijedni.

Manje bitni. Manje žrtve. Manje ljudi.

Za ono što butkovići već godinama u Hrvatskoj rade, za propagandnu sliku rata kakvu se ovakvim krvožednim eskapadama iz petnih žila upiru stvoriti, žrtve ne-Srbi ne mogu im poslužiti. Njihovim se leševima ne može ovako unosno trgovati, kamoli da bi se na njihovim kostima mogla osnovati kakva fina “građanska udruga”, izvući novac od države i stranih donatora, silovati medijska pozornost i prodavati “novine” na hrpetine primjeraka.

Kužite? Jebeš ne-Srbe žrtve ratnih i inih zločina. Ionako ih je prepun kurac i daleko ih je bolje prešutjeti, kao da ih nije ni bilo. Kad bi butkovići o njima pisali tako često, zapravo svakodnevno, i na ovako podao, ljigav, tendenciozan i maliciozan način kako to čine kad je riječ o malobrojnim srpskim žrtvama, kako bi to izgledalo?

‘Ajde, zamislite si.

Zamislite da se post mortem slike tih preko 300 male u ratu pobijene ne-srpske djece, načinjenje prilikom očevida ili obdukcija, ovako objavljuju?

Recimo, jednom tjedno. Slike mrtve ne-srpske djece, strijeljane, poklane, raskomadane granatama, na naslovnicama dnevnih novina. Uz prigodne “edukativne” “novinarske” tekstove “suočavanja s istinom” – kako su ih zatukli Butkovićevi gazde Srbi, četnici, pobunjeni domaći Srbi, naše dojučerašnje “komšije” Srbi, i to samo zato što su djeca bila Hrvati i ini ne-Srbi? Naši domaći Srbi četnici koljači, potpomognuti četnicima koljačima iz Srbije i JNA, koji su u Domovinskom ratu, na kraju XX. stoljeća, učinili sve moguće da hrvatske države i naroda ne bude, pa nisu prezali ni malu djecu masovno klati i ubijati?

Zamislite si to.

Zamislite atmosferu, reakcije, posljedice. Zamislite kakav bi nakon toga bio odnos hrvatske javnosti, običnog hrvatskog čovjeka s ulice, prema Srbima? Bilo našim domaćim, bilo onim iz Srbije?

A dok si zamišljate takvu nevjerojatnu, neljudsku ratnohuškačku rabotu, nezabilježenu igdje prije u civliziranom svijetu, pročitajte i drugi svježi primjer neprijateljske djelatnosti u svom omiljenom “Jutarnjem Srbobranu”:

Umro Đuro Brodarac: Naša mini Srebrenica je njegovo djelo. Piše DENIS KULJIŠ

Opširniji komentar nepotreban. Jednako kao njegov kolega, Šešeljev advokat Bešker prije dva mjeseca, Dodikov potrčko i guzoliz Kuljiš bukvalno i doslovno prepisuje srpsku četničku ratnu propagandu iz 1990. godine. Sjećate se, onu o “ugroženoj srpskoj nevinoj nejačadi” koju “kolju ustaše”. A najveće li tragikomedije, Kuljiš se pokojnom Đuri Brodarcu ruga da je bio – pretio. Debeli pijanac, kandidat za infarkt. Mila majko, zadrigli krmak očito si je doma sva zrcala porazbijao…

No, dobro. Pitanje je: zašto?

Više je razloga. Osnovni je, naravno, novac. Krivotvoritelji interviewa s “dragim Ivom” i masni Dodikovi kućni ljubimci prodaju svoje široko razrađene jugoslavenske guzice za eure ili funte. Čak i za kune, ne nužno tim redom.

Drugo, otkad je propao prvi otvoreno pro-četnički list u Hrvatskoj, od milja zvan “Fekal Trabunje”, (danas, nikog ne iznenađuje, “Srpske Novosti”), a njegovi agen… pardon, novinari se rasuli po medijima u majčici Srbiji i bratskim EPH izdanjima, ovi jutarnji srbobranski butkovići i kuljiši, inače tzv. mainstream novinari (čitaj: mafijaška piskarala koja mlate najviše love za naručene bljuvotine), osjećaju profesionalnu potrebu da se s bivšim Fekalovcima natječu – tko je veći i otvoreniji četnik.

Što bi jedan Bora Dežulović ili Marinko Čulić bili radikalniji frajeri i kočili se okolo s većim šubarama i sjajnijim kokardama od njih?

Osim toga, nakon dva predsjednička mandata haaškog pokajnika Mesića, glupi i naivni Hrvati izabrali su beskičmenjaka, lutku na koncu, “uglađenu” marionetu Josipovića. S kojim se Srbi zabavljaju kao s dječjom igračkom – malo ga vrijeđaju, malo mu se izruguju, a on ni da pisne. Pobogu, pa glavni savjetnik mu je Srbin, tip koji javno civili i plače za Srboslavijom. Urnebes, bre. E, kad je tako, jutarnji četnički strvinari na mrtvoj djeci osjećaju da uskoro mora doći vrijeme za neko novo miješanje karata na brdovitom Balkanu.

Što ste ono rekli? “Izjednačavanje krivnje za rat”?

Ma kakvi, prošlo svršeno vrijeme. Krivnja za rat više nije “jednaka”, krivnja je sada na hrvatskoj strani. Za “Fekal”, pardon “Srpske Novosti”, za “Jutarnji Srbobran” i ine, Hrvatska je započela rat. Mi smo krivi – zato što smo proglasili neovisnost, oduprli se četničkom napadu i srušili Veliku Srbiju, pardon, Jugoslaviju.

Razumjete li? Nije rat počeo Milošević, nego Tuđman. Nisu zaratili Srbi četnici, nego smo mi, a Milošević je samo branio svoju prečansku “ugroženu srpsku nejačad”. Milošević je, kažu nam jutarnji srbobrani Fekalovci, butkovići i kuljiši, bio u pravu.

Zato odbaciše privremene “lijepe kape Titovke” od papira i naheriše stare udobne šubare od dječje kože, s kokardama, i u sav glas:

“Slobodane, pošalji salate, biće mesa, klaćemo Hrvate…”

(Post je objavljen na Pollitika.com 18. 07. 2011, ali ga je tamošnja pročetnička publika obrisala.)