Archive

Posts Tagged ‘Kukuriku’

Mi ili oni: do istrage naše ili vaše

11. February 2016. Leave a comment

mi-ili-oni4Ovih dana tzv. hrvatske medije i tzv. hrvatsku javnost silno je uzburkala najava Pupovčevih Četnič… pardon, Srpskih Novosti, i objavljena fotografija ministra Hasanbegovića s “ustaškom kapom”. Stoga koristim priliku za komentare i objavu cijelog niza drugih ekskluzivnih autentičnih fotografija i informacija, naravno s obveznim pojašnjenjima i posvetama. Da tzv. hrvatsku tzv. javnost odviše ne zbunjujemo i ne dovodimo u zabludu.

Doduše, na autentičnoj fotografiji Četnič… pardon Srpskih Novosti, se ne vidi baš ništa, doli dvije bijele mrlje na dvije kape, od kojih je bijela mrlja lijevo dolje osobito autentična, prava ustaška bijela mrlja. Ni bijela mrlja na ministrovoj kapi nije ništa manje ustaški autentična, pa urednik Četnič… pardon, Srpskih Novosti, Ivica Đikić kaže: “Mi nigdje ne tvrdimo da je na kapi slovo ‘U’, ali u to opravdano sumnjamo i kapa je ustaška.”

‘Ajde. Na stranu opravdane sumnje Četnič… pardon, Srpskih Novosti, koje su notorno uvijek opravdane, osobito kad su su pitanju Hrva… pardon, ustaše, ustaški “zajednički zločinački poduhvat”, ustaški avioni koji padaju, ustaške himne i slično, valja prvo odgovoriti na pitanje odakle im ministrova fotografija? Mladi novinar Srboje Četniković… pardon, Hrvoje Šimičević, inače suradnik portala H-alter i Lupiga, nekih od Kukuriku “neprofitnih medija” kojima je ustaški minstar nedavno fašistički zavrnuo slavinu ustaškog državnog proračuna, kaže da se konačno ohrabrio, isključio mobitel na 10 minuta i ušao u Nacionalnu sveučilišnu knjižnicu pročitati nešto što nije objavljeno na Facebooku.

No, to nije točno.

Sporna fotografija, naime, potječe iz privatnog albuma rečenog Ivice Đikića, glavnog urednika Četnič… pardon, Srpskih Novosti, koji je u mladosti ludosti, avaj, bio pripadnik postrojbi HOS-a, kako sam kaže, “kao neka hrvatska verzija neustrašivog Boška Buhe”. U mladosti ustaša, a u starosti čet… pardon, novinar Četnič… pardon, Srpskih Novosti? Što je tu čudno? Pa i stanoviti Stev… pardon, Stjepan Mesić, u burnoj ustaškoj mladosti je veličao NDH, pje… pardon zijevao “Juru i Bobana”, potom gubio silne čekove i dolare, da bi pod starost i za 30 haaško-otočkih srebnjaka postao zakleti čet… pardon, antifašist. Eno ga još uvijek u Grškovićevoj, neumorno zgrće slatke ustaške kune iz ustaškog državnog proračuna.

Nesretnog mladog Boška Buhu ustašu Đikića prokazao je Miloševićev zapadnoslavonski “krajinski” drakula Veljko Džakula, još jedan čet… pardon, antifašist i borac za ljudska prava, u vrijeme sukoba još jednog bivšeg predsjednika države, stanovitog Jova… pardon, Ive Josipovića s Miloradom Pupovcem oko – pogodili ste – ustaških proračunskih kuna, i poznate afere etnobiznis:

Veljko Džakula: Ivica Đikić je tijekom rata nosio crnu uniformu HOS-a

Iako se potpisao krvoločnim ustaškim pozdravom “Za dom spremni!”, antifašist Đikić migoljio je i izvlačio se da se radilo o “ironiji”, da je sa 16 godina u Tomislavgradu bio premlad da ode u HOS itd, a nije bio dovoljno prestar da s Milanovićem zbriše u Nagorno-Karabakh, pa to ti je. Oblate te bez argumentisanja, bre, a ti se posle peri kako znaš i umeš.

No dobro, to smo razjasnili, pa konačno prelazimo na obećane ekskluzivne autentične fotografije. Počinjemo u malo daljoj povijesti, s prigodnim čet… pardon, antifašistom Dragoljubom Dražom Mihailovićem, inače poznatim borcem za ljudska prava na crti Virovitica – Karlovac – Karlobag:

Kukuriku domoljubi

Kukuriku domoljubi

Čiča Draža antifašist

Ekskluzivna autentična fotografija potječe iz vremena odmah nakon II. svj. rata, dok je Draža predavao zamolbu da ga uvrste na popis Pravednika među narodima, i to uz svjedočenje svog osobnog prijatelja “lovca na naciste” Ephraima Zuroffa. Zamolba je nažalost propala, jer je Draža na primanje u Yad Vashemu tragičnom greškom obukao, ah, krivu uniformu.

Slijedi autentična fotografija još jednog čet… pardon, antifašista, partizana i borca za ljudska prava Sime Š. Dubajića, koji se u knjizi “Život, greh i kajanje: od Kistanja do Kočevskog Roga” pred smrt pohvalio da je nakon II. svj. rata i Bleiburga, na zapovijed mega-ultra antifašista ljubičice bijele Josipa Broza Tita humano pobio par desetaka tisuća Hrva… pardon, ustaša:

simo-dubajic-koljac1Simo o nježnim partizanskim klanjima

Naravno, k’o što kaže bivša Kukuriku ministarka Vesna Pusić, svi su oni bili krivi, samo im nije suđeno, jer od silne žurbe nije bilo vremena za takve tričarije. Nastavljamo s autentičnom fotografijom njezinog kolege, bivšeg Kukuriku ministra Grčića, na “krajinskim” barikadama:

ministar-na-barikadamaGeneral Marko Lukić: ‘Imam dokaze, Branko Grčić doista je bio na četničkim barikadama!’

I na ovoj autentičnoj fotografiji se vidi nekoliko autentičnih bijelih mrlja, za koje ne tvrdimo da su četničke, ali u to opravdano sumnjamo i brade su četničke, jer svi četnici nose brade, a četnici su antifašisti, pa je jasno da je antifašizam genetski dlakav, bradat i kosmat, i zato ga, bre, treba finansirati ustaškim kunama iz ustaškog državnog proračuna. Inače će da mu bidnu ugrožena osnovna ljudska prava.

Mda. Evo još vrućih ekskluziva:

ugrozena-nejacad-na-tenkovimaMilorad s “krajinskom” antifašističkom rodbinom

Fotografija datira iz 1993, kada je današnji nakladnik Četnič… pardon, Srpskih Novosti, ugroženi saborski zastupnik Milorad Pupovac, obilazio svoje ugrožene miroljubive antifašiste u “krajini” i hrabrio ih da izdrže pred navalom krvoločnih Tuđmanovih ustaša. Ali, to nije sve:

Dobro jutro

Dobro jutro

Milorad s one strane zrcala

Ova autentična fotografija nastala je u trenucima duboke kontemplacije i introspekcije, kao što i priliči jednom ugroženom manjinskom saborskom zastupniku s predstavničkim stažom od preko 20 godina u krvoločnom ustaškom Saboru. Zamislite, tolike godine, a jadan ugrožen od glave do šubare u džepu, čak i kad dođe obilna ustaška saborska plaća. Na fotografiji se vidi kako se ugroženom Miloradu stvarno nije lako odlučiti – koju od veličajnih misli svoga idola & uzora Slobe slobode će da ponovi i da kaže usred ustaške države, a da Hrva… pardon, ustaše, odmah ne dreknu. Osobito kad krvoločni ustaški ministar balija handžar-Hasanbegović namerava da zavrne priliv ustaških kuna čak i antifašističkim Četnič… pardon, Srpskim Novostima. Ma, pravi novi Jasenovac, bre.

Govoreći o četnič… pardon, antifašističkim idolima i uzorima, pogledajte autentičnu ekskluzivnu fotografiju Žarka Puhovskog, tadašnjeg šefa tzv. HHO, i njegovog toplog intimnog prijatelja i uzora Save Štrbca, gazde Veritasa:

Savo & Žare

Savo & Žare

Savo i Žare: eros s ovoga svijeta

Radi se o izvorniku fotografije koju je prednik Pupovčevih Četnič.. pardon, Srpskih Novosti, Sorosev satirički list Feral Tribune, iskoristio za poznatu fotomontažu Tuđmana i Miloševića. Udruge HHO i Veritas su osnovane na isti način, na inicijativu istih ljudi, iste 1993. godine, nakon akcije Maslenica. Kako je rekao Puhovski, HHO nije osnovan prije, jer su 1991. klani i ubijani Hrva… pardon ustaše, a svi su oni krivi, samo im nije suđeno, pa nije bilo potrebe. Međutim, nakon Maslenice i četnič… pardon, antifašističkog vojnog poraza, borci za ljudska prava pobojali su se da bi ustaše mogle da izvrše još koje genocidisanje nad golorukom nenaoružanom nejačadi na tenkovima, pa je istina morala da pobedi. Nežna javna ljubav HHO i Veritasa nastavljena je sve negde do haaške optužnice Gotovini, Tuđmanu i Hrvatskoj za Oluju i “zajednički zločinački poduhvat protjerivanja 200.000.000.000 Srba”, u čijem su pisanju Žare & Savo, uz nemjerljivu pomoć King Konga iz Grškovićeve, osobno sudelovali.

Evo i jedne King Kongove fotografije s Kukuriku jugendom:

king-kong-i-kukuriku-pioniri-maleni1Kukuriku pioniri maleni

Iako je fotografija svojevremeno obišla sve čet… pardon, antifašističke medije, začudo, vidi ti to, pravobraniteljica za djecu nije ni pisnula. No, kad smo već kod velikih majmuna, recite, je li vam se kad učinilo da neovisna Hrvatska od 2000. godine, pa nadalje, više ne postoji?

Ako nije, onda ste slijepi ili glupi, a ako jest, nažalost, bili ste u pravu. Nakon što je umro predsjednik Tuđman, štakori su se razbježali s tonućeg broda, a uloge predsjednika hrvatske države i hrvatske vlade nisu preuzeli ni mali ni veliki majmuni, nego – tužiteljstvo Haaškog suda. Djelatnici tužiteljstva bili su i ostali pod izravnim utjecajem Velike Britanije i male Srbije, primjerice Graham Blewitt, topli osobni prijatelj Save Štrbca. Istina, ovdje ga ne vidimo u krevetu sa Savom i Žaretom, jer on je fotografirao.

Hrvatska je dobila ono što je zaslužila – postala je država na optuženičkoj klupi. “Izabravši” Mesića i Račana na vlast, bez ijednog ispaljenog metka, postala je zemlja pod inozemnim skrbništvom, mandat, britansko-srpski protektorat. Od 2000. godine, pa nadalje, niti jedna politika, niti jedan državni potez, niti jedna jedina važnija odluka u Hrvatskoj nije donesena bez haaške, čitaj britanske i/ili srpske suglasnosti i odobrenja, ili barem uz njihov veći ili manji utjecaj. O tome svjedoči ekskluzivna autentična fografija:

Lutke na koncu

Lutke na koncu

Majmunčići na koncu

U toj veleizdaj… pardon, domoljubnoj raboti za koju – zasad – još nitko nije odgovarao, sudjelovao je i dio ustaškog HDZ-a, osobito neki ustaški antifašisti koji su u njega zalutali u potrazi za osobnim i materijalnim probitkom:

Grobari HDZ-a

Grobari HDZ-a

Ivo & Kud’ Ivo tud’ i ja(ca)

Okej. Nastavljamo u istom stilu, s ekskluzivnom autentičnom fotografijom bivšeg srpskog predsjednika Borisa Tadića i bivšeg predsednika Dela Regije Velike Sr… pardon, Jugosfe…, pardon, Zapadnog Balkana, našeg Jova… pardon, Ive Josipovića, u trenucima razdraganog bratstva i jedinstva:

Prijateljska šamarčina

Prijateljska šamarčina

Micić je bio u pravu

Primijetite da srpski predsjednik nosi autentičnu čet… pardon, antifašističku kapu s kokardom i dvoglavom belom kokoši, dok predsednik Dela Regije Zapadnog Balkana ne nosi kapu, nego su mu je stavili. K’o što mu je i Tadić stavio, a i poklonio Micićev časopis “Zenit”, u kojem se u najboljoj jugoslavenskoj antifašističkoj tradiciji tvrdilo da su Hrvati, molim lijepo, “križanci papiga i majmuna”. King Kong u Grškovićevoj se valjao od smeha, a predsednik Dela Regije Zapadnog Balkana Jova… pardon, Ivo Josipović se srdačno zahvalio na prigodnom poklonu i obećao da će svim silama da opravda ukazano poverenje.

Nažalost, iako je dao sve od sebe da verifikuje Micićevu hipotezu, pa je ubrzo stekao i nadimak “Hrestomatija”, predsednik Jova… pardon, Ivo Josipović, inače u mladosti Titov gardist, imao je i ružnih epizoda. Najgora je bila ona s ustašom Stipom Šuvarom:

Ustaška kuhana noga

Ustaška kuhana noga

Josipović i Šuvar ustaše

Ova ekskluzivna autentična fotografija nastala je na jednom od predizbornih sastanaka centralnog komiteta Kukuriku partije, na kojima se raspravljalo kako vudu ritualom uskrsnuti Šuvara, kojem su Miloševićeve čet… pardon, antifašističke horde još 1987. godine vikale da je ustaša. Kukuriku su bili uvjereni da bi im Šuvar zombi pomogao u kampanji, ali na savjet stranog PR stručnjaka od toga su odustali, i sve se svelo na Milanovićevu domoljubnu ručicu na srcu, mahanje hrv…. pardon, ustaškim zastavama i urlanje: “Hrvatska!” I stvarno, pokazalo se da Micićevih križanaca u ustaškom biračkom tijelu ima prilično, iako nedovoljno za ostanak na vlasti.

Nije pomoglo čak ni razrešenje londonskog potrčka Dejana Jovića, koji je neoprezno ustvrdio da Hrva… pardon, ustaše, nisu želeli svoju državu čak ni kad jesu, a ako jesu, e onda nisu, sunce im kalajisano. O tome svedoči još jedna ekskluzivna autentična fotografija tadašnjeg vođstva Kukuriku koalicije:

Svi su oni Dejan Jović

Svi smo mi Dejan Jović

Sledeća eksluzivna autentična fotografija zorno predočuje sav izniman rad, trud, napor i rezultate Kukuriku koalicije za vrijeme 4 godine mandata:

Ustajem se već u 11:00!

Ustajem se već u 11:00!

Hrvatska raste

Nažalost, Hrva… pardon, ustaše u svom genocidnom nezadovoljstvu i nezahvalnosti križanaca majmuna i papiga nisu uspeli da se opasulje i prepoznaju da im ostanak Kukuriku koalicije na vlasti donosi sve ono u čemu su tako srećno uživali za vreme Velike Sr… pardon, Jugoslavije od 1918. do 1990. godine, pa i dalje, sve negde do 1995. i genocida nad nenaoružanom nejači na tenkovima, u Oluji i Tuđmanovom zajedničkom zločinačkom poduhvatu. Ustaša Meron obrnuo je tok istorije i celokupnog sveckog napretka, pa je četni… pardon, antifašistički Kukuriku vožd Zoran Milanović morao da udari pesnicom o stol u ustaškim Banskim dvorima i odlučno kaže: “Mi ili oni!”

Ako vam je to zazvučalo poznato, u pravu ste. Radi se o parafrazisanju reči još jednog istaknutog čet… pardon, antifašista Nikole Stojanovića, koji je slično kao danas još 1902. usred hrva… pardon, ustaškog Zagreba imao novine koje su se hrabro borile za Veliku Sr… pardon antifašizam, i koji je napisao: “Do istrage naše ili vaše!” Evo i ekskluzivne autentične fotografije:

Čvrsto stišćemo pest

Čvrsto stišćemo pest

Kukuriku antifašistički sieg heil

Sve optužbe da zagrebački Srbobra… pardon, Četni… pardon, Srpske Novosti konstantno provociraju Hrva.. pardon, ustaše, te da namesto bavljenja manjinskim pitanjima promovišu nekakvu netrpeljivost, fašizam, orjunaštvo, četništvo i slično, fabrikovane su i neosnovane. Radi se o pravom antifašističkom listu svih naših bratskih naroda i narodnosti, koji se hrabro bori za ljudska prava, slobodu govora i toleranciju, što najbolje dokazuje ekskluzivna autentična fotografija portira na vratima:

bradata-sloboda-govoraPorfirije

Portira Četnič… pardon, Srpskih Novosti ne treba da mešate s daleko poznatijim Njegovim Visokopreosveštenstvom Mitropolitom zagrebačko-ljubljanskim, cele Italije, Grenlanda, Marsa i Nagorno-Karabakha Porfirijem, inače ljubiteljem pevanja lepih i miroljubivih narodnih pesama o čet… pardon, antifašističkom popu Momčilu Đujiću:

porfirije-borac-za-ljudska-pravaPorfirije s još većom bradom

Za kraj, ostavljamo eksluzivnu autentičnu fotografiju Kukuriku mučenika Zorana Milanovića, da ceo svet vidi šta hrabri antifašisti, borci za ljudska prava, pravdu i istinu, moraju da trpe u genocidnoj ustaškoj Hrvatskoj, samo ako se usude da pisnu o stradanjima napaćenog nebeskog naroda i nenaoružanih čet… pardon, antifašista na tenkovima:

zoki-se-potukao-s-nacrtanim-ustasom-i-dobio-batina

Bilo je gore nego u Nagorno-Karabakhu

Milanović se potukao s nacrtanim ustašom i dobio batina

O tome će osuđeni krimina… pardon, antifašist M.B. (1978) i njegova pudlica Vojislav Mazno Oko promptno da izveste lovca na naciste Efraima Curofa i Centar Simon Vizental.

 

[Rasprava]

Advertisements

Otvorena najava Kukuriku državnog udara

5. December 2015. Leave a comment

kukuriku-puc1Jučer sam napisao dnevnik “Kukuriku farsa u Saboru”, o slabašnom i nemuštom reagiranju HDZ-ovaca na Milanovićevo divljanje u prvom pokušaju ustroja novog Hrvatskog sabora. Evo, samo dan kasnije, moram priznati da sam i ja bio naivan. Vodio sam se ustavnim, zakonskim i nekim općim racionalnim okvirima, i zaključio da je Kukuriku saborski igrokaz dio pripreme terena za moguće izvanredne izbore. Na nekoj pričuvnoj razini možda sam i bio u pravu, ali međutim, u suštini, prevario sam se.

Kukuriku ne računaju s novim izborima. Kukuriku uopće ne namjeravaju otići s vlasti, ni mirnim putem, ni ikako.

Kukuriku igraju na sve ili ništa, na bilo koji način, po bilo koju cijenu. Nakon izbornog poraza i javne propasti trgovine zastupničkim mandatima s Prgometom, Kukuriku družinu je kompletno napustio zdrav razum, pa svoje prave namjere čak javno priznaju. Prva je bila jučerašnja tipično nekoherentna, ali znakovita Milanovićeva izjava:

“…Četiri godine mi možemo na ovakav način funkcionirati kao manjinska vlada, što nije dobro, ali Europa takvih primjera ima masu… – U tom trenutku predsjednik države nema nikakvu ulogu, a naročito kad se Sabor konstituira. Onda treba tražiti mandatara i dok nitko ne dobije mandat, nikakvi rokovi ne počinju teći… Smatra i kako predsjednica zbog nekonstituiranja Sabora ne može imenovati tehničku vladu jer za to nema temelja u Ustavu. – Predsjednica ne može ni raspisati izbore…”

Uslijedila je tirada Peđe Grbina danas na radiju:

“…Upitan koji bi rok za njega bio prihvatljiv, je li to veljača ili misli da bi se Vlada i Sabor mogli konstituirati i ranije dodao je ne zna hoće li to biti sutra ili u veljači. Na dodatni upit je veljača krajnji rok dodao je da je krajnji rok za četiri godine. ‘Krajnji rok je za četiri godine. Krajnji rok za raspisivanje izbora je četiri godine od konstituiranja Sabora’, pojasnio je Grbin…”

Otklonimo svaku sumnju o čemu njih dvojica govore. Evo i današnjeg članka u jednom od SDP partijskih biltena:

Na korak do velike ustavne krize: Vlada ne bi pustila privremenu vladu u Banske dvore

“…Ako predsjednica donese nekakvu odluku o nestranačkoj vladi i novim izborima, to neće ništa značiti. Mi bismo tu odluku u potpunosti ignorirali zato što bi bila protuustavna. Naša bi Vlada, jedina legalna, nastavila normalno raditi, ta predsjedničina »vlada« sigurno ne bi mogla ući u Banske dvore, morala bi se sastajati na Pantovčaku. Također, nema mogućnosti da predsjednica bez naše Vlade organizira nove izbore. Sve bi to bio uzaludan posao, rekao nam je jučer jedan Vladin dužnosnik…”

Molim, zbrojite dva i dva. Ne bi to bila nikakva “ustavna kriza”. To bi bio puč. Državni udar.

Tehnička vlada u prijelaznom izbornom razdoblju nema stvarne ovlasti. Takva vlada je samo “skrbnik” izvršne vlasti, dok nakon izbora predsjednik države ne imenuje novog mandatara i novi saziv Hrvatskog sabora ne potvrdi novu vladu. Međutim, ako se to ne dogodi – ako nitko ne uspije skupiti većinu od 76 glasova sabornika, dakle ako predsjednik države, nakon konzultacija i pregovora u nekom razumnom razdoblju, nema kome povjeriti mandat – tada ga Ustav obvezuje da imenuje nestranačku vladu i raspiše prijevremene izbore.

U takvom slučaju, nije moguće ništa drugo. To je slovo hrvatskog Ustava.

Ni tehnička ni bilo kakva druga vlada nema pravo na bilo koji način miješati se u bilo što od toga. Nikakva i ničija vlada nema nikakvo zamislivo pravo ni mogućnost “ignorirati” ustavnu odluku predsjednika države, niti sprječavati nestranačku vladu da tih mjesec-dva obnaša dužnost, do prijevremenih izbora.

Tko to pokuša, taj krši Ustav. Taj fizičkom silom uzurpira izvršnu državnu vlast i čini cijeli niz najtežih kaznenih djela protiv Republike Hrvatske iz Glave XXXII. Kaznenog zakona. Tko to učini, taj je kriminalac, zločinac, najgori neprijatelj hrvatske države i naroda. Veleizdajnik, ništa drugo.

Pred očima vam je, crno na bijelo.

“Jedan vladin dužnosnik” otvoreno najavljuje da poremećena, suluda Kukuriku zločinačka družina neće poštovati Ustav i, u slučaju da se ne okupi saborska većina, neće otići s vlasti mirno i dragovoljno. Skrećem osobit pozor – Ostojić šape drži na policiji, a Kotromanović na vojsci. Sjetite se i ljudi koje je snimljeni Miljenić doveo i zaposlio “preko veze”. Slično kao što je Milošević 1990. učinio s lokalnim četnicima, svi ti Kukuriku kadrovi jamačno će biti iskorišteni za pokušaj državnog udara i sprječavanje nestranačke vlade da uđe u Banske dvore. Kad su mogli silom upasti u crkvu Sv. Marka, ni zgrada vlade im ništa neće značiti.

Prava priroda i stvarne namjere Milanovićeve uzurpatorske kamarile konačno su se javno i nedvojbeno pokazale. Na hrvatskom narodu, hrvatskom društvu i hrvatskoj državi je da se odupre i na Kukuriku veleizdaju reagira na odgovarajući način.

Budite sigurni da će se to i dogoditi. (04. prosinca 2015.)

Milanović namjerava zadržati vlast bez pobjede na izborima

Državni udar (coup d’etat, staatsstreich, prevrat, puč) je protuustavno, protuzakonito stjecanje vlasti. U kolokvijalnoj komunikaciji notorno podrazumijeva nasilje, pucnjavu, vojsku i tenkove na ulicama, ali u stvarnosti, to uopće mora biti slučaj. Pogledajte definiciju u hrvatskom Kaznenom zakonu:

KAZNENA DJELA PROTIV REPUBLIKE HRVATSKE
Veleizdaja
Članak 340.
Tko uporabom sile ili prijetnjom uporabe sile ili na drugi protupravan način ugrozi teritorijalnu cjelovitost ili ustavno ustrojstvo Republike Hrvatske,
kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.

Podebljao sam najvažnije. Vidite da ne treba sila, pa čak ni prijetnja. Tko na protupravan način ugrozi ustavno ustrojstvo države, čini teško kazneno djelo veleizdaje. Državni udar je veleizdaja. Tko počini državni udar, ili ga priprema (čl. 350. Kaznenog zakona), veleizdajnik je.

Uopćeno i laički govoreći, “protupravan način” je onaj koji je suprotan Ustavu i zakonima, a “ustavno ustrojstvo” države definirano je Ustavom. Radi se o sustavu i podjeli vlasti, nadležnosti, ulogama i zadaćama Sabora, vlade, predsjednika države, sudova, zbog čega postoje i što rade. Donošenjem Ustava 2000. godine, Republika Hrvatska je postala (polu)parlamentarna demokracija. Bez ulaženja u detalje, u najvažnijem dijelu to znači da državna vlada proizlazi iz saborske većine i odgovara isključivo Saboru.

Većina – apsolutna, natpolovična većina, 50% + 1 – je temelj demokracije. Bez većine nema vlasti. Bez saborske većine koja je podržava, nema državne vlade. Hrvatski Sabor ima 151 zastupnika, dakle natpolovična većina iznosi 76 (sedamdeset šest). Članak 98. Ustava propisuje “većinu svih zastupnika”, pa nema nikakve sumnje da se radi o apsolutnoj, a ne relativnoj većini. Zbog toga, predsjednik države može povjeriti mandat za sastavljanje vlade samo osobi koju podržava najmanje 76 zastupnika. Sve drugo ne bi bilo utvrđivanje, nego kreiranje saborske većine.

Još malo predavanja. Ustav je nedjeljiva cjelina. Iz Ustava nije moguće izdvojiti i uzeti samo ono što nekom u određenom trenutku politički odgovara, a ostalo zanemariti. U (polu)parlamentarnoj demokraciji, u hrvatskom ustavnom ustrojstvu državne vlasti, vlada ne može postojati ako nema podršku parlamentarne većine. Na isti način, iz istoga razloga, ne može funkcionirati ni parlament, jer je s vladom neraskidivo povezan i bez nje nema svrhe. Ako vlada izgubi povjerenje Sabora, a nema neke nove većine koja bi podržala novu vladu, Sabor se raspušta i raspisuju se novi izbori. U istome smislu, sadašnji novi hrvatski državni Sabor u kojemu nema većine potrebne za povjeravanje mandata i stvaranje nove državne vlade zapravo nije Sabor, jer ne ispunjava svoju temeljnu ustavnu ulogu i zadaću – utvrđivanje i odlučivanje tko vlada hrvatskom državom.

U prošlome dnevniku “Otvorena najava Kukuriku državnog udara” upozorio sam o čemu se radi, ali nažalost, ništa se nije promijenilo. Da Milanović i Kukuriku družina nisu odustali od svojih namjera, potvrđuju i neke od posljednjih medijskih objava “visokog izvora”:

SDP U LOVU NA 76 LJUDI KOJI ĆE IZABRATI ŠEFA SABORA Glas za Josipa Leku ili Dragu Prgometa dali bi i Glavaš i Sinčić? Objavljeno: 11.12.2015

“Vodstvo koalicije Hrvatska raste jučer poslijepodne počelo je akciju prikupljanja 76 zastupničkih potpisa kako bi idući tjedan mogli sazvati nastavak prve sjednice i izabrati predsjednika te tako konstituirati Sabor. Uspije li premijer Zoran Milanović uvjeriti najmanje 76 nedavno izabranih zastupnika i zastupnica da potpišu zahtjev za novo sazivanje Sabora, usput će onemogućiti Kolindu Grabar Kitarović da “u razumnom roku” odluči formirati tehničku Vladu… Vladu neće podržati svi zastupnici koji su za konstituiranje Sabora… tvrdi visoki član koalicije Hrvatska raste… Milanović želi na treći krug pregovora pred predsjednicu doći s dokazom da ima većinu za konstituiranje Sabora. To ne znači da ima i većinu za Vladu…”

I još:

Milanović: Provodi se akcija spašavanja HDZa i Tomislava Karamarka subota, 12.12.2015.

“Mi konstituiranje Sabora ne smatramo puzajućim državnim udarom, nego hodajućom državom koja je odrasla i koja je čvrsto na svojim nogama, a oni koji su navikli na obavještajno sigurnosnu spletku, čvrste državne institucije vide kao prijetnju. Za njih je Hrvatski sabor valjda paradržava, državni udar, za mene je Hrvatski sabor najviše tijelo vlasti, kojemu odgovara hrvatska vlada, koje je iznad Vlade i svakako iznad Predsjednika Republike. Na njegovu konstituiranju treba raditi, to je u interesu hrvatske države, u interesu svih zastupnika koji su izabrani od hrvatskog političkog naroda i koji žele raditi svoj posao i koji ne žele nered, smutnju, nejasnoću”, rekao je Milanović. “Zamislite situaciju da predsjednica potpiše takav dokument, takav komad papira i da nakon toga saborski zastupnici iz inata, iz svog temeljnog prava, iz straha da ne ostanu bez mandata donesu odluku o konstituiranju…”

Dakle, više nema nikakve sumnje.

Računajući na stranačku stegu i bojazan novih saborskih zastupnika da ne izgube osvojene zastupničke fotelje, statuse, plaće i beneficije, Milanović će pokušati konstituirati “Sabor”, možda čak izabrati i “predsjednika Sabora” – iako nema većinu zastupnika potrebnu za stjecanje mandata i stvaranje nove vlade.

Potom, postojanje toga “Sabora” Milanović namjerava koristiti kao “argument” za sprječavanje predsjednice države da zbog nedostatka mandatara i bezuspješnog pregovaranja prekine krizu, imenuje privremenu nestranačku vladu i raspiše nove izbore. Istovremeno, naravno, Milanović će ostati “tehnički premijer” dok god mu se sviđa. Najmanje “4 godine”, kako javno priželjkuje skupa s Grbinom, a najbolje dovijeka.

Premise su pred vama. Zaključci se nameću sami.

Milanović pokušava konstiturati “Sabor” bez većine iz koje bi proistekla nova vlada. Milanović pokušava zadržati svoju vladu i vlast bez podrške Sabora. Milanović na protupravan, protuustavan način ugrožava ustavno ustrojstvo hrvatske države i čini, ili u najmanju ruku aktivno priprema, teško kazneno djelo veleizdaje.

Državni udar. Ostanak na vlasti bez pobjede na izborima.

Kako vidim, Milanovićevu sramotnu rabotu u javnosti nazivaju “puzajućim”, “tihim”, “beskrvnim” državnim udarom. Takvi opisi nehotice ublažavaju težinu i ozbiljnost djela, besprizornog, nevjerojatnog, nezapamćenog kriminala najvišljih državnih dužnosnika koji nam se svima odvija pred očima. Jer, kako sam upravo pokazao, za počinjenje veleizdaje – za protupravnu ugrozu ustavnog ustrojstva države – nije neophodna ni sila, ni tenkovi.

Dovoljno je imati masovne medije koji Velikom Kukuriku Vođi neće, ili se ne usude postavljati očita pitanja, i Državno odvjetništvo koje šuti kao zaliveno.

(13. prosinca 2015.)

[Rasprava]

Ti-to, par-ti-ja, om-la-di-na, armi-ja! Uh, hm… Hrvat-ska! Hrvat-ska!

1. October 2015. Leave a comment

milanovic-domoljub-pred-izboreMoji Slavonci kažu: “Došle vile pred oči!” Vile su oštri seljački četvorozubac koji se koristi za utovar sijena, stajskog gnojiva ili, ah, dobronamjerno susjedsko uvjeravanje u kompliciranijim situacijama. Evo i prigodnog vica. Suočeni s terminalnim prognozama i katastrofalnim izgledima za budućnost, što rade alkoholičari? Prestaju piti. Što rade pušači? Bacaju cigarete. Što rade narkomani? Odriču se igala. A što rade SDP-ovci?

Postaju domoljubi! 🙂

Nagradno pitanje je ovaj put upravo tragikomično lako. Je li SDP “stranka domoljuba i patriota” ili “stranka demagogije i prijetvornosti”? Totalna jednostavnost odgovora izvire iz dobre stare nomen est omen, ime je znak – a SDP notorno uopće nije stranka, nego partija. Razlika nije samo površno lingvistička, nego apsolutno dubinska, potmulo ideološka, svjetonazorska. Odbijajući nazvati se strankom, SDP je ostao partija. Tko sam ja da im sudim, kad sami sebe tako zovu? 🙂

Ministrica Pusić svojedobno se javno hvalila da Sanaderov HDZ provodi njezinu, HNS-ovu politiku. To je bilo točno, a kako je završilo, znamo. No, mislim da se danas ne može reći da Milanović provodi HDZ-ovu politiku, jer se ovako nešto nikada prije nije dogodilo, a jednostavno ne vjerujem da bi Karamarko – ili bilo tko drugi – mogao biti toliko nesposoban i glup da se zbog navale izbjeglica i migranata bez ikakvog razloga istovremeno posvađa sa svim susjedima, ugrozi ionako slabašno hrvatsko gospodarstvo i osramoti zemlju na međunarodnom planu toliko, da Europska unija javno stane na stranu ne-članice Srbije… ali da je u predizbornom očaju i panici Milanović navrat-nanos navukao krinku hrvatske simbolike & retorike, jest.

Najavio sam to, i ne samo ja. Slobodan sam citirati se:

“…Ako žele sačuvati svoje masne jugoslavenske produžetke leđa od totalne propasti i nestanka, htjeli ili ne, prisiljeni su čuvati i hrvatsku povijest, hrvatsku državu i hrvatske interese – a to znači voditi Tuđmanovu politiku. Ili je barem poštovati. Pa makar i ovako licemjerno, prijetvorno, ljigavo i lignjavo, samo pred izbore…” (Ned, 05/07/2015 – 08:43)

Upravo to se sada događa. Nedugo prije izbora, suočen s izglednim porazom, Milanović je jednostavno prisiljen promijeniti ponašanje.

A koliko jučer, na izbornim i inim skupovima Kukuriku, SDP-a i njihovog bivšeg predsjedničkog kandidata Josipovića hrvatske zastave, hrvatska simbolika i hrvatska retorika bili su iznimka, usputnica, neželjena kulisa, nešto što se eto mora, reda radi. U cijeloj notornoj tradiciji 15 godina detuđmanizacije na hrvatstvo i hrvatsko domoljublje se gledalo i gleda s neskrivenim prijezirom, omalovažavanjem, animozitetom, pa čak i otvorenom mržnjom. Nakon prevrata 2000. godine, od Tuđmana nadalje, svi hrvatski domoljubi automatski su postali sumnjivi pokvarenjaci, lopovi i pljačkaši, jer “patriotizam je zadnje utočište hulja”, zar ne? Nasuprot tome, moderni, progresivni i internacionalni SDP-ovci su “nacionalizam” i svako hrvatstvo odbacili, prerasli i prevazišli kao nešto nazadno i retrogradno, primitivno, ognjištarsko i kamenjarsko.

Pa je tako Haaški sud postao “domaći”, svjedočiti na njemu protiv hrvatske države i naroda postalo je “svačija obveza”, a vojna obrana svoga doma u borbi za državnu neovisnost pretvorena je u “zajednički zločinački poduhvat protjerivanja Srba”. Tuđmanu je natovarena stigma novog Pavelića, Oluji novog Jasenovca, a Hrvatskoj nove fašističke NDH.

Zvuči grozno, zar ne? Ali se dogodilo.

Opterećena takvom strahovitom hipotekom, hrvatska država postala je “slučajna”. Srpska agresija pomilovana je kao “građanski rat”, a najvišlji hrvatski državni dužnosnici odrekli su se svojih funkcija, svoje zemlje i svoga naroda, i poslušno provodili naredbe haaškog tužiteljstva i stranih veleposlanstava. Pristali su na sve i predali sve, od hrvatskih državnih i vojnih tajni, pa do prigodnih hrestomatija. Kao da budućnosti nema, kompletno hrvatsko gospodarstvo, banke i mediji rasprodani su strancima, a državni dug je upetorostručen. Hrvatska država je rashrvaćena, bačena na koljena, poništena, vraćena na “Zapadni Balkan”, u “Jugosferu” i “region”. Hrvatstvo je postalo nepoćudno, nepodobno, neželjeno dijete, sramota u vlastitom domu, nešto čemu se vesele samo primitivci, krezubi krkani i publika na Thompsonovim koncertima. Jel’ tako, drugovi i drugarice? Jest, tako je.

A vidi vas sad. Ma, ljubi vas majka 🙂

Mahanje nacionalnim zastavama, frenetično skandiranje, domoljubna ručica na srčeku… sve je tu. Uz dodatak poremećene grčevito stisnute breivikovske desnice visoko u zraku, al’ ‘ajde, nećemo sad u tamo neke neonacističke detalje i psihopatologiju. Milanović, istina, još ne urla: “Za dom spremni!”, ali kako je krenulo, ne bi više nikoga iznenadilo.

Jučer zakleti titoist, danas Tuđmanov štovatelj, jučer Jugoslaven, danas teški hrvatski domoljub. Još jedno posve lagano pitanje. Zašto se Milanović odjednom tako ponaša? Zato što zna kako stvari stoje. Zato što je vidio prave ankete, nefrizirane, sirove, gole brojke, a ne šarene laže kojima Kukuriku mediji pokušavaju prati mozak narodu. Jer je svjestan da će SDP propasti na izborima i da promjena vlasti ovaj puta neće biti samo kozmetička i formalna kao Sanaderova. Jer će poraz na izborima značiti ne samo gubitak položaja u državi i stranci, nego i posve vjerojatan kazneni progon za priličan broj raznih ljudi, na više razina, za niz teških kazenenih djela počinjenih u 15 godina detuđmanizacije.

Milanović je shvatio da, zapravo, više nema što izgubiti.

Došle vile pred oči. Zato nesretnik mahnita i glumi domoljuba. Radi se o potezima očajnika očito spremnog na sve, od lažnih birtijskih svađa s državama susjedima, do javne zlouporabe policije.

Igra na sve ili ništa, a nakon njega, potop.

Tja. Primjera je u povijesti toliko i svi su tako slični da ne moram uopće ni napisati kako će to završiti. Samo se optimistično nadam, s obzirom da se situacija nakon 16. studenog 2012. objektivno posve promijenila, da ćemo posljedice Milanovićeve Kukuriku rabote i predizbornog ludovanja na državnoj razini moći popraviti lakše i brže negoli opći kaos i olovno beznađe koji su nam u naslijeđe ostavili Mesić, Račan, Sanader, Kosorica, Josipović i detuđmanizacija. Jer, moja štovana i ostala gospodo, to je pravi problem. Kako hrvatskom narodu vratiti onaj polet, onu radost, onu vjeru u budućnost koja je vladala devesetih?

U tome smislu, na Mesićevom bivšem potrčku Karamarku leži strahovita odgovornost. Nadam se da je toga svjestan. Ako se bude ponašao kako treba, prvenstveno ako se koncentrira na gospodarstvo i zapošljavanje, s vremenom će sve doći na svoje mjesto, a Hrvatska će postati prekrasno, neusporedivo mjesto za život. Ako ne, proći će kao Sanader i Milanović, ili čak još i gore, a pad će mu biti daleko brži. Iskreno, želim mu svu sreću, ali ne bih mu bio u koži.

[Rasprava]

Otići na “Malo vitra” ili pobjeći u London, pitanje je sad

24. September 2015. Leave a comment

izbjeglice-smece-tovarnik-RK5bLicemjerje i nepoštovanje zakona, dvije temeljne odrednice detuđmanizacije, jednako su snažne i prisutne u Hrvatskoj danas kao i prije 15 godina. Licemjerje je najgora niskost ljudske prirode, životni credo koji jedno govori, drugo misli, treće radi, a svoje analfabetske, destruktivne i kriminalne postupke redovito putem kontroliranih medija nasuprot zdravom razumu i elementarnim činjenicama prikazuje kao uspješne, pozitivne i korisne. Ne prihvaća nikakvu odgovornost, nikad i nizašto. Stvarnost ne priznaje, nego je izmišlja. Rat je mir, sloboda je ropstvo, a neznanje moć. Veleizdaja je domoljublje, a poraz pobjeda. Zakoni ne znače ništa, poštuju se samo kada režimu odgovara, a suspendiraju pukom ad hoc voljom predsjednika države, vlade, pa i običnog ministra. Istim se takvi čak javno hvale, bez ikakvih posljedica.

Nažalost, reagirati najčešće nema tko. Jedni – oporba – vide slabost i propast, njuše krv i plijen, slute pobjedu i debelo kalkuliraju što će im kakva reakcija i izjava donijeti na izborima. Drugi – prosti puk – većinom jednostavno ništa ne pamte, ne znaju i ne razumiju, nego “misle” ono čime im se pere mozak u novinama i na televiziji. Treći – “novinari”, “komentatori” i “analitičari”, psi čuvari režima – takvu bolesnu i poraznu situaciju održavaju u beskonačnost, jer su upravo za to i plaćeni.

Petnaest godina je mnogo. Sudjelujući u svemu tome, prodajući maglu detuđmanizacije, valjajući se u blatu “Zapadnog Balkana”, “Jugosfere” i “regiona”, ljudi su izgradili karijere, stekli povlastice, položaje i imutke. Istina, paralelni svijet i izmaštana stvarnost “zajedničkog zločinačkog poduhvata” srušili su im se kao kula od karata šokantnim haaškim prevratom 16. studenog 2012… ali kako je Gotovina odbio preuzeti odgovornost, mafijaške sinekure, novac i moć ostali su gdje su i bili. Još gore, glavni javni protivnik takve politike, barem na riječima, glavni retuđmanizator je – konvertit, pobogu, bivši dojučerašnji Mesićev potrčko Karamarko. Stoga, postalo je od apsolutnog značaja i krucijalne važnosti po svaku cijenu održati stanje i sačuvati status quo nastao još nakon Tuđmanove smrti, posve neovisno tko je na vlasti. Ne dopustiti promjene, a ako se već moraju dogoditi, da budu što manje, formalne, kozmetičke.

Najvažniji saborski izbori su blizu. Sva su sredstva dopuštena. Koristiti izbjeglice i migrante u predizbornoj kampanji? Jedva su dočekali. Tako je ministar Ostojić prije svega oko tjedan dana baratao s “predviđanjima” i “procjenama” o dolasku i prihvaćanju oko 1000 (slovima: tisuću) ljudi, busao se u “humana” prsa i čak se bez imalo srama hvalio da će ih “integrirati” i dati im posao. Bože mili, iako je u mandatu njegove Kukuriku vlade gotovo 100.000 (slovima: sto tisuća) Hrvata iselilo iz Hrvatske, prisiljeni otići trbuhom za kruhom.

I nitko na takvu Ostojićevu izjavu ozbiljno ne reagira. Prosječni godinama nezaposleni Hrvat, neovisno o etničkoj pripadnosti, vjerojatno ga je poželio pljusnuti preko face, pa makar završio u zatvoru.

Doduše, nije bilo mogo vremena za reakciju, jer su događaji pretekli. Svega par dana kasnije u Hrvatsku je došlo trideset puta više ljudi, i nastao je kaos koji nesmanjenom žestinom vlada i danas. Krizna situacija s izbjeglicama i migrantima notorno traje već mjesecima, pa i godinama, ali Kukuriku vlada nije bila u stanju, karikiram, poslati barem jednog policijskog pozornika u civilu da se malo provoza Srbijom, pronjuška i shvati što se iza brda valja. Bacite pogled na prigodnu zemljopisnu kartu. Na Bliskom istoku već godinama traje rat, kraj mu se ne nazire. Ljudi bježe i emigriraju masovno, samo u Turskoj ih je oko 2 milijuna, ali notorno žele otići u Njemačku, Austriju, Dansku, Švedsku, bogate zemlje zapadne i sjeverne Europe. Ako pred tom navalom Mađarska pooštri kontrolu i zatvori granice, a prije ili kasnije je to morala učiniti, jer je ne sili “fašist” Orban, nego obvezuju stroga schengenska pravila, kamo će ti ljudi krenuti?

Tko pogodi, dobije bonbon.

Kukuriku vlada i Milanović, naravno, nisu pogodili. Bili tupavi i glupavi, pa nisu mogli, ili nesposobni i zlonamjerni, pa nisu htjeli, nebitno.

Svega desetak dana kasnije javno se barata brojkama od oko 50.000 (slovima: pedeset tisuća) ljudi, iako su Kukuriku mediji ismijavali predsjednicu države kada je na to upozorila, a migranti i izbjeglice jednakom brojnošću pristižu i dalje. Kukuriku režim nema blage sveze što bi s njima, a čistim slučajem ima više sreće nego pameti, jer migranti ne žele ostati i tražiti utočište, nego samo proći. Stoga Kukuriku glumataju “humanost” i u svijet šalju slike policajaca s dječicom u naručju, dok se u sebi mole Bogu, Marxu ili čemu već, da ih se što prije “humano” riješe. Usput popravljaju stvarnost i pokušavaju prikriti štetu, izmišljaju nepostojeće “planove A, B, C” i hvale se da “kontroliraju krizu”. Mediji udaraju bombastične naslove kako “Europska unija od Hrvatske traži da primi 200 tisuća izbjeglica”, a Milanović i Ostojić na sva usta viču da Hrvatska neće biti “hot spot” i “hrabro” i “domoljubno” se odupiru mrskim neprijateljima. Kojim? Orbanu, Beogradu i Karamarku.

Molim?

Koliko jučer su pokušavali zaštititi bivše udbaše i komatoznim kurtzschlussom Lex Perković prouzrokovali bijesni nedolazak Merkelice na proslavu HR prijema u EU, a danas se Milanović s njom javno grli & ljubi… iako ona želi Hrvatsku pretvoriti u “hot spot” izbjeglički konclogor!?

Ma dajte, molim vas. Ne pušite Kukuriku predizborne dude varalice za opravdavanje nesposobnosti, neznanja i nemoći upravljanja državom, kamoli izbjegličkom krizom. Milanović galamom nastoji skriti primitivizam i najgore licemjerje, jer je migrante dočekao nespreman, gledajući ih kao tele u šarena vrata, a potom se bez ikakvog razloga posvađao sa susjedima, svoju odgovornost prebacujući na njih. Nesretnik očito uopće ne razumije da hrvatska granica od 01. srpnja 2013. više nije samo hrvatska, nego i granica Europske unije, čak i bez schengenskih propisa. Mi smo u konfederaciji europskih država, pobogu, a Srbija nije. Ona tih obveza nema.

Mala digresija. Je li problem u Grčkoj? Jest, oni bez kontrole puštaju migrante iz Turske. Ali prisjetite se, radi se o bankrotiranoj državi kojom vlada Tsipras, grčki Milanović, još jedan infantilni “elitist” bez pokrića i salonski “ljevičar” rođen sa zlatnom žličicom u ustima. Može li se od takvih očekivati da poštuju vlastite državne zakone i Schengen? Ni pod razno.

Sloboda kretanja je ljudsko pravo. U miru, nikom ne možete zabraniti da ide kamo god želi, ali to, naravno, ne znači anarhiju. Iako je lažno moralizirao i javno “osuđivao” prijedloge za pomoć vojske u kontroli granica, licemjer Milanović je granicu prema Srbiji ipak zatvorio, i to potpuno nakaradno i naopako. Namjesto da u nastaloj krizi policijom i vojskom kontrolira slobodan prostor, a nadolazeće migrante kanalizira i usmjeri na službene granične prijelaze (gdje će biti normalno legitimirani, a oni koji nemaju isprave popisani i registrirani prema zakonu, te potom ili zbrinuti ili propušteni dalje, po želji), arogantni analfabet je u panici učinio posve suprotno – zatvorio granične prijelaze, a ljudima dopustio da granicu prelaze preko polja, slobodno, proizvoljno, bez nadzora i kontrole. Pa što bude, bude. Kao da se ne radi o civiliziranom dijelu svijeta, nego o nekakvoj džungli, pustinji, prašumi, što li.

Kaos.

A kaos se mora nečim pokušati popraviti, uljepšati, objasniti, opravdati. Osobito pred izbore. Stoga je Milanović “hrabro” pljuckao Srbiju da je “muha”, kojom se on, “orao”, ne bavi, dok su ministra policije prigodno snimili u nekakvom autobusu kako na pipl mast trast engleskom kao nešto objašnjava izbjeglicama. Od kojih većina najvjerojatnije uopće ne zna strani jezik, a u velikom su broju jednostavno – nepismeni. (Zar ste stvarno povjerovali da je dezerterska žvaka o “gubitku najboljih ljudi” istina?) Čak ih pozdravlja sa “salaam alaikum”, iako su sigurno dobrim dijelom kršćani, jer takvi, znate, apsolutno moraju pobjeći pred muslimanskim fanaticima, ako žele zadržati glave na ramenima.

Kukuriku licemjerje tu ne prestaje. Isti taj ministar policije mrtav hladan javno priznaje da ne poštuje i ne primjenjuje vlastite državne zakone (Zakon o strancima, Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti [nekad Zakon o azilu], Zakon o nadzoru državne granice…), kamoli europske smjernice i ugovore, te da se izbjeglicama i migrantima koji nemaju isprave ne uzimaju otisci prstiju, jer ih to, ah, “plaši”. Čega se boje? Priznajem, neke mi stvari padaju na pamet, ali vi bolje upitajte Ranka. On sigurno zna.

Ja se samo sjećam da je od 1991. do 1995. od svijeta dugo nepriznata, nikad voljena i nikad željena hrvatska država, usred krvavog rata, u daleko gorem i težem položaju primila, popisala, registrirala i pred srpskom agresijom zbrinula ukupno oko 1.000.000 (slovima: milijun) prognanika i izbjeglica. Od toga gotovo polovicu iz susjedne Bosne i Hercegovine, većinom muslimana.

A kukavni Kukuriku ne mogu ni 50 tisuća.

Nego nam se Milanović predizborno “hrabro” i “domoljubno” svađa i pljuje malo s Mađarima, malo sa Slovencima, malo sa Srbima, a govoreći o raspodjeli izbjeglica i migranata, Srbiji ispali: “Šaraj malo!”, i ostane živ. Ništa ne kužite? To je stari rasistički vic iz doba Jugoslavije. U prijevodu, ovo što je primitivac rekao znači poziv Srbiji da ne “piša” izbjeglice samo po Hrvatskoj, nego da “malo šara” i po Mađarskoj. Znam, ne vjerujete svojim očima i ušima, ali to vam je prava slika tipa za kojeg ste glasovali prije 4 godine.

Naravno, takva idiotska “politika” se neminovno pogoršala i eskalirala, pa od noćas sa Srbijom imamo otvoreni trgovinski rat. Kako je Milanović Mađare izvrijeđao na pasja kola, oni su se sa Srbima lijepo dogovorili da izbjeglice i migrante ne usmjeravaju u Mađarsku, nego u Hrvatsku. Eto ti sad, jadna budalo. Iskreno, jebe me se za Srbiju, nek’ se četnici gone u tri mile materine, ali na ovaj način stradava samo ionako slabašno hrvatsko gospodarstvo, poduzetnici i tvrtke, a problem izbjeglica se neće riješiti.

Na kraju, zbog svega ovoga, zbog kaotične situacije u koju nas je doveo ovaj besprizorni redikul i štetočina, upravo se nameću logična, neminovna pitanja: gospodo, kome ste dali vlast? I što bi bilo da, nedajbože, opet izbije kakav rat?

Kako bi se Kukuriku ponašali? Najvažnije, kako bi se Milanović ponio? Što bi učinio? Nakon katastrofalne četiri godine iskustva, uopće nije teško odgovoriti. Ili bi rekao: “Ja sam svoju dionicu odradio” i otišao pijuckati Dom Perignon na “Malo vitra”, ili bi natrpao džepove državnim zlatom, sjeo u vladin avion i zbrisao u London.

Zapravo, kako stvari stoje, nemojte se iznenaditi ako nešto od toga svakako učini.

[Rasprava]

Detuđmanizacija dobila svoje

19. November 2013. 1 comment

vukovar-2013-zoki-dodji-na-kafu-01

Priznajte, Kukurikavci. Mislili ste da vam je bolje i sigurnije ugodno drobiti i mlatiti praznu ideološku slamu o zdravstvenom odgoju, homo brakovima, “Lex Perković” i ćirilici, nego da vas netko pita za kontinuranu katastrofu 350.000 nezaposlenih, ignoriranje gospodarstva, bezbrojne promašaje i krajnju opću nesposobnost vaše vlade? Pa, dobro. Što ste htjeli, to ste i dobili – i cijela je država to vidjela. Ostali ste goli i sami, u ono ledeno nebo i mrak, nasred puste ulice, okruženi samo šačicom svojih najbližih ulizica i nekolicinom profesionalaca po službujućoj dužnosti, koji su redom vidno umirali od želje da budu bilo gdje drugdje, samo što dalje od vas. Mirisao je pelin, pusto polje, al’ vama nisu procvale ruže, ni med… a odista, moglo je bolje 🙂

Bez zajebancije, Vukovar vas je odbacio. Narod vam je jednostavno okrenuo leđa, i otišao.

Nakon posljednje dvije godine, ma što, nakon posljednjih 13 godina, zar ste stvarno vjerovali da se to neće dogoditi, prije ili kasnije? Zar ste stvarno mislili da ljudi, obični ljudi, normalni ljudi, svi redom žive u tom vašem izmaštanom “detuđmaniziranom” virtualnom svijetu posrbljenog Jutarnjeg lista, “desnog” Večernjeg lista, staljinističkog Radmanovog HRT-a, homo T-portala, jugoslavenskog Indexa i pročetničkih, protuhrvatskih Srpskih Novosti..? Da se i dalje možete praviti da se nakon 16. studenog 2012. i povijesnog međunarodnog oslobađanja generala, Tuđmana i hrvatske države od tereta velikosrpskih i jugoslavenskih laži, baš ništa nije promijenilo?

Da će vam itko više povjerovati da su zadnjih 13 godina “detuđmanizacije”, općeg porobljavanja, uništavanja, rasprodaje i zaduživanja Hrvatske, bile u “hrvatskom interesu”? Da u ovoj napaćenoj zemlji više nitko ništa ne zna, neće i ne može, i da se sve zaboravilo?

Eno kuhane noge, zaplakao neutješno: “Po čemu je Tomislav Josić veći Hrvat od mene?” Pa po tome, gospodine predsjedniče, što on ne krivotvori povijest, ne amnestira Srbiju od odgovornosti za rat i ne govori da je uzrok rata nekakav “konglomerat pogrešnih politika”. Jer nije – nego srpska ratna agresija, u cilju stvaranja Velike Srbije. To znaju svi, u Hrvatskoj i u svijetu, svi koji žele znati. Što se vama dogodilo, gospodine predsjedniče, da to ne znate? Gdje ste bili i što ste radili, gospodine predsjedniče, da to ne znate? Pod čijim ste utjecajem, da vam to nije jasno?

Iskreno, jedino vas mi je pomalo i žao. Vi ste ipak naš predsjednik. Od sve te Kukuriku bulumente, vi ste jedini povremeno, rijetko, ali ipak, imali ponešto srca, trunku pameti i mrvicu razumijevanja, pa sad jel’ to bio samo trenutni osobni interes, dobar politički refleks ili pravi, stvaran hrvatski osjećaj, svejedno, ali bilo ga je, barem u tragovima. Položili ste vijenac predsjedniku Tuđmanu, otišli i na Medvednicu. Za razliku od haaškog pokajnika Mesića, niste pristali na sramotnu prvostupanjsku presudu. Istina, zabludjeli ste u Srb na bal vampira i grdno se opekli – taknuli ste u Mesićeve silne “detuđmanizatorske” mafijaške apanaže i povlastice, i potom se zakaljužali s etnobiznismenom & njegovima. Kad je nam je konačno osvanula haaška sloboda, vratili ste veleizdajnički uklonjene hrvatske generale natrag na Pantovčak, barem na kratko. Zagovarali ste dijalog s Vukovarcima, ponovo u miru pobijenim i razorenim nametanjem srpske ćirilice, slabašno, ali jeste. Ali ste jučer, na Dan sjećanja u Vukovaru, teško, kardinalno i terminalno pogriješili.

Ostali ste s njima.

A trebali ste samo jednostavno uzeti lampion s ceste, i ušetati u narodnu kolonu. Kao Hrvat, kao hrvatski predsjednik, kao običan čovjek i građanin – ući među svoj narod, u svojemu gradu, u svojoj zemlji, i skupa s njim odati počast i poštovanje poginulima, zbog kojih svi mi sada sigurno sjedimo u toplim domovima i imamo sreću slobodno živjeti.

Na vašemu mjestu, ništa me ne bi spriječilo.

Kao što nije ni Borkovića, ni Dedakovića i Merčepa makar u invalidskim kolicima, kao što nije ni Gotovinu, Markača, Čermaka, Krstičevića… nikakav stožer, nikakav protokol ni osiguranje, ni ministri, nikakva vlada, nitko i ništa na ovome svijetu ne bi me spriječilo da budem tamo, da odem zapaliti svijeću, da budem kap u živoj rijeci tih desetina tisuća, te stotine tisuća ljudi. Dio svoga naroda, svoga bića, svoje Hrvatske.

Ali vi ste ostali s njima.

Ostali ste s Milanovićem, predsjednikom tamo neke vlade, koji ponavlja Miloševićevu velikosrpsku tezu da smo imali “građanski rat”, i time otvoreno brani i oslobađa Srbiju od odgovornosti za ratnu agresiju. Ostali ste s Pusićkom, ministricom nečega u nekoj vladi, koja besramno optužuje vlastitu zemlju za “agresiju na Bosnu i Hercegovinu”, i koja ne želi razgovarati s Vukovarkama silovanim u ratu, nego ih poziva u prve redove na homo paradu, a braco joj je javni, besramni, nesankcionirani intimus “krajinskog” četnika Save Štrbca. Ostali ste s Baukom, ministrom nečega, koji ploče s jezikom i pismom srpske manjine, kao nigdje na svijetu, postavlja protiv volje većinskog hrvatskog naroda, i to poskrivečki, tajno, pod okriljem mraka. Ostali ste s Ostojićem, tipom koji je na vlasti 2001. protuzakonito osnovao privatni tim za lov na generala Gotovinu, i koji je danas u stanju poslati Srbina policajca da zbog plastične ploče s ćirilicom pijanom branitelju razbije glavu. Ostali ste s Jovanovićem, ministrom nečega, koji je potrošio dvije godine na primitivnu pljuvačinu i birtaške svađe s mamićima i Katoličkom crkvom, na analfabetsko, staljinističko, neustavno nametanje “rodno” ideološkog zdravstvenog odgoja djeci, te na podaničko, slugansko slanje hrvatskih udžbenika u Srbiju na odobrenje. Vjerovali ili ne.

Ostali ste s tom cijelom Kukuriku vladom i koalicijom, koja tri dana pred ulazak Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije navrat-nanos mijenja zakone zbog zaštite jednog osumnjičenog bivšeg udbaša, i sukobljava i svađa hrvatsku državu s cijelim civiliziranom svijetom, riskirajući neviđenu sramotu, sankcije i desetine milijuna eura neophodne, nasušne pomoći. Ostali ste s cijelom tom “detuđmanizatorskom” družinom, čiji je najveći “uspjeh”, čini se, kontinuirano najavljivanje povlačenja tužbe za genocid protiv Srbije…

A to, nažalost, i vi sami uporno činite.

Iako nas je Haag konačno oslobodio odgovornosti za izmišljeni “zajednički zločinački poduhvat”, iako smo postali punopravna članica najmoćnijeg svjetskog vojnog NATO saveza, pa naposlijetku i samog središta svjetske civilizacije Europske unije – iako nas kao državu, kao stabilni, poznati i priznati međunarodni subjekt, više nitko, nikako i ničim ne može ucjenjivati.

Unatoč svemu tome, ni vi predsjedniče, ni ta navodno hrvatska vlada, baš ničim i nikako ne koristite taj novostvoreni, objektivno nikad povoljniji međunarodni položaj države Hrvatske, nego upravo suprotno – ponašate se kao da je 2000. godina, pobogu. Ma još gore, kao da je 1989. godina, kao da smo još uvijek dio komunističke Jugoslavije i nekakva jebena srpska kolonija, gubernija, protektorat, što li, u kojemu se baš ništa ne zna, ništa ne može i ne smije, ako se prije toga ne pita etnobiznismena Pupovca & četničkog vojvodu Nikolića za mišljenje, dozvolu i odobrenje.

I pogledajte, kolika je upravo nevjerojatna količina izmišljotina, besmislica i gluposti u kratkom vremenu po medijima izrečena i napisana nakon vašeg Kukuriku debakla u Vukovaru. “Dvije kolone”? “Podjele”? Tko god je jučer bio u Vukovaru, tko god je imao oči i gledao, vidio je da nije bilo nikakve “dvije kolone”, niti ikakvih “podjela”… osim one na narod i vlast – vlast koja se od vlastitog naroda svjetlosnim godinama udaljila, odvojila i otuđila.

Da se konačno malo spustite na zemlju i razmislite?

Kao i u slučaju onih 700.000 potpisa za referendum o braku, ni ovih 100.000 ljudi jučer u Vukovaru nitko nije natjerao da odu u Stožerovu kolonu, a vama okrenu leđa. Nitko im nije zavrtao ruke dok su potpisivali, nitko ih nije puškom tjerao da hodaju sa Stožerom, Gotovinom i Markačem, a ne s vama. Reći ću vam još jednom, po ne znam koji put – pobogu, pa posve je nevjerojatno i nemoguće da su svi ti ljudi “izmanipulirani”, “zavedeni”, “članovi HDZ-a” itd, bla, bla, kako vas sada tješe vaši medijski psi čuvari. Da taj jebeni HDZ ima toliko članova i simpatizera, da je u stanju tako pametno i uspješno “manipulirati”, hej, nikada ne bi izgubio vlast. Dakle, to jednostavno moraju biti i vaši glasači, pa čak i vaši stranački članovi, koje ste svojom idiotskom politikom u ove dvije izgubljene i protraćene godine sami od sebe odbili i otjerali.

Tako stvari stoje. A vi samo nastavite tražiti krivce u svima drugima, samo ne u sebi i svojim postupcima. Nastavite se uljuljkivati u ulizička “novinarska” izviješća, poltronske “analize” komentatora i maštovite interpretacije anketa. Sori, ništa vam više ne vrijedi.

Svemu tome je, moja gospodo drugovi “detuđmanizatori”, došao kraj.

Pakirajte kufere, potrošite svoje zadnje kune iz hrvatskog državnog proračuna i potražite novi posao i nove adrese. Ovaj nesretni narod više maltretirati nećete. Nikad više na vukovarski Dan sjećanja neće vaši “novinari” šprajcevi u središnjem dnevniku državne televizije puštati montirane srpske kontraobavještajne izmišljotine o “prodaji Vukovara”, i nikada, kažem nikada, se više neće dogoditi da hrvatski narod svojoj vlasti okreće leđa – jer mu baš ništa drugo ne preostaje – a da ista ta njegova vlast zapravo jedva čeka da iz Vukovara pobjegne, glavom bez obzira.

Da, upravo tako. Mislite da vas nismo skužili?

Niste htjeli hodati u koloni sa svojim narodom, s običnim ljudima, nego ste umišljeno digli nosove što se iznenada više ne šepurite na čelu, nego ste ostali na začelju. Potom ste uvrijeđeno podvili repove, vratili se natrag i zavukli se u sigurna skloništa & debele fotelje svojih čardaka ni na nebu ni na zemlji, na Markovu trgu i Pantovčaku, i onda preko svojih podrepaških režimskih medija – bukvalno svih redom – krenuli bijesno frktati, “objašnjavati” i izmišljati da ste, eto, bili “spriječeni”.

Koga vi lažete, “detuđmanizatori”?

Nitko vas nije “spriječio”. Nitko vas nije ni mogao spriječiti, sve da je i htio, ni vas ni vaš “službeni protokol”, da ste stvarno namjeravali odati počast vukovarskoj žrtvi i jednostavno ući u kolonu, hodati poput Gotovine, Markača, Čermaka i drugih, s vukovarskim pukom i hrvatskim narodom. Ali niste, jer niste mogli podnijeti da budete na začelju, ili u koloni, ali samo kao obični građani – bez svoje šuplje, umišljene, licemjerne “elitističke” političarske i “državničke” pompe, predstave i cirkusa. S tim je gotovo.

I s vama je gotovo. Prošla haaška baka s kolačima.

[Rasprava]

Kinsey namjesto Marxa

16. February 2013. 1 comment

kinsey-marx3Nakon upravo nevjerojatnih događaja na predavanjima i pojavljivanjima dr. Judith Reisman, te njihovog nezapamćenog medijskog predstavljanja, prisiljen sam opet reći da me, ono, prilično sram što živim u ovakvoj Hrvatskoj.

Točno, dosad smo vidjeli i čuli stvarno svašta – osobito u tom protraćenom, promašenom i propalom desetljeću “detuđmanizacije” – ali vjerujem da tolika količina javne imbecilne netolerancije, birtaškog primitivizma, analfabetskog bezobrazluka, frustrirane mržnje i agresije nije zabilježena u samo nekoliko dana još negdje od vremena Miloševićeve huškačke ratne propagande o “ugroženoj srpskoj nejačadi”. A zbog čega?

Zbog javnih nastupa jedne žene stare 77 godina, inače gotovo posve nepoznate u ovom dijelu svijeta, s čijim se tezama, stajalištima i nazorima možete ili ne morate slagati, ali koja je u “novinarskim” prikazima tih naših “medija” predstavljena u najmanju ruku kao majka Adolfa Hitlera osobno – i to prava nazi-mama koja sa sobom dovodi cijele SS divizije homofobnih klerofašista koje će jamačno, u roku keks, Kukuriku LGBT “nenaoružanu nejačad” strpati u plinske komore.

‘Ej, tragikomedije. Pa pogledajte vi to, molim vas. Prvo su se neki opskurni likovi s više udruga negoli članova (primjerice “David”, one-man-band koji javno i nažalost još uvijek nekažnjeno propagira netrpeljivost, mržnju i diskriminaciju vjere i vjernika) unaprijed pobunili, tvrdeći da je Reisman “homofob” koji “promiče govor mržnje” i “banalizira holokaust”. Nakon što se doznalo da ju je i HDZ pozvao u Sabor, bukvalno svi mediji krenuli su je nazivati “lažnom znastvenicom”, “skandaloznom” ili bar “kontroverznom”.

Pa je konačno došla na zagrebački Fakultet političkih znanosti i održala to svoje predavanje, nakon kojeg su joj od nekolicine “studenata” postavljena “spontana pitanja” tipa: “Sram me što su vam dopustili da ovdje govorite.” Kao što se moglo vidjeti, ti “studenti” su zapravo uglavnom bili jedna vrlo nevozna ženska osoba korpulentnijeg izgleda, koja je između ostalog ustvrdila da “gleda pornografiju svaki dan, ali kad se seksa, ne oponaša što tamo vidi.” Mda… vruće željice su jedno, a stvarne mogućnosti drugo, zar ne? 🙂

U svakom slučaju, neš’ ti “pitanja”… i kao da takav i sličan primtivizam i bezobrazluk nije bio dovoljan, nakon odgovora dr. Reisman da kao osoba koja je odgojena u komunističkoj obitelji “zna prepoznati indoktrinaciju”, u tu bajnu “raspravu” se uključio i neki profesor, za kojeg se ispostavilo da je čak i dekan tog faksa, mila majko. U svojoj krajnje egzaltiranoj lamentaciji na ne baš naročito akademskom engleskom, taj je između ostalog zavapio da su studenti “indoktrinirani od Katoličke crkve” i opomenuo Reisman da bude – “pristojna”.

Vjerovali ili ne 🙂

Što mislim o zdravstvenom odgoju, napisao sam. Što mislim o tezama dr. Reisman? Iskreno, ne znam o njima puno, samo iz medija. Čuo sam da se žestoko protivi Kinseyu, što mi je prilično razumljivo u svjetlu činjenica iz kojih se lako može zaključiti da je tip bio nažalost nikad osuđeni perverzni pedofil. Čuo sam da prokazuje homoseksualizam kao važan dio njemačkog nacističkog pokreta, što se nekima možda ne sviđa, ali je povijesna činjenica – samo primjerice, Hitlerov dugogodišnji pokrovitelj i vođa nacističke SA paravojske Ernst Rohm, kao i drugi Hitlerov najbliži prijatelj i zamjenik Rudolph Hess, bili su obojica homo. Čuo sam da dr. Reisman priča o “erototoksinima” i štetnom utjecaju pornografije na ljudski mozak, što djeluje nevjerojatno, dok se ne sjetite da postoji i nešto što se naziva “seksualna ovisnost”. Ali naravno, ni s tim se svi ne slažu. I tako dalje… Kinsey tvrdi jedno, Reisman drugo, treći treće. Svi su tu da ih čujemo, pročitamo, prosudimo i ocijenimo, pa prihvatimo ili odbacimo. U čemu je problem?

Nema ga. Zato jednostavno moram upitati sve te naše “novinare”, političare i ine koji ovih dana toliko javno histeriziraju, šize, pjene se i luduju: ‘alo, ljudi, jeste vi normalni?

Jel’ to Hrvatska preko noći, nakon povratka Kukurikavaca, opet postala nekakva Jugoslavija, Kuba, Sjeverna Koreja? Marksizam, diktatura proletarijata i “revolucija koja teče” odbačeni su u ropotarnicu povijesti, “detuđmanizacija” i savoštrbački haaški prevrat neslavno su vam propali, pa ste si našli patetične nadomjestke i slamčice ideološkog spasa u Kinseyu, militantnim LGBT talibanima i “rodnoj teoriji”? 🙂

A jestel’ kad čuli za imperativna ustavna i zakonska načela koja izrijekom propisuju i nalažu jednakost, ravnopravnost, trpeljivost, toleranciju..? Koja jamče neprikosnovenu i neotuđivu slobodu govora i mišljenja, slobodu vjeroispovijesti i svjetonazora? Koja striktno zabranjuju i sankcioniraju svaku diskriminaciju? Ma kvragu, jestel’ vi kad čuli za obični dobar kućni odgoj? Što vam je? Što vas je spopalo?

Čega ste se toliko uplašili? 🙂

Pa dr. Reisman je samo jedna jedina krhka starica, stara baka koja nema baš ništa doli pomalo drhtavog glasa i svojih deset prstiju – nigdje SS divizija, ni plinskih komora. Upravo suprotno, ona je Židovka čija je obitelj stradala u nacističkom konclogoru Auschwitz. Odakle onda toliki strah? Ako nije znanstvenica, nego šarlatan, njezine teze lako vam je opovrgnuti, zar ne? Čemu toliko vrijeđanje i pljuvanje? Čega se bojite? Da će vas bakica spaliti svevišnjim ognjem & mačem zbog nametanja djeci 4. modula zdravstvenog odgoja? Da će vam zabraniti infantilno žvaljenje pred katedralom? Da će pokrenuti famoznu Pozaićevu novu Oluju i oteti vam tu vašu jadnu, kukavnu Kukuriku vlast?

Pobogu, dajte se umijte, strašljivci. Dođite k sebi i ohrabrite se: neće. Imate saborsku većinu i još preko dvije i pol godine mandata. Vremena koliko god hoćete, zar ne? Možete se slobodno i nesmetano nastaviti sramotiti i dokazivati da ste najnesposobnija i najbezveznija vlast u povijesti neovisne Hrvatske, koja 370.000 nezaposlenih hrani medijskim progonom, šikanom i pljuvačinom jedne bake. Ajme… 🙂

Na kraju, na stranu zajebancija i sve ostalo. Jednostavno moram napisati ispriku:

Gospođo Reisman, primite iskreno žaljenje jednog nepoznatog malog čovjeka zbog krajnje negostoljubivog, netrpeljivog, primitivnog i sramotnog tretmana kojeg ste iskusili od naših medijskih talibana, indoktrinirane Kukuriku omladine, militantnih LGBT heterofoba, agresivne antiteističke manjine i inih domaćih besprizornika. Iako nakon desetljeća nasilne “detuđmanizacije” (političkog pokušaja vraćanja Hrvatske pod srpsku vlast) trenutno okupiraju i teroriziraju većinu medija, oni ne predstavljaju hrvatsku državu, a još manje hrvatski narod.

Ovo je mlada, ali gostoljubiva, miroljubiva, slobodna i civilizirana zemlja u kojoj ima mjesta i za lijeve i za desne, i u kojoj svatko ima pravo na svoje mišljenje, vjerovanje, vjeroispovijest i svjetonazor.

Dobrodošli, i molim ne osvrćite se na primitivce i budale.

Mrs. Reisman, please accept sincere apologies of one unknown common man for the extremely inhospitable, bigoted, primitive and shameful treatment you have experienced with our media Talibans, indoctrinated Kukuriku jugend, militant LGBT heterofobes, violent antitheistic minority and other local examples of pure pathological frustration. Although after a decade of violent “detudjmanisation” (an political attempt to revert Croatia under Serbian government) they currently occupy and terrorise the most media, they do not represent the Croatian state, much less the Croatian people.

This is a young, but hospitable, peaceful, free and civilized country, in which there is a room for the left and the right, and where everyone is entitled to their opinion, belief, religion and a worldview.

Welcome, and please ignore the primitives and fools.

(Objavljeno 30. siječnja 2013.)

[Rasprava]