Home > Društvo, Politika > Nevjerojatna glupavost hrvatskih “katolika”

Nevjerojatna glupavost hrvatskih “katolika”

Nakon cijelog desetljeća ZGB Pride parada, mišljah da je tema odnosa prema homoseksualizmu u Hrvatskoj ad acta, apsolvirana prošlost. Koje li naivne zablude!

Da, da, znam. Cijela ova medijska frka i halabuka oko “homofobije” i gay prava zapravo je umjetno stvorena i inducirana. Radi se o ogranku stare, notorne i odavno teško bradate protuhrvatske kampanje s ciljem usporavanja ili čak onemogućavanja našeg pridruživanja Europskoj uniji. Sve je to jasno.

Kao što, primjerice, Feral Tribune nikad nije bio novina, nego koš za smeće otpadaka i otpadnika domaćih i stranih nejavnih službi, kao što se, primjerice, HHO nikad nije borio i ne bori za opća ljudska, nego prvenstveno za srpska prava, tako u zadnje vrijeme i razne domaće gay i ine udruge.

Iako su im toga prepuna usta, znali to ili ne, htjeli to ili ne, zapravo se ne bore za ljudska prava i slobode, nego po željama i programu svojih inozemnih financijera, poglavito Velike Britanije i Nizozemske, sudjeluju kao sitni pijuni i topovsko meso u prastarom sukobu za političku dominaciju nad Balkanom – u vječnom ratu protiv Rimokatoličke crkve i Vatikana.

Sve je to odavno poznato.

Upravo zbog toga, i ničeg drugog, među paradirajuće homoseksualce uvijek se guraju, guze i petljaju razni tomići, viskovići, pusići i drugi domaći jugotropno i filosrpski orijentirani politički redikuli. Upravo zbog toga, i ničeg drugog, srpska manjina se u stanovitim opskurnim državno financiranim novinama redovito predstavlja kao miroljubiva, slobodarska, lijeva i napredna, te osobito kao apsolutna žrtva rata – a sve kontra ograničene, nedotupave i nazadne hrvatske većine, redovito u ratu agresorske, krvoločne i zločinačke.

Sve to skupa, osobito nakon nedavne sramotne haaške farse i nevjerojatne presude generalima Gotovini i Markaču, kod većine “običnih” ljudi stvara strahovit negativan naboj, iritaciju i frustraciju. Znam, da. Točno. Upravo tako.

Ali ovdje se ipak moram javno upitati: pa što onda!?

Zar je to razlog za splitski zadnji primitivizam i silu!?😦

Ljudi moji, pa Hrvatska je vidjela, prošla, prevladala i pobijedila neusporedivo gore stvari. U pet godina rata, iako smo mnogo puta zastranili, svo zlo koje smo učinili ipak je barem deset puta manje od zla i ludila onih koji su nas napali. Recimo, za razliku od drugih naroda u sličnim povijesnim situacijama, nije nam u Hrvatskoj palo na pamet Srbe trpati u logore, a kada smo ih konačno vojno pobijedili, učinili smo to tako da ih strada što je manje bilo moguće.

I kako su sada, odjednom, toliki “problem” postali nekolicina nesretnika koje su ili biologija ili osobni izbor učinili seksualno drugačijim!?😦

Biti i ostati čovjek unatoč svemu, najteže je. U svakome od nas čuče jedan maleni gadni crni ili crveni vražićak i jedan vrijedni bijeli anđelčić koji cijelo vrijeme trči za ovim prvim i mete, skuplja i čisti njegov drek, svinjarije i pizdarije. Što anđelčić ima manje posla, to nam je lakše ujutro se pogledati u zrcalo.

I zato mi je sada i teško i žalosno što uopće moram podsjećati: sloboda govora i mirnog javnog okupljanja zajamčena je Ustavom. Nepovrjediva je, neotuđiva, nedjeljiva i neprikosnovena.

Da, pročitajte još jednom. Ne, nema “ali”. Nasilje poput onog subotnjeg splitskog baš se ničim ne može i ne smije opravdavati.

Može vam se bljuvati od svjetonazora, političkih stavova, morala i načina života domaćih homića, domaćih “novinara” i političara filosrba, njihovih podmuklih inozemnih tutora i inih što svakodnevno rigaju kilometre verbalne dijareje po tom našem idiotski račanovski i sanaderovski rasprodanom, orwellovski kontroliranom medijskom prostoru – ali ih nemate pravo ni tući, ni prijetiti im.

I meni od njih nekad dođe zlo, naravno, ali ću ipak uvijek i zauvijek braniti i njihovo i svačije pravo da slobodno i nesmetano javno govore i djeluju. Čak iako sam gotovo siguran da takvo pravo oni ni meni, ni drugima koji se s njima u čemu ne slažu, zajamčili ne bi.

Pa upravo baš zato. Čupavi tip odjeven u plahtu davno je rekao riječi kako se valja odnositi prema svojim neprijateljima. Sjećate se?

Ovo za vas kojima ustavna i zakonska načela možda nisu dovoljna. Jednostavnim googlanjem možete u par sekundi pronaći ne samo to, nego i da upravo Katekizam Rimokatoličke crkve, iako homoseksualizam ne odobrava, jasno, izravno i nedvosmisleno kaže da homoseksualce, citiram: “treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću”, i da prema njima valja “izbjegavati svaki znak nepravedne diskriminacije”. (Odlomak 2358.)

Jeste pročitali, “katolici” moji?

Nigdje se ne spominje ni kamenom u glavu, ni “ubij pedera”, zar ne?

Ali što se dogodilo nakon splitske sramote?😦

Naši strašni “vjernici” tipa bivšeg ministra bez lisnice Adalberta Rebića, svećenika fra Joze Ćirka, gradonačelnika Splita Željka Keruma… iako se oduvijek žestoko busaju u pravednička kršćanska prsa, svojim primitivnim i priglupim izjavama i komentarima (neću ih ponavljati, već su notorni) ni manje su ni više nego – dali tomićima, viskovićima i pusićima za pravo.

Upravo tako.

Na srebrnom pladnju, kao krasan poklončić umotan u sjajni celofan, s mašnicom na vrhu, svojom glupavom i tupavom rabotom, naši rebići, ćirki i kerumi izravno su naveli vodu na bijedni antihrvatski mlin i opskrbili domaće i strane moš’ mislit’ “borce za ljudska prava” toliko željenim streljivom. Da njime rešetaju do mile volje, da ga melju, razvlače, recikliraju i repetiraju od nemila do nedraga.

Mogu ih savršeno zamisliti, te naše “ljevičare” tomiće, viskoviće, pusiće i ine, kako su čitajući debilne bljezgarije naših tupavih “kršćanskih” “katoličkih” bisera i budalaša, upravo vrištali od beskrajne sreće: “Jee, too majmuni hrvatski, too…!” Prava milina. Dar s neba. Konačno ne moraju više beskrajno sisati, glodati, žvakati i prežvakavati Tuđmanovu “lešinu”. Konačno su dobili neki razlog postojanja i način da opravdaju strane donacije.

A mi? Imamo stotine važnijih problema i pitanja kojima se valja posvetiti u roku odmah, recimo “sitnicu” od preko 300.000 nezaposlenih. Ali eto, sad ćemo zbog rebića, ćiraka, keruma… opet danima i mjesecima o gay paradama.

O, bogo moj. Gdje smo bili kad si pamet dijelio?

[Rasprava]

  1. 6. November 2011. at 14:08

    Gađati gejeve kamenjem je loš posao. Osim što je to kazneno djelo i opasnost od počinjenja ubojstva, to je usput i nešto što daje medijsku pozornost takvim zbivanjima. Tada se mediji zagušuju s pričama koje nemaju veze s gorućim problemima hrvatske svakodnevnice, a to su posaao, preživljavanje, ne primanje plaće, lopovluk i sl.

  1. No trackbacks yet.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: