Kinsey namjesto Marxa

Nakon upravo nevjerojatnih događaja na predavanjima i pojavljivanjima dr. Judith Reisman, te njihovog nezapamćenog medijskog predstavljanja, prisiljen sam opet reći da me, ono, prilično sram što živim u ovakvoj Hrvatskoj.

Točno, dosad smo vidjeli i čuli stvarno svašta – osobito u tom protraćenom, promašenom i propalom desetljeću “detuđmanizacije” – ali vjerujem da tolika količina javne imbecilne netolerancije, birtaškog primitivizma, analfabetskog bezobrazluka, frustrirane mržnje i agresije nije zabilježena u samo nekoliko dana još negdje od vremena Miloševićeve huškačke ratne propagande o “ugroženoj srpskoj nejačadi”. A zbog čega?

Zbog javnih nastupa jedne žene stare 77 godina, inače gotovo posve nepoznate u ovom dijelu svijeta, s čijim se tezama, stajalištima i nazorima možete ili ne morate slagati, ali koja je u “novinarskim” prikazima tih naših “medija” predstavljena u najmanju ruku kao majka Adolfa Hitlera osobno – i to prava nazi-mama koja sa sobom dovodi cijele SS divizije homofobnih klerofašista koje će jamačno, u roku keks, Kukuriku LGBT “nenaoružanu nejačad” strpati u plinske komore.

‘Ej, tragikomedije. Pa pogledajte vi to, molim vas. Prvo su se neki opskurni likovi s više udruga negoli članova (primjerice “David”, one-man-band koji javno i nažalost još uvijek nekažnjeno propagira netrpeljivost, mržnju i diskriminaciju vjere i vjernika) unaprijed pobunili, tvrdeći da je Reisman “homofob” koji “promiče govor mržnje” i “banalizira holokaust”. Nakon što se doznalo da ju je i HDZ pozvao u Sabor, bukvalno svi mediji krenuli su je nazivati “lažnom znastvenicom”, “skandaloznom” ili bar “kontroverznom”.

Pa je konačno došla na zagrebački Fakultet političkih znanosti i održala to svoje predavanje, nakon kojeg su joj od nekolicine “studenata” postavljena “spontana pitanja” tipa: “Sram me što su vam dopustili da ovdje govorite.” Kao što se moglo vidjeti, ti “studenti” su zapravo uglavnom bili jedna vrlo nevozna ženska osoba korpulentnijeg izgleda, koja je između ostalog ustvrdila da “gleda pornografiju svaki dan, ali kad se seksa, ne oponaša što tamo vidi.” Mda… vruće željice su jedno, a stvarne mogućnosti drugo, zar ne? 🙂

U svakom slučaju, neš’ ti “pitanja”… i kao da takav i sličan primtivizam i bezobrazluk nije bio dovoljan, nakon odgovora dr. Reisman da kao osoba koja je odgojena u komunističkoj obitelji “zna prepoznati indoktrinaciju”, u tu bajnu “raspravu” se uključio i neki profesor, za kojeg se ispostavilo da je čak i dekan tog faksa, mila majko. U svojoj krajnje egzaltiranoj lamentaciji na ne baš naročito akademskom engleskom, taj je između ostalog zavapio da su studenti “indoktrinirani od Katoličke crkve” i opomenuo Reisman da bude – “pristojna”.

Vjerovali ili ne 🙂

Što mislim o zdravstvenom odgoju, napisao sam. Što mislim o tezama dr. Reisman? Iskreno, ne znam o njima puno, samo iz medija. Čuo sam da se žestoko protivi Kinseyu, što mi je prilično razumljivo u svjetlu činjenica iz kojih se lako može zaključiti da je tip bio nažalost nikad osuđeni perverzni pedofil. Čuo sam da prokazuje homoseksualizam kao važan dio njemačkog nacističkog pokreta, što se nekima možda ne sviđa, ali je povijesna činjenica – samo primjerice, Hitlerov dugogodišnji pokrovitelj i vođa nacističke SA paravojske Ernst Rohm, kao i drugi Hitlerov najbliži prijatelj i zamjenik Rudolph Hess, bili su obojica homo. Čuo sam da dr. Reisman priča o “erototoksinima” i štetnom utjecaju pornografije na ljudski mozak, što djeluje nevjerojatno, dok se ne sjetite da postoji i nešto što se naziva “seksualna ovisnost”. Ali naravno, ni s tim se svi ne slažu. I tako dalje… Kinsey tvrdi jedno, Reisman drugo, treći treće. Svi su tu da ih čujemo, pročitamo, prosudimo i ocijenimo, pa prihvatimo ili odbacimo. U čemu je problem?

Nema ga. Zato jednostavno moram upitati sve te naše “novinare”, političare i ine koji ovih dana toliko javno histeriziraju, šize, pjene se i luduju: ‘alo, ljudi, jeste vi normalni?

Jel’ to Hrvatska preko noći, nakon povratka Kukurikavaca, opet postala nekakva Jugoslavija, Kuba, Sjeverna Koreja? Marksizam, diktatura proletarijata i “revolucija koja teče” odbačeni su u ropotarnicu povijesti, “detuđmanizacija” i savoštrbački haaški prevrat neslavno su vam propali, pa ste si našli patetične nadomjestke i slamčice ideološkog spasa u Kinseyu, militantnim LGBT talibanima i “rodnoj teoriji”? 🙂

A jestel’ kad čuli za imperativna ustavna i zakonska načela koja izrijekom propisuju i nalažu jednakost, ravnopravnost, trpeljivost, toleranciju..? Koja jamče neprikosnovenu i neotuđivu slobodu govora i mišljenja, slobodu vjeroispovijesti i svjetonazora? Koja striktno zabranjuju i sankcioniraju svaku diskriminaciju? Ma kvragu, jestel’ vi kad čuli za obični dobar kućni odgoj? Što vam je? Što vas je spopalo?

Čega ste se toliko uplašili? 🙂

Pa dr. Reisman je samo jedna jedina krhka starica, stara baka koja nema baš ništa doli pomalo drhtavog glasa i svojih deset prstiju – nigdje SS divizija, ni plinskih komora. Upravo suprotno, ona je Židovka čija je obitelj stradala u nacističkom konclogoru Auschwitz. Odakle onda toliki strah? Ako nije znanstvenica, nego šarlatan, njezine teze lako vam je opovrgnuti, zar ne? Čemu toliko vrijeđanje i pljuvanje? Čega se bojite? Da će vas bakica spaliti svevišnjim ognjem & mačem zbog nametanja djeci 4. modula zdravstvenog odgoja? Da će vam zabraniti infantilno žvaljenje pred katedralom? Da će pokrenuti famoznu Pozaićevu novu Oluju i oteti vam tu vašu jadnu, kukavnu Kukuriku vlast?

Pobogu, dajte se umijte, strašljivci. Dođite k sebi i ohrabrite se: neće. Imate saborsku većinu i još preko dvije i pol godine mandata. Vremena koliko god hoćete, zar ne? Možete se slobodno i nesmetano nastaviti sramotiti i dokazivati da ste najnesposobnija i najbezveznija vlast u povijesti neovisne Hrvatske, koja 370.000 nezaposlenih hrani medijskim progonom, šikanom i pljuvačinom jedne bake. Ajme… 🙂

Na kraju, na stranu zajebancija i sve ostalo. Jednostavno moram napisati ispriku:

Gospođo Reisman, primite iskreno žaljenje jednog nepoznatog malog čovjeka zbog krajnje negostoljubivog, netrpeljivog, primitivnog i sramotnog tretmana kojeg ste iskusili od naših medijskih talibana, indoktrinirane Kukuriku omladine, militantnih LGBT heterofoba, agresivne antiteističke manjine i inih domaćih besprizornika. Iako nakon desetljeća nasilne “detuđmanizacije” (političkog pokušaja vraćanja Hrvatske pod srpsku vlast) trenutno okupiraju i teroriziraju većinu medija, oni ne predstavljaju hrvatsku državu, a još manje hrvatski narod.

Ovo je mlada, ali gostoljubiva, miroljubiva, slobodna i civilizirana zemlja u kojoj ima mjesta i za lijeve i za desne, i u kojoj svatko ima pravo na svoje mišljenje, vjerovanje, vjeroispovijest i svjetonazor.

Dobrodošli, i molim ne osvrćite se na primitivce i budale.

Mrs. Reisman, please accept sincere apologies of one unknown common man for the extremely inhospitable, bigoted, primitive and shameful treatment you have experienced with our media Talibans, indoctrinated Kukuriku jugend, militant LGBT heterofobes, violent antitheistic minority and other local examples of pure pathological frustration. Although after a decade of violent “detudjmanisation” (an political attempt to revert Croatia under Serbian government) they currently occupy and terrorise the most media, they do not represent the Croatian state, much less the Croatian people.

This is a young, but hospitable, peaceful, free and civilized country, in which there is a room for the left and the right, and where everyone is entitled to their opinion, belief, religion and a worldview.

Welcome, and please ignore the primitives and fools.

(Objavljeno 30. siječnja 2013.)

[Rasprava]

Higijena ideologije

O Jovanovićevom zdravstvenom (pre)odgoju već je izrečeno mnogo. Na Politici je u jednom trenu bilo blizu desetak dnevnika na popisu, svi na istu temu, u rasponu od pravih izljeva jugoslavenske fašističke mržnje, preko plitkih pokušaja duhovitosti i dosadnih naštrebanih bezvezarija, pa do vrlo zanimljivih, utemeljenih i dobro obrazloženih uradaka. Puno se pričalo, a s priče se odmah prešlo i na otvorene uvrjede oponenata, kako pristalica, tako i protivnika, i to traje još uvijek. Zato s pomalo lijenim žaljenjem utvrđujem da doba volontersko-edukativnog javnog pisanja o stvarima koje bi trebale biti notorne, pa i samorazumljive, još uvijek nije iza mene 🙂

Ne paničarite, obećavam da ću samo “kratko” o par “sitnica”, o kojima, kako mi se čini, dosad nije bilo toliko riječi. I disclaimer: svi stavovi u dnevniku isključivo su moje mišljenje i pogled na svijet. Iako u njih vjerujem i držim ih se, nipošto ne smatram da su isključivi, jedini ispravni i mogući. Ako netko zaključi da zbog nekih od njih nisam baš dobar vjernik, žao mi je, ali tu ništa ne mogu.

Podsjećam – ministar Jovanović je objavio svoj curriculum zdravstvenog odgoja. (Pozor: poveznica ministarstva ne valja. Radi se o .pdf datoteci “Kurikulum” koja će vam na računalo možda doći bez nastavka i nećete je moći otvoriti. Ako se to dogodi, evo vam je ovdje.) Usprotivili su se mnogi, a većina samo tzv. “Modulu 4”, nazvanom “Spolna/rodna ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje”. Razljućena ponašanjem vlasti i tzv. hrvatskih medija koji su sve kritike i kritičare curriculuma uvrjedljivo apriorno nazivali i nazivaju “protivnicima znanosti”, “primitivcima”, “srednjevjekovnim budalama” itd, Rimokatolička crkva je čak sročila i javno masovno dijelila letak u kojemu poziva roditelje da se suprotstave takvom načinu obnašanja vlasti i “javne rasprave”. Jovanovićevo ministarstvo potom je objavilo izjavu, patetično nazvanu “Istina o zdravstvenom odgoju” (poveznica ministarstva opet ne valja, evo vam je ovdje), u kojoj je odgovorilo na crkvene tvrdnje.

Jovanovićeve protivnike podržali su jedan Josipovićev savjetnik, kao i pravoslavni mitropolit Jovan Pavlović, ali njima se, vidi čuda, nitko nije usudio ništa prigovoriti. Medijsko ratovanje nastavilo se i anketom predstavljenom kao podrška Jovanoviću, iako iz objavljenih postotaka jasno proizlazi da se ukupno više građana protivi curriculumu ili traži njegovu izmjenu (43,7%), negoli ga u cijelosti podržava (41,5%). Bilo je toga još, ohoho, ali preostatak događanja, komentara i izjava se, po meni, može sažeti na nemilosrdnu, primitivnu javnu pljuvačinu – siledžija Jovanović ne odustaje od “Modula 4”, a vjerske zajednice i udruge od svojih stavova.

Evo osnovnih predmeta prijepora iz tog famoznog četvrtog dijela curriculuma: masturbacija, kontracepcija, promiskuitet, pornografija, homoseksualizam i tzv. “rodna teorija”.

Odnos vjerskih zajednica prema tim stvarima je poznat. Religiozni svjetonazori, bez obzira radilo se o katoličkom, pravoslavnom, muslimanskom itd, ne gledaju blagonaklono na masturbaciju, zabranjuju kontracepciju i promiskuitet i osuđuju homoseksualne čine, i nije uopće bilo teško unaprijed pretpostaviti da će Jovanovićeva objava prouzrokovati silne društvene sukobe i probleme. Posljednji popis stanovništva pokazao je da se preko 90% hrvatskoga puka deklarira pripadnicima neke od religija. Članak 63. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske izričito i nedvosmisleno propisuje obvezu, pravo i slobodu roditelja da samostalno odlučuju o odgoju svoje djece. Država, dakle, ne može propisati roditeljima odgoj djece kakav god joj padne na pamet, nego mora uvažavati njihove stavove.

Kako je onda moguće da se jednom takvom iznimno osjetljivom pitanju pristupi na ovako krajnje nepromišljen, nerafiniran, nepažljiv, upravo diletantski grub način, poput slona u staklarnici?

Ovo pitam posve neovisno o onome što ja privatno o tim stvarima mislim. A mislim slijedeće, redom: masturbacija nije štetna. U pubertetskoj poplavi hormona, ona je teenageru dobrodošao ventil, i ne treba ga zbog toga plašiti, nego mu valja objasniti. Problemi mogu nastati samo ako bi iz nekog naopakog razloga mladac zaključio da je masturbacija bolja od “prave stvari”, pa završio kao neki, ahm, ljubitelji “Načertanija” na ovome forumu. Dalje, kontracepcija nije grijeh, nego božji dar za planiranje obitelji i uživanje u životu. Draga gospodo, u ovakvim prilikama volim reći – Bog nije neznalica, i ne želi ni da mi budemo takvi, jer bismo inače još uvijek živjeli u pećinama. Nije božja volja ni da budemo nesretni, jer nam inače ne bi dao slobodu, sposobnost razlučivanja dobra od zla. Sjetite se svojih neotuđivih prava, vi koji ste stvoreni jednakima – život, sloboda i potraga za srećom… 🙂

O homoseksualizmu sam već pisao. Je li bolest, ili nije, je li prirodan, ili nije, je li biološki ili socijalno uzrokovan, pitanja su stara valjda koliko i povijest. Prema dosad dostupnim saznanjima, razlozi nastanka mogu biti i biološki, i društveni, i kombinacija to dvoje, moguće je postati homo, moguće je prestati biti homo, moguće je čak i svjesno odlučiti hoćete li biti homo, ili nećete – za sve to postoje primjeri i dokazi. Kako se radi o živim ljudima, konkretnim osobama koje valja cijeniti kao i sve ostale, prema njihovim riječima i djelima, a ne prema tome s kim spavaju, ja ne držim da je homoseksualizam bolest, i mislim da je pogrješno to tvrditi. Uz napomenu da to, samo po sebi, zakonski nije ni “govor mržnje”, ni poziv na diskriminaciju, jer osobu koja ima gripu nećete tući, ni je otpustiti s posla, nego čete joj skuhati čaj, zar ne?

Po meni, pravi problemi ne leže u razlozima nastanka homoseksualizma, nego u silnom licemjerju kojim se on obavija. Primjerice, brak. Činjenica je da golema većina homoseksualaca jednostavno ne želi brak, štoviše, ismijava ga i odbacuje kao prevaziđeni relikt prošlosti, a to potvrđuju nevelike brojke sklopljenih homo “brakova” u zemljama gdje je dopušten. Homo populacija, notorno vrlo promiskuitetna, jednostavno ne preferira i ne vodi takav način života. Zašto se onda na braku inzistira?

Pa, prvenstveno jer je u pitanju osobni materijalni probitak vođa i vodstava homo udruga, koje nešto moraju raditi da bi opravdale debele novčane donacije i državne potpore od kojih žive. Pri tome se zapravo ne želi proklamirana tolerancija, razumijevanje i prihvaćanje od većine, nego se nastoji što bezobzirnije provocirati hetero populacija i nametnuti vlastite stavove i način života kao jedine ispravne. Upravo tako – logoraš i stražar zamjenjuju uloge, a progonjeni se učas pretvaraju u progonitelje. Ako im se tko usudi što prigovoriti, automatski ga nazovu “homofobom”, mrziteljem, fašistom itd – pa makar se radilo i o stvarima koje su nedvojbeno čista patologija, poput onog video-uradka pred zagrebačku homo paradu prošle godine.

Mala digresija – termin “homofobija” nije medicinski, nego politička izmišljotina, pejorativna etiketa pomoću koje se u većini slučajeva pokušava diskreditirati oponent koji ne prihvaća tzv. LGBT ideologiju i propagandu. Ima ljudi, bolje rečeno devijantnih slučajeva, koji i sasvim malenu djecu vodaju po homo paradama, i to ne ovim našim, zasad uglavnom koliko-toliko pristojnim, nego onim “pravim”, ahm, “konkretnim”, od kojih se prosječnom čovjeku, bez imalo ustezanja rečeno, povraća. Dakle, po meni, daleko prikladniji naziv bi bio homofastidija, jer je sama pomisao na rektalnu penetraciju u seksu, da ni ne spominjem ostalo, većni jednostavno odbojna.

Unatoč svemu tome, meni ne smeta da se homo parovi “vjenčavaju”. Štoviše, mislim da bi im to trebalo omogućiti, i to dopunom već postojećeg Zakon o istospolnim zajednicama, iako možda, iz respekta prema vjerskom osjećaju većine, pod nekim drugim formalnim nazivom, npr. istospolna životna zajednica. Iako ne bih rekao da ćete takve vidjeti golih stražnjica na paradama, odista ima homo osoba koje su vjerne i posvećene jednom partneru, koje žive u ozbiljnim, stabilnim dugogodišnjim vezama, i nema razloga da im se ne pomogne.

Iz ovoga je vidljivo i da na promiskuitet ne gledam blagonaklono, a osobito ne kao na nešto što bih preporučio djeci. Ne iz nekih religijskih ni moralnih razloga, nego poglavito zato što sam već desetljećima u sretnom i ispunjenom braku. Naravno, ni ja ni supruga nismo u brak ušli neiskusni, ni prije podužeg razdoblja zajedničkog života, pa jednostavno mislim da je to pravi put i način za životnu sreću i uspjeh.

Uh… počinjem zvučati kao ostarjeli bračni savjetnik, zar ne? Znak da ubrzam 🙂

Primijetili ste da sam preskočio pornografiju i “rodnu teoriju”. Pornografiju jednostavno zato što ako bilo tko na bilo koji način bilo kakav pornografski sadržaj učini dostupnim djeci, prema čl. 165. Kaznenog zakona počinio je kazneno djelo i završit će u zatvoru do tri godine… a jamčim mu da će i na druge načine teško nagrabusiti. Jovanoviću, Štulhoferu & inoj družini na znanje i ravnanje.

Ostaje nam tzv. “rodna teorija”. Ona kaže, u nekoj pojednostavljenoj i sažetoj osnovi, da nam je samo spol biološki zadan, a da rod biramo, po želji i nahođenju. Možda najredikuloznija posljedica njezine primjene jest da u službenoj uporabi više nema mjesta tradicionalnim nazivima “majka” i “otac”, nego bi ostali samo “rodno neutralni” termini tipa npr. “roditelj 1” i “roditelj 2”. Pa si vi mislite… od logoraša do stražara, u trenu.

Bez okolišanja – Jovanovićev pokušaj uvođenja “rodne teorije” u hrvatske škole je čisti promašaj, i to ne samo bedasto staljinistički i nasilnički, nego čak i pritupo nesuvremen, jer je ona već, može se reći, praktično opovrgnuta.

Naime, Jovanovićevi biserni “stručnjaci”, očito iz slijepo ideoloških ili kakvih već opskurnih razloga, jednostavno su zanemarili činjenicu da je “Nordic Gender Institute”, središnja ustanova putem koje je u nordijskim zemljama propagirana i provođena “rodna” ideologija, ukinut još krajem 2011. godine. Zašto? Pa zbog banalno jednostavne činjenice što desetljeća pranja mozga sjevernjačkoj djeci i “ukidanje rodnih stereotipa” nisu donijela baš ništa, nego se pokazalo, gle čuda, da je “rod kao socijalni konstrukt” ipak biološki uvjetovan – muškarci su, eto, muškarci, žene su, vjerovali ili ne, žene, određena područja mozgova muških homo osoba sličnija su ženskim mozgovima, neki će, opet, navesti nedostatak serotonina, što uzrokuje minoriziranje inhibicija, i tako dalje.

S tim našim domaćim queer talibanima stvar je još i gora. Iako se predsjednik vlade Milanović, ministar znanosti Jovanović i razni njihovi pobočnici na sva usta zaklinju u “znanost” i “znanstveni pristup” zdravstvenom odgoju, tvrdeći da je “poput matematike ili biologije”, da se “temelji na znanstvenim i stručnim činjenicama” i da se radi samo o pitanjima “higijene” itd. zapravo su savršeno svjesni da je barem dio literature koju su “preporučili” uz “Modul 4” – neznanstven.

To jasno proizlazi iz sadržaja gore spomenutog sastavka nazvanog “Istina o zdravstvenom odgoju”, gdje se otvoreno kaže da rečeni crkveni letak ističe, doslovno: “…radikalnu (i neznanstvenu) rečenicu…” iz jedne od knjiga “preporučene” literature. Ako vlada priznaje da je ta rečenica “neznanstvena”, dakle šarlatanska, što onda takva knjiga, pobogu, radi u “preporučenoj” literaturi programa namijenjeg djeci? Zar je tamo iz “higijenskih” razloga?

Jednako je tako slabašno, nekonzistentno i kontradiktorno objašnjenje da curriculum “ne nudi nikakvu rodnu ideologiju, već samo razlikovanje između spola kao biološke i roda kao društvene kategorije”, pozivajući se ni manje ni više nego na “položaj žena u Saudijskoj Arabiji”, mila majko. Da se ipak ne radi samo o tome, neizravno je priznao sam Jovanović, izjavivši u jednoj novijoj od svojih već bezbrojnih primitivnih pljuvačina, doslovno: “…nije bitno kojeg ste roda i kojeg ste spola…”

Znate što, rekao bih da je ta Milanovićeva i Jovanovićeva ideološka “higijena” krajnje manjkava i gadno nečista. Mogli su je barem otuširati, podrezati joj nokte i oprati joj zube, nesretnici, prije negoli su je pustili u javnost.

Nažalost, kao i obično, ispada da opet kasnimo za svijetom – pokušavamo uvesti ono što su drugi već odbacili. I to, što je najgore od svega, bez alternative i izbora, ultimativno, prisilno, protuustavno, dakle bez uvijanja – totalitarno, staljinistički, fašistički. Pretjerujem? Moja gospodo, pokušajte se staviti u današnji položaj vjernika i vjerskih zajednica. Čine devet desetina stanovništva, a vlada njihov svjetonazor javno omalovažava i obezvrjeđuje. Što bi se dogodilo, primjerice, da Karamarko, kad jednom dođe na vlast, nekim jovanovićevskim dekretom uvede vjeronauk kao obvezni školski predmet? Što biste tada?

Dakle, kod svih razloga prijepora između pristalica i protivnika zdravstvenog odgoja koje sam ovdje naveo, radi se o odnosu prema ljudskoj seksualnosti, a ona ni slučajno nije samo prosto pitanje “higijene”, nego i poimanja života, pogleda na svijet, ideologije. Nemam odista ništa protiv da Jovanović, Štulhofer i ostatak domaće LGBT, queer i “lijeve” ekipe vjeruju u marksizam, gatanje iz graha, leteće tanjure, “rodnu teoriju” i slične stvari. Kad može Krešo Mišak, zašto ne bi i oni? Slobodno samo naprijed, knock yourself out gospodo, ali nemate pravo nametati svoju “higijenu” i svoja gledišta bilo kome, a najmanje djeci u školama.

Na kraju, valja pojasniti i tko je, zapravo, kriv za sve. Pa zna se – Hadeze 🙂

Uopće nije šala. Stožerna hrvatska stranka, ili bolje rečeno bezlični beskičmenjački reliquiae reliquiarum u koje se ista pretvorila nakon smrti predsjednika Tuđmana, odista jest odgovorna i za cijelu ovu frku sa zdravstvenim odgojem. Još polovicom 2008. godine “detuđmanizirani” hadezeovci donijeli su Zakon o suzbijanju diskriminacije kojim se u hrvatsku legislaturu, koliko je meni poznato, po prvi put uvodi pojam “rodni identitet”, pa čak i – štiti od diskriminacije. Iako uopće nema definicije o čemu se konkretno radi.

Kojega li žalosnog primjera iskompleksirane hrvatske malograđanštine… sjećate se? Vjerske zajednice su jednako bile protiv, kao i Marijana Petir, jedina saborska zastupnica koja se usudila usprotiviti modernom ideološkom nasilju. Da bi zbog toga od domaćih LGBT talibana bila nagrađena titulom “homofoba desetljeća”.

Danas, četiri i pol godine kasnije, može ponosno paradirati da je bila u pravu.

(Objavljeno 11. siječnja 2013.)

[Rasprava]