Tko s vragom tikve sadi…

Nikada nisam bio član niti jedne stranke, a bogami ni partije. Prema iskustvu koje mi seže prilično duboko u vrijeme SFRJ, uz nešto časnih izuzetaka, radi se uglavnom o leglima primitivaca, ljenčina i pokvarenjaka koji većinom nikada ništa ozbiljno ni odgovorno u životu nisu radili, pa im je politika ostala jedini način da nešto postignu. Sad predanim oskuliranjem masnih gluteusa ili zabijanjem noževa u leđa svojh šefova i vođa, svejedno. Zbog toga, oduvijek sam o strankama mrzio pisati.

Međutim, kako se ova prokleta 2011. ukazuje kao godina naplate računa za proteklo desetljeće upravo bezgranične hrvatske gluposti, naivnosti i nesposobnosti – kao godina srpskih, jugoslavenskih i četničkih političkih pobjeda i likovanja, sada jednostavno moram.

Sa svih strana naslovi vrište: “HDZ na koljenima”. Po prvi puta u povijesti neovisne i demokratske Hrvatske, jedna politička stranka kao pravna osoba je pod kaznenom istragom, uz izgledno skoro podizanje optužnice i sudski postupak. No, danas više nitko nema iluzija – u politici se baš ništa ne događa slučajno.

Tako nije slučajno da se istraga, nakon preko godinu i više dana bezbrojnih javnih nagađanja, otvara baš neposredno uoči parlamentarnih izbora. Nije slučajno niti da se unatoč silnim aferama, indicijama i informacijama protiv stranaka konkurentske tzv. Kukuriku koalicije SDP-a, HNS-a i IDS-a, kao ni njihovih sadašnjih ili bivših članova, niti oko njihovih predsjedničkih i parlamentarnih izbornih kampanja, ne pravi baš nikakav problem, niti u javnosti, a kamoli pred sudom.

Treba podsjećanje? Može. Predsjedničke kampanje Stipe Mesića. Inače u hrvatsku političku povijest ušle pod nazivom “kako od golje bez kune i s 5% podrške postati predsjednik države, preko noći”. Financiranje? Molim, to je sve bilo bezgrješno, po duhu svetome. Gadafi? Tko je taj? Izborna kampanja HNS-a i Rade Čačića 2003. Čak su im se i vlastiti medijski podrepaši izrugivali da im sve troškove pokrivaju ministarstva. O drumskom killeru Čačiću i njegovim “uspjesima” su i knjige napisane, i ništa. Predsjedničke kampanje Milana Bandića i Ive Josipovića. Čak i procjene naših tzv. “nezavisnih” glasile su da su obojica spiskali daleko veće iznose negoli su ih prijavili. Problemi? Nema ih. Bajić njuška? Ni slučajno, zašto bi? Pa to su sve sami poštenjačine.

O Jakovčiću ne vrijedi trošiti riječi, tip vlada Istrom kao mini rimski car preko 20 godina, a znamo da svatko ima vlast kakvu zaslužuje. Spomenut ću samo još “aferu Daimler”, nakon koje ispada da su i za vrijeme bivše vlasti Kukurikavaca mito primali isključivo hadezeovci, te slučaj Linića & Obersnela, zbog čijih je poznatih ratnih vratolomija s njemačkim markama, tečajem i inflacijom dosad, koliko znam, uhićena jedna tajnica. Nešto slično kao da Sanader & co. šeću, a u Remetincu čuči samo Pavoševićka.

Bilo je toga još, ohoho. Međutim, znate što?

‘Ko jebe HDZ. Zaslužili su baš sve što im se događa.

Opet malo podsjećanje. Nakon Tuđmanove smrti, tzv. “HDZ” je odbacio, popljuvao i pogazio gotovo sve što je ostvareno i postignuto u prvih 10 godina hrvatske neovisnosti. Prihvaćena je i provedena “detuđmanizacija”, zapravo re-jugoslavenizacija, rashrvaćivanje. U slijedećim godinama, iz stranke su izbačeni ili otjerani gotovo svi važniji članovi iz Tuđmanovog doba, a samog Tuđmana se stranka odrekla.

Na vlast su se vratili, između ostalog, urličući i huškajući narod na splitskoj rivi… da bi zatim identificirali, locirali, uhitili i transferirali Antu Gotovinu. Nakon povratka, nisu učini baš ništa drugo, nego na svim područjima nastavili Mesićevu i Račanovu sramotnu beskičmenjačku, slugansku politiku rasprodaje i zaduživanja države, te odricanja od državnog suvereniteta i neovisnosti. Proveli su Sanaderov i Pupovčev tajni dogovor iz 2002. i na krajnje sumnjiv način osudili Glavaša, ni prstom nisu mrdnuli protv Kadijevića i Adžića, a zažmirili su nad puštanjem Šljivančanina. Nisu ni pokušali sankcionirati Mesića za javno i otvoreno kršenje Ustava i dilanje državnih i vojnih tajni strancima. Vraga. Namjesto toga, pajdaši Šeks i Mesić su si međusobno podijelili najviša odlikovanja, za silne “zasluge” što su bacali Tuđmanu klipove pod noge dok im je pravio i branio državu.

Taj detuđmanizrani tzv. “HDZ” nije ni pokušao ispraviti silne ustavne i legislativne gluparije i nebuloze “terećejanuaraca”, recimo tipa predsjednika države koji se bira izravno, ali je bez izvršnih ovlasti, ili postavljanje predsjednika sudova po ministru pravosuđa, što ih je na kraju Europa prisilila ukinuti. Nisu ni pokušali revidirati ni popraviti štetni, upravo ropski Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, nisu ni pokušali dovesti u pitanje opću rasprodaju banaka, tvornica i medija strancima. Ma kakvi. Namjesto toga, takav “HDZ”, zapravo “HNS light”, usvojio je i provodio mrvicu manje nakaradnu Mesićevu i Račanovu politiku, a u stranku su primili hrpetine raznoraznih polančeca koji se, sada vidimo, od svoje političke braće nobila razlikuju samo po tome što su nobili barem iskreni i hrvatsku neovisnost i interese mrze javno.

Taj tzv. “HDZ” je na vlast doveo i SSDS, stranku srpske manjine čiji su članovi do jučer bili visoki dužnosnici četničke kvislinške paradržave “krajine”, i učinio ih, praktično, nezaobilaznim dijelom svake buduće vladajuće većine. Ljude koji u Sabor ulaze s nekoliko stotina glasova podrške. Ljude koji nisu u stanju doći na proslavu “Oluje” čak ni kad je organizira jedan Ivo Josipović, i koji protiv Miloševića i “krajine” govore isključivo u kontekstu – nesposobnosti.

Ako je vjerovati novinama, Sanadera to nije spriječilo da iz “crnog fonda” i njima dijeli lovu, recimo za Teslin dom u Smiljanu, ali kako u Hrvatskoj opet imaju status svetih krava, o njihovoj umiješanosti u lopovluk se ne smije govoriti.

No, tzv. “HDZ” im je dao sve. Dojučerašnjim Martićevim, Šešeljevim i Arkanovim četnicima napravio je kuće, priznao mirovine, obnovio izgubljena stanarska prava, a čak je malo falilo da im udijeli i kvazipolitičku autonomiju i pokloni dvostruko pravo glasa na izborima. Nije, ali im je zato dao cijele vlastite novine tzv. “Srpske Novosti”, financirane iz državnog proračuna, s tematikom gotovo bez ikakve sveze s manjinskim pitanjima i, naravno, apsolutno neprijateljske prema državi i narodu koji ih dotira. (Btw, uz jedan ipak pozitivan učinak – novinari bivšeg “Feral Tribunea” koji su redom prešli u tu sramotnu nakaradu, barem se više ne moraju pretvarati da su na bilo koji način hrvatski.)

Kad smo kod medija, sjećate se svojedobne vriske da je “HDZ tajno kupio Večernji list”? Dajte molim pogledajte, tko je danas u toj gužvi oko “zločinačke organizacije” glavni izvor istražnih informacija, glavni tužitelj i glavni sudac Kosoričinom HDZ-u? Upravo taj isti Večernjak.

Nije li to, ono, komično? Nakon dva desetljeća neovisne države, “lijevi” SDP ima svoje stranačke dnevne i tjedne biltene Jutarnji Srbobran i Globus, a Mesićeva HNS mafija još uvijek drži kućno glasilo Nacional. Istovremeno, ne postoji niti jedan jedini imalo poznatiji i čitaniji .hr mrežni portal (Index, Net, T-portal, Monitor, H-alter…), a da izravno ne prenosi gotovo sve udarne propagandne “vijesti” te domaće “lijeve” jugo-pljugo družine, uključujući i članke iz “Srpskih Novosti”.

A što ima HDZ?

Gdje su njihovi glasnogovornici? Jebote, ti “kupljeni” Večernjakovi “desničari” ih pljuju i progone teže i gorljivije nego sva druga redom oporbena i antihadezeovska glasila, a “Hloverkin” HTV im je sklon otprilike kao Šprajc i Stanković. Vladaju punih 17 od 21 godinu državne neovisnosti, i to 8 od 12 godina nakon Tuđmanove smrti, a privatne televizije Nova TV i RTL vole ih kao bijesni pas šugavu mačku. Gdje je taj svemoćni “hadezeovski propagandni stroj”, pomoću kojega “ispiru mozak narodu”, da za njih uporno glasuje!?

Nema ga.

Vjerovali ili ne. “Moderni” detuđmanizirani HDZ-ovci su, dakle, toliko nesposobni i zatucani, da čak ni poliglot i svjetski čovjek Sanader, ni novinarka Kosorica, nisu bili u stanju skužiti da apsolutno trebaju barem jedan utjecajniji medij, televizijski, papirnati i na mreži – i to otvoreno i neskriveno – na svojoj strani. Da govori, polemizira i navija za njih, kao što za druge otvoreno govore i navijaju gore navedeni. Pobogu, pa čak ste ga i Pupovcu napravili… a sebi, tupani?

I naravno – taj i takav mutavo autarkični i sam sebi dovoljni tzv. “HDZ” bio je silno “iznenađen i uvređen” kad je Haaški sud proljetos generalu Anti Gotovini odrapio 24 godine zatvora nizašto, bez ikakvih dokaza, a cijeli tadašnji hrvatski državni i vojni vrh, skupa sa svim nama “znanim i neznanim” koji smo proveli “Oluju” i oslobodili državu, proglasio “zločinačkom organizacijom”.

O, kojeg li iznenađenja. Je li, Andrija, Vladimire, Jadranka..?

Većina rečenih “hrvatskih” medija Tuđmana već godinama manje-više otvoreno naziva zločincem i izjednačava ga s Miloševićem, na što vi gledate u stranu i qui tacet consentire videtur, a onda, kad posljedice nastupe, padnete s Marsa i ne možete k sebi doći od silnog čuđenja i zaprepaštenja.

Srbi, naravno, nisu imali takvih problema. Oni su za to iskeširali kamione zlata u Haagu i okolici, a i u Hrvatskoj, strpljivo i vrijedno radeći vam pred glupim pokvarenim nosovima navlas jednako onom što su radili od 1990. do 1995, samo drugim, pametnijim sredstvima. A vi, tupani jadni, zabavljeni služenjem stranih gospodara, provođenjem tuđe politike, spletkarenjem protiv vlastitih ljudi i beskrajnim trpanjem u svoje džepove – iznenađeni. S bivšom braćom već 8 godina sjedite za istim stolom, miješate iste političke karte, pušete u iste rogove, šakom i kapom dijelite istu lovu hrvatskih poreznih obveznika i lupetate o “regionalnoj suradnji” i “progresu”.

Kad ono… haaška noga u dupe.

No, dobro, utješili ste se, to su ipak Tuđmanovi, zar ne? Njih ste se ionako odrekli. Tko ih šljivi.

Ali gle’ čuda, svega pola godine nakon toga – nožina u leđa.

Mjesec dana pred izbore, vi detuđmanizirani poštenjačine, zakleti borci protiv korupcije, srpski regionalni saveznici i suradnici, nađete se pod kaznenom istragom bez presedana, kao cijela stranka, čak uz prijetnju blokade imovine. I… što? Mila majko, opet ste – iznenađeni. U šoku. U komi.

Vratit ćete se u barake ako treba, kažete. Jedino što ne znate baš točno gdje su te barake zapravo bile, jer ste, ah, većinom došli kasnije…

ROTFLMAO. Eto vam sad, biseri. Draži su vam i miliji dojučerašnjni četnici i raznorazne korumpirane jugoslavenske gnjide, nego čestiti i dokazani ljudi koji su za ovu državu mogli stotinu puta poginuti, ali koje, eto, niste mogli, ne možete i nikad nećete ni moći kontrolirati. Jer ih ne možete kupiti. Jer nemate ništa čime bi ih mogli ucijeniti. Jer nikad nisu htjeli i ne žele u to vaše ljigavo lopovsko, projugoslavensko, koristoljubivo moje-dupe-iznad-svega kolo.

Zato – tako vam i treba. Tko s vragom tikve sadi…

No, okej. Zaslužili ste i gore, ali ipak, dosta pljuvačine. Kako se izvući iz ovog dreka preko glave, pitate? Može, evo par savjeta, naravno primam Pay Pal donacije. Neće vam biti problem, prodajte koji Sanaderov sat, ili HEP Tadiću, ili HTV BBC-u, ili tako nešto.

Lisn kerfuli, ajl sej dis onli vans: sadašnji stranački vrh mora odstupiti. Kosor, Šeks, Hebrang… možda ne baš svi, ali većina zbogom u povijesnu ropotarnicu nesposobnjakovića, tupana, luzera i prodanih duša. Stranku mora odmah preuzeti netko nekompromitiran. Kako nemate nikog boljeg, jer ste sve valjane odavno potjerali, mogao bih začepiti nos i predložiti Karamarka, ali neću. Evo vam drugo rješenje: vratite stranku Tuđmanu. Miroslavu. Nije kao otac, ali za vas je politički Einstein.

Nakon izbora, neovisno o rezultatu, morate na izvanredni stranački sabor i opće unutarstranačke izbore. Naučiti na grješkama u proteklom desetljeću i više ih ne ponavljati.

Nema na čemu.

[Rasprava]