Archive

Posts Tagged ‘Breivik’

Ti-to, par-ti-ja, om-la-di-na, armi-ja! Uh, hm… Hrvat-ska! Hrvat-ska!

1. October 2015. Leave a comment

milanovic-domoljub-pred-izboreMoji Slavonci kažu: “Došle vile pred oči!” Vile su oštri seljački četvorozubac koji se koristi za utovar sijena, stajskog gnojiva ili, ah, dobronamjerno susjedsko uvjeravanje u kompliciranijim situacijama. Evo i prigodnog vica. Suočeni s terminalnim prognozama i katastrofalnim izgledima za budućnost, što rade alkoholičari? Prestaju piti. Što rade pušači? Bacaju cigarete. Što rade narkomani? Odriču se igala. A što rade SDP-ovci?

Postaju domoljubi! 🙂

Nagradno pitanje je ovaj put upravo tragikomično lako. Je li SDP “stranka domoljuba i patriota” ili “stranka demagogije i prijetvornosti”? Totalna jednostavnost odgovora izvire iz dobre stare nomen est omen, ime je znak – a SDP notorno uopće nije stranka, nego partija. Razlika nije samo površno lingvistička, nego apsolutno dubinska, potmulo ideološka, svjetonazorska. Odbijajući nazvati se strankom, SDP je ostao partija. Tko sam ja da im sudim, kad sami sebe tako zovu? 🙂

Ministrica Pusić svojedobno se javno hvalila da Sanaderov HDZ provodi njezinu, HNS-ovu politiku. To je bilo točno, a kako je završilo, znamo. No, mislim da se danas ne može reći da Milanović provodi HDZ-ovu politiku, jer se ovako nešto nikada prije nije dogodilo, a jednostavno ne vjerujem da bi Karamarko – ili bilo tko drugi – mogao biti toliko nesposoban i glup da se zbog navale izbjeglica i migranata bez ikakvog razloga istovremeno posvađa sa svim susjedima, ugrozi ionako slabašno hrvatsko gospodarstvo i osramoti zemlju na međunarodnom planu toliko, da Europska unija javno stane na stranu ne-članice Srbije… ali da je u predizbornom očaju i panici Milanović navrat-nanos navukao krinku hrvatske simbolike & retorike, jest.

Najavio sam to, i ne samo ja. Slobodan sam citirati se:

“…Ako žele sačuvati svoje masne jugoslavenske produžetke leđa od totalne propasti i nestanka, htjeli ili ne, prisiljeni su čuvati i hrvatsku povijest, hrvatsku državu i hrvatske interese – a to znači voditi Tuđmanovu politiku. Ili je barem poštovati. Pa makar i ovako licemjerno, prijetvorno, ljigavo i lignjavo, samo pred izbore…” (Ned, 05/07/2015 – 08:43)

Upravo to se sada događa. Nedugo prije izbora, suočen s izglednim porazom, Milanović je jednostavno prisiljen promijeniti ponašanje.

A koliko jučer, na izbornim i inim skupovima Kukuriku, SDP-a i njihovog bivšeg predsjedničkog kandidata Josipovića hrvatske zastave, hrvatska simbolika i hrvatska retorika bili su iznimka, usputnica, neželjena kulisa, nešto što se eto mora, reda radi. U cijeloj notornoj tradiciji 15 godina detuđmanizacije na hrvatstvo i hrvatsko domoljublje se gledalo i gleda s neskrivenim prijezirom, omalovažavanjem, animozitetom, pa čak i otvorenom mržnjom. Nakon prevrata 2000. godine, od Tuđmana nadalje, svi hrvatski domoljubi automatski su postali sumnjivi pokvarenjaci, lopovi i pljačkaši, jer “patriotizam je zadnje utočište hulja”, zar ne? Nasuprot tome, moderni, progresivni i internacionalni SDP-ovci su “nacionalizam” i svako hrvatstvo odbacili, prerasli i prevazišli kao nešto nazadno i retrogradno, primitivno, ognjištarsko i kamenjarsko.

Pa je tako Haaški sud postao “domaći”, svjedočiti na njemu protiv hrvatske države i naroda postalo je “svačija obveza”, a vojna obrana svoga doma u borbi za državnu neovisnost pretvorena je u “zajednički zločinački poduhvat protjerivanja Srba”. Tuđmanu je natovarena stigma novog Pavelića, Oluji novog Jasenovca, a Hrvatskoj nove fašističke NDH.

Zvuči grozno, zar ne? Ali se dogodilo.

Opterećena takvom strahovitom hipotekom, hrvatska država postala je “slučajna”. Srpska agresija pomilovana je kao “građanski rat”, a najvišlji hrvatski državni dužnosnici odrekli su se svojih funkcija, svoje zemlje i svoga naroda, i poslušno provodili naredbe haaškog tužiteljstva i stranih veleposlanstava. Pristali su na sve i predali sve, od hrvatskih državnih i vojnih tajni, pa do prigodnih hrestomatija. Kao da budućnosti nema, kompletno hrvatsko gospodarstvo, banke i mediji rasprodani su strancima, a državni dug je upetorostručen. Hrvatska država je rashrvaćena, bačena na koljena, poništena, vraćena na “Zapadni Balkan”, u “Jugosferu” i “region”. Hrvatstvo je postalo nepoćudno, nepodobno, neželjeno dijete, sramota u vlastitom domu, nešto čemu se vesele samo primitivci, krezubi krkani i publika na Thompsonovim koncertima. Jel’ tako, drugovi i drugarice? Jest, tako je.

A vidi vas sad. Ma, ljubi vas majka 🙂

Mahanje nacionalnim zastavama, frenetično skandiranje, domoljubna ručica na srčeku… sve je tu. Uz dodatak poremećene grčevito stisnute breivikovske desnice visoko u zraku, al’ ‘ajde, nećemo sad u tamo neke neonacističke detalje i psihopatologiju. Milanović, istina, još ne urla: “Za dom spremni!”, ali kako je krenulo, ne bi više nikoga iznenadilo.

Jučer zakleti titoist, danas Tuđmanov štovatelj, jučer Jugoslaven, danas teški hrvatski domoljub. Još jedno posve lagano pitanje. Zašto se Milanović odjednom tako ponaša? Zato što zna kako stvari stoje. Zato što je vidio prave ankete, nefrizirane, sirove, gole brojke, a ne šarene laže kojima Kukuriku mediji pokušavaju prati mozak narodu. Jer je svjestan da će SDP propasti na izborima i da promjena vlasti ovaj puta neće biti samo kozmetička i formalna kao Sanaderova. Jer će poraz na izborima značiti ne samo gubitak položaja u državi i stranci, nego i posve vjerojatan kazneni progon za priličan broj raznih ljudi, na više razina, za niz teških kazenenih djela počinjenih u 15 godina detuđmanizacije.

Milanović je shvatio da, zapravo, više nema što izgubiti.

Došle vile pred oči. Zato nesretnik mahnita i glumi domoljuba. Radi se o potezima očajnika očito spremnog na sve, od lažnih birtijskih svađa s državama susjedima, do javne zlouporabe policije.

Igra na sve ili ništa, a nakon njega, potop.

Tja. Primjera je u povijesti toliko i svi su tako slični da ne moram uopće ni napisati kako će to završiti. Samo se optimistično nadam, s obzirom da se situacija nakon 16. studenog 2012. objektivno posve promijenila, da ćemo posljedice Milanovićeve Kukuriku rabote i predizbornog ludovanja na državnoj razini moći popraviti lakše i brže negoli opći kaos i olovno beznađe koji su nam u naslijeđe ostavili Mesić, Račan, Sanader, Kosorica, Josipović i detuđmanizacija. Jer, moja štovana i ostala gospodo, to je pravi problem. Kako hrvatskom narodu vratiti onaj polet, onu radost, onu vjeru u budućnost koja je vladala devesetih?

U tome smislu, na Mesićevom bivšem potrčku Karamarku leži strahovita odgovornost. Nadam se da je toga svjestan. Ako se bude ponašao kako treba, prvenstveno ako se koncentrira na gospodarstvo i zapošljavanje, s vremenom će sve doći na svoje mjesto, a Hrvatska će postati prekrasno, neusporedivo mjesto za život. Ako ne, proći će kao Sanader i Milanović, ili čak još i gore, a pad će mu biti daleko brži. Iskreno, želim mu svu sreću, ali ne bih mu bio u koži.

[Rasprava]

Bespravno postupanje policije na Trgu Sv. Marka

1. June 2015. Leave a comment

nemoj-po-glavi-druze-plaviOpet slijedi par pojašnjenja i informacija kakve se po malicioznom detuđmanizatorskom običaju u posljednjih 15 godina, kada su u pitanju značajniji događaji, u najvećim “hrvatskim medijima” jednostavno prešućuju i skrivaju.

Tko je uopće dopustio prosvjede na Trgu Sv. Marka u Zagrebu? Zoran Milanović i Kukuriku koalicija.

Radi se o fizički relativno malenom prostoru na kojemu se u neposrednoj blizini nalaze sve vrhovne i najvažnije institucije hrvatske države – Sabor, Vlada i Ustavni sud – a među njima i crkva Sv. Marka, jedna od najpoznatijih hrvatskih povijesnih građevina. I posve neupućena osoba može uvidjeti da je u pitanju teški sigurnosni problem, te da nema, ponavljam nema racionalnog razloga da se na takvom mjestu, u takvoj situaciji, kada postoji realna mogućnost neusporedivo većeg zla i štete negoli je zabrana prosvjeda na jednome gradskom trgu, dopusti okupljanje većeg broja ljudi.

Međutim, kako to biva u detuđmaniziranoj Hrvatskoj, budalaštine prevladaju, pa se budalama prije ili kasnije vrate u lice, ali što je najgore, ne samo njima, nego i cijelome narodu i državi.

Sjećate li se sramotnih nasilnih “Facebook prosvjeda” 2011. godine? Na njih su ljude javno huškali i oduševljeno im pljeskali upravo isti ovi ljigavi licemjeri koji se danas “zgražaju nad nasiljem”, lamentiraju nad “kršenjem zakona” i cvile o “pokušaju državnog udara” – SDP, Kukuriku koalicija, Jutarnji list, portal Index i slični. Nakon tih prosvjeda, nakon demonstracije uličarskog primitivizma Kukuriku hitlerjugenda, pod strahovitim političkim pritiskom, u ozračju izvanrednog stanja i izvjesne promjene vlasti, Ustavni sud je ukinuo zakonsku zabranu prosvjeda na Trgu Sv. Marka. Potom, nakon što im je vlast pala u krilo, Zoran Milanović i Kukuriku koalicija su legalizirali prosvjedne skupove u tome prostoru.

Tko pod drugim jamu kopa…

Molim, pročitajte vi tu idiotariju od “zakona”. Deset metara od Sabora i Vlade, dvadeset od Ustavnog suda, najviše 1500 ljudi, i to samo od 08:00 ujutro do 22:00 navečer? Tko će to mjeriti? Tko će brojiti? Opasnost prijeti samo preko noći? Djeluje kao šala, vic, zajebancija, ali je stvarno.

U detuđmanizaciji je sve moguće, na to smo se već navikli – vratite se u 2011, u olovno ozračje Damoklovog mača buduće drugostupanjske haaške presude, sjetite se silnog likovanja detuđmanizatora nakon prvostupanjske presude, sjetite se besramnog širenja srpske propagande, sjetite se bolesne mržnje prema vlastitom narodu, sjetite se njihovog željnog i sigurnog iščekivanja “konačne presude Tuđmanovoj Hrvatskoj”. Na Trgu Sv. Marka u Zagrebu 29. i 30. svibnja 2015. ste vidjeli kako bi to izgledalo da je Haag na kraju odlučio drugačije.

Nemajte nikakve sumnje. To su isti ovi Kukuriku, isti Jutarnji list, isti SDP, isti Zoran Milanović koji danas pored kontinuiranih gotovo 300.000 nezaposlenih troši milijune na strane PR stručnjake i propagandu iako još nije objavio ni datum izbora, i koji vas s televizije i iz novina svakodnevno uvjerava kako je “najbolji premijer najbolje vlade”, pa mu morate dati drugi mandat.

Drugi mandat tipu koji se nije u stanju prošetati par minuta do najtežih ratnih vojnih invalida koji prosvjeduju već mjesecima? Zbog kojih uopće ima fotelju da u njoj sjedi, vladu da je sramoti i državu da je uništava?

Prošetao se nije, ali je zato naredio policijski napad na mirne prosvjednike i crkvu.

Za policijsko nasilje na Trgu Sv. Marka u prošli petak i subotu nije bilo nikakvog razloga. Policija nije imala povod za primjenu sile. Neprijavljivanje prosvjeda i vremensko ograničenje nisu opravdanje za fizičku intervenciju.

Sad se vaš oprani mozak buni, jer tako ne piše u Jutarnjem. Tako ne kažu na HTV-u. Zar ne?

Umijte se i pokušajte osvijestiti. Jesu li branitelji okupljeni na Trgu Sv. Marka bili nasilni? Nisu. Jesu li kome zapriječili prolaz? Nisu. Jesu li barem vikali na nekog, hukali, zviždali? Nisu čak ni to. Jesu li uopće činili ikakvu štetu ikome?

Nisu. Osim beskrajnom šupljem egu i sujeti Zorana Milanovića.

Postupanje policije uvijek mora biti razmjerno ugrozi i šteti koja prijeti. Ne samo da to propisuju Zakon o policijskim poslovima i ovlastima i Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika, nego je to jasno i malom djetetu koje kreće u policijsku školu. U takvoj situaciji, kada ugroze nema, kada nikom ne prijeti nikakva šteta, policija je prosvjednike trebala samo nadzirati, te ih prekršajno prijaviti zbog neprijavljivanja skupa i zadržavanja nakon 22:00 sata.

I to je sve. Ništa se ne bi dogodilo.

Međutim, Zoran Milanović nije mogao podnijeti što mu se budalaština koju je prouzrokovao još 2011. godine vraća u lice. Stoga je naredio da nekih 500 teško oklopljenih interventnih policajaca šačicu mirnih prosvjednika, predvođenu oduzetim braniteljima, ratnim veteranima u invalidskim kolicima, fizički ukloni s trga.

I kao da već to samo po sebi nije dovoljno velika ludost, nakon što su se prosvjednici sklonili u crkvu Sv. Marka, dakle nakon što su napustili javni gradski trg i ušli u privatni prostor jedne vjerske zajednice, isti taj Milanović naredio je policiji da silom upadne u crkvu.

Rekao bih da je tako nešto nezabilježeno u modernoj političkoj povijesti Europe.

Milanovićeva policija je u crkvu Sv. Marka pokušala provaliti tri puta, u tri navrata. Na stranu široko spominjano kršenje odredaba ugovora s Vatikanom, ja sada pitam nešto drugo: što se time htjelo postići? Što je policija htjela ostvariti upadom u crkvu? Što je bio cilj te sile? Jesu li se u crkvi skrivali kakvi kriminalci, razbojnici, ubojice, teroristi? Ako nisu, a notorno nisu, pa što je onda bio razlog? Kakva je to ugroza iz crkve prijetila, da opravda tako nešto?

Nikakva. Nikome.

Opravdanja nije bilo. Opravdanja nema. To je bio potpuno neracionalan, neprofesionalan, nezakonit, neustavan, upravo bezuman postupak – pravi Zoran Anders Behring Milanović u punome sjaju: “Ili mi, ili oni!”

Naravno, sumanuto ludilo na tome nije stalo. Nakon što su se policiji usprotivili svećenici, crkva je bila ograđena metalnim policijskim zaprjekama i blokirana cijelu noć, pa i tijekom sutrašnjeg dana. Fizički zatvoren je bio cijeli trg, čak i nakon 08:00 sati ujutro, kada formalna zakonska zabrana prestaje. Ne samo da se policija na to nije ni osvrnula, nego je čak ljudima odsječenima u crkvi zabranila dostavu vode, hrane i lijekova. Najtežim ratnim invalidima u kolicima, krhkoga zdravlja, ovisnim o stalnoj tuđoj pomoći i njezi? Pobogu, čak ni ministra Matića nisu pustili proći s dvije vrećice, “dok se ne donese odluka”.

Možete li vi to povjerovati?

Zamislite, kolika je to količina neljudskosti. Kakav je poremećeni luđak donosio te “odluke”? Što su ti ljudi u crkvi učinili da to zasluže? Ne dati im ni vode ni lijekova, tako se ne postupa ni s najgorim neprijateljima i zločincima. Mislite li i dalje da je usporedba Milanovića s onim norveškim sociopatom neopravdana?

Ali ako je već on takav kakav jest, pa tko je to u vrhu policije poslušao i proveo takve sumanute naredbe? Da se napada crkva? Da se prosvjednicima ne daje ni vode? Koji je to bio policajac zapovjednik, koji “profesionalac”? E, taj može biti savršeno siguran da će zbog toga odgovarati. Prije ili kasnije.

Kad govorimo o policajacima koji su neposredno sudjelovali u svoj toj javnoj Kukuriku sramoti i ruglu, zamalo tragediji, sad vam je vjerujem kristalno jasno zašto Milanović “preko veze” zapošljava SDP-ovce u policiji. Zašto trguje utjecajem, zlorabi položaje i ovlasti, zašto namješta javne natječaje i u policiju dovodi razne sabadoše, milobare, babiće…

Želi vratiti stanje kao prije 1990. Tko bi ga inače slušao?

[Rasprava]